Jučerašnjim Praznikom rada u Hrvatskoj je obilježeno prvih sto dana Vlade Domoljubne koalicije koji su radnicima, umirovljenicima i nezaposlenima u Dalmaciji donijeli najave novih rezanja socijalnih usluga i opsežnih privatizacija državne imovine, a prema usvojenom Nacionalnom planu reformi na udaru su se našla i dva stupa socijalne države, zdravstvo i mirovinski sustav.
Javno zdravstvo tako prati sve jasnija tendencija isključenja siromašnijih građana iz sustava univerzalne skrbi: reforme će dopunsko zdravstveno osiguranje odnosno limit participacije u bolničkom liječenju učiniti skupljima, a pružanje hitne pomoći naplaćivat će se onim pacijentima za koje se u naknadnoj proceduri odluči da im nije bila potrebna.
Također, u reformskim prijedlozima vezanima uz mirovinski sustav izjednačavanje granice odlaska u mirovinu za muškarce i žene provelo bi se znatno brže nego što je to predvidjela prethodna Vlada, što znači da bi već od 2023. godine radnice i radnici u Hrvatskoj mogli raditi do 67. godine života.
U prvih sto dana postalo je izvjesno da će i sudbina javnih poduzeća, pa čak i onih uvrštenih na listu od strateškog interesa, do daljnjeg ostati krajnje neizvjesna budući da Nacionalni plan reformi između ostalog predviđa i prodaju udjela u državnim tvrtkama. Vlada, doduše, trenutno isključuje mogućnost prodaje strateških javnih poduzeća, no s obzirom na glavne ambicije NPR-a: smanjenje javnog duga i ubrzanje rasta ekonomije, unutar tako postavljenog okvira logičnom se čini izjava predstojnika DUUDI-ja kako nitko ne želi prodavati hrvatsko blago, no ako se što i bude prodavalo, jasno da će se prodavati po tržišnim cijenama.
I dok je s jedne strane prvih sto dana obilježeno pozivanjem na konsenzus i jedinstvo u provođenju reformi koje, kako stvari stoje, očito ne idu u korist građana, u atmosferi sve oštrijeg ideološkog obračuna urednici i novinari bivaju pometeni s javne televizije, neprofitni mediji izbrisani s liste javnog financiranja, a okvir za djelovanje civilnog društva u procesu je demontiranja.
Nezadovoljstvo radom Vlade i najavljenim reformama, rastućim desnim ekstremizmom, nefunkcionalnim i sve skupljim javnim uslugama te ogromnim izljevom mlađih ljudi iz Dalmacije proizvodi mnogo razloga za prosvjed, pa ne čudi da su samo u prvom tjednu svibnja najavljena čak četiri prosvjeda. Osim dvaju prvomajskih prosvjeda – jednog u organizaciji dviju sindikalnih središnjica, drugog u organizaciji nekoliko sindikata, udruga i Radničke fronte – u Zagrebu će se idućih dana održati još dva vrlo važna prosvjedna skupa: u utorak će se na poziv Hrvatskog novinarskog društva novinari i građani okupiti “kao odgovor na desant na medije u režiji aktualne vlasti i Ministarstva kulture” i “izraz podrške novinarstvu kao javnom dobru”, a dva dana kasnije odgajatelji i odgajateljice iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture uz podršku roditelja i udruga civilnog društva upozorit će na dugogodišnju degradaciju sustava javnog predškolskog obrazovanja.
Istovremeno u Dalmaciji nema niti jednog jedinog prosvjeda. Kakve rezultate će polučiti sve intenzivnije prosvjedne aktivnosti ostaje za vidjeti, ali ohrabruje utisak da umjesto prepuštanja apatiji i defetizmu sve veći broj sindikata, udruga i inicijativa na rezove i društveno polariziranje odgovara upravo povezivanjem, aktivizmom i traženjem novih prostora za suradnju.
No, zašto najsiromašnija hrvatska regija - Dalmacija šuti? Zašto u Dalmaciji nije organiziran niti jedan prosvjed, niti jedno javno okupljanje na temu slobode izražavanja, ljudskih prava ili socijalnih prava? Zašto je Dalmacija i dalje apatična i defenzivna?
Glavni je razlog tome što Dalmatince nema tko povesti u bobu za svoja prava, a kada im se nudi rješenje i oni koji ih žele povesti tu se povlače, ne žele čuti u postojanje rješenja. Drugi, ali ne manje bitan razlog je i promjena strukture stanovništva, odnosno promjena u mentalnom sklopu stanovništva Dalmacije. Dalmacije više nije što je nekad bila. Nema više dišpeta, a ako ga i ima on se kanalizira pogrešno.
Za to je bitno učlanjenje u inicijativu DDF da se može nametnuti kao jedina snaga koja će povesti Dalmaciju naprijed. Bit će to jako težak zadatak, no vjerujemo da će se isplatiti. Samo Dalmatini/Dalmatinci moraju shvatiti kako ni HDZ i njihovi sateliti, ni SDP ni njihovi sateliti nisu rješenje. Rješenje za Dalmaciju je isključivo DDF.
Comments