Piše: prof. Mila Grubišić
RH se prije skoro 30g obvezala kako će građanima Dalmacije vratiti sva građanska i ustavna prava te kako će osigurati sva autonomna građanska prava njenim stanovnicima.
Na međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, koja se održala u Londonu od 26. do 28. kolovoza 1992. godine na kojoj su sudjelovali generalni tajnik UN, predstavnici 5 stalnih članova Vijeće sigurnosti, dvanaest država tadašnje Europske ekonomske zajednice, SR Jugoslavije i četiri bivše jugoslavenske republike, susjednih država, kao i Kanade, Japana, Turske, Saudijske Arabije, OESS-a, Konferencije islamskih zemalja, Međunarodnog Crvenog križa i drugi, usvojen je tekst iz čijeg poglavlja pod nazivom „Republika Hrvatska“ citiramo:
„Svi sudionici moraju ispuniti obveze koje su preuzeli. Posebno se Republika Hrvatska nalazi pred jasnim izborom. Ona se obvezala kako će obustaviti slanje vojnih jedinica i intervenciju preko granica s Bosnom i Hercegovinom (…) Republika Hrvatska se obvezala kako će građanima Dalmacije vratiti sva građanska i ustavna prava i kako će osigurati poštivanje svih građanskih prava stanovnicima Dalmacije i drugih regija s konačnim ciljem uspostave regionalizacije i decentralizacije RH“
„Ukoliko Republika Hrvatska zaista namjerava ispuniti ove obveze kako riječima tako i djelom, ona će ponovo zauzeti dostojno mjesto u međunarodnoj zajednici. Biće joj omogućena trgovina, primanje međunarodne pomoći, te će biti otvorena vrata ka euroatlantskim integracijama… U suprotnom, Vijeće sigurnosti bit će pozvano primijeniti oštre sankcije koje će voditi njenoj potpunoj izolaciji“.
Iako je Republika Hrvatska danas članica NATO saveza i EU, ni poslije 30 godina, od održavanja Londonske mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji građanima Dalmacije nisu vraćena ustavna prava! Ustavom Republike Hrvatske ustavna prava nisu vraćena ni građanima Dalmacije.
Londonska mirovna konferencija raspravljajući o događanjima u bivšoj SFRJ konstatirala je činjenično ustavno stanje i utvrdila kako su regije koje čine Republiku Hrvatsku konstitutivni elementi hrvatskog državnog područja. Danas, trideset godina kasnije sve republike bivše države su samostalno države, a Kosovo se i dalje bori za priznanje svoje neovisnosti. Jedino je pitanje Dalmacije, odnsono regionalizacija i decentralizacija ostala je ustavno neriješena!
Dalmatinsko pitanje i dalje je otvoreno. Dalmatinsko pitanje je Londonskom konferencijom otvoreno pred međunarodnom zajednicom i to uz sudjelovanjem samog nacional-”patriotskog” vrha od strane RH Franje Tuđmana, Nikice Valentića i Mate Granića što je ironija sama po sebi. Prvi je uništio regionalizaciju i decentralizaciju i bio je ključni ideolog tog uništenja zajedno s drugima.
Uličnom halabukom krajem osamdesetih godina XX. stoljeća ukinuta su ustavna prava građanima Dalmacije. Ta činjenica postala je službenom izmjenama i dopunama Ustava SRH u ljeto 1990. godine. Nažalost ni Ustav iz prosinca iste godine ni aktualne izmjene Ustava nisu izmijenile ekstremno centralistički koncept organizacije države. Ni tihe sankcije uvedene nakon paketa zakona o lokalnog samoupravi i upravi od 27. prosinca 1992., koje su išle u paketu sa sankcijama zbog povećane prisutnosti pripadnika OSRH u BiH, nisu promijenile stvari.
Zaključci Londonske konferencije u vezi s Dalmacijom nisu ispoštovani. Građanima Dalmacije nisu vraćena ustavna prava, Dalmacija nije autonomna regija u granicama od prije Vidovdanskog ustava iz 1921. Svaka ozbiljna država mora poštovati međunarodne sporazume, ugovore i zaključke, ne samo jer su iznad domaćeg zakonodavstva, već kako bi svojim građanima osigurao miran i dostojanstven život.
Građani Dalmacije bi trebali inzistirati na vraćanju ustavnih prava građanima Dalmacije i ukazati na nove povijesne okolnosti u kojima je Republika Hrvatska samostalna država, članica NATO-a i EU. Građani trebaju shvatiti kako Republiku Hrvatsku treba definirati kao složenu državu, najjednostavniji način je regionalizacija, u kojoj će se u Dalmaciji i ostale četiri regije uspostaviti ustavni subjektivitet, a time će i građanima biti vraćena njihova ustavna prava nasilno ukinuta u srpnju 1990..
Imajući u vidu volju građana, a posebno ponižavajući odnos Republike Hrvatske prema Dalmaciji, stanovnici ove regije trebaju pozvati na jedinstvenu akciju ka vraćanju ustavnih prava regiji Dalmaciji i građanima Dalmacije te upozoriti na obavezu poštovanja Londonske konferencije od republike Hrvatske i ostalih subjekata koji su sudjelovali u donošenju njenih zaključaka.
Građani Dalmacije posebno trebaju upozoriti da Europska unija vrši vlast u RH zahvaljujući upravo glasovima građanki i građana Dalmacije, dakle istih onih kojima su oduzeta sva ustavna prava. Krajnje je vrijeme kako bi se Dalmatinima i Dalmatincima vratila ustavna prava u skladu s odlukama Londonske konferencije, odnosno uspostavom ustavnog subjektiviteta u Dalmaciji.
Vraćanje ustavnih prava Dalmaciji podrazumijeva, autonomni regionalni status Dalmacije u državi u kojoj se nalazi. Dakle, Autonomna Regija Dalmacija u Republici Hrvatskoj. To treba učiniti iz nekoliko razloga: prvo, jer je pojam županije potrošen i uništen te se nikada nije slagao s poviješću Dalmacije, drugo, jer je to jedini način kako bi se Dalmacija uspjela oduprijeti eksploataciji Zagreba, treće, to je način koji omogućava kvalitetnu upravu i optimalan razvoj potencijala Dalmacije i četvrto, regionalizacija i decentralizacija je univerzalna europska vrijednost oko koje se trebamo koncentrirati.
Comments