Piše: Mislav Maslov
Zakoni, u pravilu, završavaju tamo gdje počinju interesi prometne policije, a unutarnja kontrola im iz ruku uzimaju snimke nadzornih kamera i mobitele iz ruku, prijete izbacivanjem iz službe…
Svojedobno je rimski car Caligula, smatrajući se ravnim bogovima, objavio rat Neptunu i poslao svoje vojnike na obalu, naredivši im neka bace koplja u more. Tako je oduvijek bilo - koliko god vojnici bili glupi, u gluposti nisu dorasli svom zapovjedniku.
Nedavno su imali priliku to još jednom potvrditi čitajući službeni dopis koji je potpisao načelnik Službe državne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Daniel Markić koji je izrazio stav agencije:
"Zaposlenik državne inspekcije ima pravo zabraniti policajcu snimanje video zapisom tijekom obavljanja službene dužnosti, a neispunjavanje takvih zahtjeva kvalificira se kao zlonamjerno nepoštivanje zakonite naredbe policijskog službenika, što povlači kaznu do administrativnog pritvora u trajanju do 15 dana."
Zanimljiva teza. Općenito, spominjati ljudska prava i prometnu policiju u istom kontekstu nije komilfo - kod nas ti pojmovi već dugo postoje odvojeno jedan od drugog. Čak se stječe dojam kako je glavni cilj djelovanja Državnog inspektorata redovito opovrgavanje uvjeravanja ministra unutarnjih poslova o strogom poštivanju ljudskih prava u policiji te građenje odnosa s javnošću na temeljima povjerenja i partnerstva.
Jasno je kako se nitko ne nada promjeni odnosa "žezlonoša" prema vozačima na cestama, ali kada se izjednače namjere građana kako na fotografiji ili video kameri zabilježe postupanje inspektora prometne policije s počinjenjem upravnog prekršaja, ovo je, složimo se, čisto prekoračenje dužnosti i ovlasti.
Štoviše, policiji je u ovom slučaju prilično teško ispremetati članke zakona u svoju korist, budući kako domaći pravni akti ne zabranjuju (čitaj – dopuštaju) bilo kojem građaninu snimati djelovanje policijskih službenika, pa tako ni inspektora prometne policije, korištenjem tehničkih sredstava.
Podsjetimo se na temeljne odredbe zakona:
- članak 34. o slobodi građanskog informiranja - svi građani imaju pravo slobodno prikupljati, pohranjivati, koristiti i širiti informacije usmeno, pismeno ili na bilo koji drugi način po vlastitom izboru;
- Članak 3. Zakona o policiji - djelatnost policije je javna i nigdje se ne kaže kako bi "javnost policije" trebala biti ograničena na širenje informacija o njezinim aktivnostima;
- članak 7. Zakona o informiranju - nitko ne može ograničiti pravo osobe u izboru oblika i izvora dobivanja informacija;
- Članak 302. Građanskog zakona - fizička osoba ima pravo slobodno prikupljati, pohranjivati, koristiti i širiti informacije.
No, zakoni, u pravilu, završavaju tamo gdje počinju interesi prometne policije, a unutarnja kontrola im iz ruku uzimaju snimke nadzornih kamera i mobitele iz ruku, prijete izbacivanjem iz službe…, itd.
Takvom zaposleniku ne možemo otvoreno priopćiti kako je „nepismeno derište“ i stoga, iskorištavajući situaciju, trebamo jednostavno brusiti svoje vještine smirene i argumentirane komunikacije s „neadekvatnima“. Ono što je najvažnije: građani su dužni ne ispunjavati nikakve hirove policajca, već samo njegov zakonski zahtjev neka prestane činiti kaznena djela.
Takav se zahtjev smatra zakonitim samo kada je policijski službenik objasnio građaninu bit prekršaja koji je počinio i naveo određeni članak normativnog pravnog akta koji kvalificira djelo kao kršenje zakona.
Ni kazneni ni prekršajni zakon ni upravno-kazneni zakon ne smatraju prekršajem snimanje policijskog službenika u obavljanju službene dužnosti, pa građani nisu dužni poslušati naredbu policajca neka prekinu takvo snimanje – takav zahtjev je nezakonit, kao što je, recimo, zakonski nalog ovršitelja neka mu se otpjeva "Milicija trenira strogoću".
Međutim, ponekad inspektori prometne policije svoje tvrdnje pokušavaju potkrijepiti pozivanjem na određene zakonske akte. Razmotrimo najčešće argumente policije i iznesemo svoje argumente.
Dokaz policijskog službenika: snimanje osobe bez njezinog osobnog pristanka Ustavom je zabranjeno.
Što učiniti : zatražite od inspektora neka formulira ovaj članak Ustava i imenuje njegov broj. Ako kaže kako ne zna, indikativno je čuditi se što zaštitnik reda, mira i prava ne poznaje Temeljni zakon i obavijestiti kako Ustav, naprotiv, omogućuje svakome prikupljanje informacija, pa tako i o policiji.
Dokazi policajca: Ustava RH navodi kako se nitko ne može miješati u osobni i obiteljski život osobe i zabranjuje prikupljanje povjerljivih informacija o građaninu bez njegovog pristanka.
Što učiniti: zamoliti inspektora neka ne brka osobni i obiteljski život s javnim obavljanjem svojih dužnosti – ne provaljujemo u dom policajca s video kamerom.
Pojašnjava kako je zabranjeno prikupljanje povjerljivih, odnosno privatnih podataka o osobi bez njezine suglasnosti, a članak 21. Zakona o informiranju ističe kako podaci o subjektima ovlasti ne mogu biti tajni, što znači da su otvoreni. Dakle, dok je na dužnosti, policajac nije privatna osoba, već izvršitelj funkcija koje mu je povjerila država za zaštitu javnog reda i mira, a Ustav RH ne zabranjuje prikupljanje informacija o tome kako on obavlja te funkcije.
Potvrda policijskog službenika: u skladu s člankom 307. Građanskog zakona, fizička osoba može biti fotografirana, video ili audio snimana samo uz njen osobni pristanak.
Što učiniti: zamoliti policajca neka ne pretjeruje i ističemo kako članak 307. jasno kaže kako je pribavljanje suglasnosti osobe za snimanje, ako se snimanje provodi otvoreno na ulici, na skupovima, konferencijama, skupovima ili drugim događanjima slične prirode, dopušteno je, ali nije obavezno.
Dakle, Građanski zakon ne sadrži izravnu zabranu snimanja policajca na ulici. Osim toga, policijski službenik ima pravo zahtijevati od građanina neka prestane s određenim radnjama isključivo pozivajući se na članke kaznenog ili upravnog zakona koji takve radnje prepoznaju kao prekršaj.
Zahtjevi policajca koji se odnose na navodnu povredu Građanskog zakona ne podliježu trenutnom izvršenju, već se razmatraju u redoslijedu građanskog postupka – neka se policajac ovom prilikom obrati sudu koji će istražiti i utvrditi istina, a do odluke pravosudnog tijela građanin ima puno pravo nastaviti video snimanje.
Uvjerenje policijskog službenika: podaci o rasporedu jedinica prometne policije, njihovoj službenoj dokumentaciji, redu i načinu rada su podaci s ograničenim pristupom.
Što učiniti: zamoliti inspektora neka obavijesti ime, broj i datum potpisivanja dokumenta koji građanima ograničava pristup informacijama o radu prometne policije.
Nakon zbunjene šutnje policajca, ističemo kako njegovi postupci pokazuju određene znakove nepoštivanja zahtjeva zakona (na primjer, prometnih propisa), a članak 21. Zakona o informiranju ukazuje na to kako informacije o povredi ljudskih prava i sloboda ne mogu se svrstati u informacije s ograničenim pristupom, kao ni informacije o nezakonitim radnjama državnih tijela, njihovih službenika i namještenika.
Dokaz policijskog službenika: Nisam bio upozoren na snimanje, te je stoga ovo snimanje tajno, što je zakonom zabranjeno. Sukladno Zakonu o operativno-istražnoj djelatnosti, civili nemaju pravo tajno fotografirati, video i audio zapise.
Što učiniti: skrenuti pozornost inspektora kako se snimanje provodi standardnom video kamerom, bez upotrebe posebnih tehničkih sredstava za dobivanje informacija. Pojasniti kako niti jedan pravni akt ne obvezuje građanina da prije uključivanja video kamere ili mobitela službeniku policije svečano dojavi "Pozor! Snimate se".
Osim toga, članak 182. Kaznenog zakona predviđa odgovornost za povredu privatnosti, a predmet kaznenog djela je prikupljanje povjerljivih podataka – podataka o obitelji, zdravstvenom stanju, imovinskom stanju, vjerskim sklonostima, seksualnoj orijentaciji. Javnost službenog djelovanja dužnosnika ne potpada pod ovaj članak, a nenajavljeno snimanje policajca tijekom obavljanja dužnosti nije kazneno djelo.
Objašnjavamo kako video snimanje nije kršenje Zakona o operativno-istražnim djelatnostima, budući kako građani snimaju određene događaje u koje je uključena policija, ne kako bi pokrenuli kazneni postupak, već kako bi skrenuli pozornost javnosti na probleme u provedbi zakona.
Comments