Piše: Sondra Zebić
Kada god je riječ o regionalizaciji, decentralizaciji i autonomiji Dalmacije, netko iz političko-uhljebničkog bazena spomene secesiju, komadanje Republike Hrvatske i slične fraze koje realno ne drže vodu.
Inicijativa DDF i manjinske udruge bi na te riječi izravno ili neizravno ukazivale na nacionalne manjine. Međutim, nikada nije bilo jasno kako se 5% može Dalmacije (toliki je postotak građana Dalmacije koji se izjašnjavaju kao pripadnici neke od nacionalnih zajednica) odcijepiti ako nema podršku većine koju čini ostalih 95%? Krajnje je vrijeme kako bi sagledali koliko je mit o neraskidivoj vezi između manjina i secesije istinit. Prije nego što vidimo kako razmišljaju predstavnici nacionalnih manjina o regionalizaciji i decentralizaciji RH te autonomiji Dalmacije, treba vidjeti koliko je snažna ideja o secesiji Dalmacije?
Prema istraživanju neovisne statističke agencije CCO iz Splita, skoro 71% Dalmatina/Dalmatinaca smatra kako bi ovoj regiji bilo bolje kada bi bila – samostalna država! Ovo ne znači kako stvarno postoji težnja prema secesiji, jer je u pitanju – percepcija građana o tome kako vide odnos centralnih vlasti prema Dalmaciji. Od 1993. i postavljanja eksplozivne naprave u prostorije originalne Dalmatisnke akcije ovaj postotak nikad nije bio na ovakvom visokom nivou – objašnjava voditeljica agencije Jelena Rogoz – što govori o tome kako su ispitanici nezadovoljni nezadovoljni odnosom Zagreba prema Dalmaciji!
Veliki postotak građana, čak njih 83% smatra kako treba reintegrirati dijelove Dalmacije koji se nalaze unutar Republike Hrvatske, dati joj nadležnosti kakve su prema Ustavu iz 1974. imali Kosovo i Vojvodina. Ono što je interesantno, pristalice svih političkih opcija dale su podršku jačanju autonomije – stoji u istraživanju koji je obuhvatilo 1.500 građana u veljači 2023. godine. Ako rezultate ovog istraživanja usporedimo s postotkom nacionalnih manjina u Dalmaciji, koji iznosi 5%, vidimo kako smo daleko od toga kako isključivo manjine podržavaju secesiju, odnosno autonomiju Dalmacije još ako dodamo kako su u istraživanju većinom sudjelovale osobe hrvatske nacionalnosti, slika je jasnija: nema riječi o secesiji. Drugo je pitanje kako manjine gledaju na regionalizaciju, decentralizaciju i autonomiju Dalmacije.
Autonomija – više razumijevanja za ljude
Jedna od najorganiziranijih, svakako najbrojnija, manjina u Dalmaciji su pripadnici srpske manjine. Konstituiranjem Vijeća nacionalnih manjina, ova zajednica je krenula prema ostvarivanju koncepta manjinske samouprave u skladu sa zakonom koji regulira ovu oblast. Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u splitsko-dalmatinskoj županiji, Božidar Simić rekao je kako je sve pozitivno što se nakon trećesiječanjskih izbora dogodilo na polju zaštite i proširivanja prava nacionalnih manjina! Ipak, priželjkuje autonomiju Dalmacije.
On pod tim, između ostalog, podrazumijeva i otvaranje novih smjerova na razvoja odnosa između države i srpske nacionalne manjine. Njega ne zanima uvođenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma jeziku u osnovne i srednje škole, izdavanje dvojezičnih Izvoda iz matične knjige rođenih, kao i druge značajne promjene koje su usko povezane sa autonomijom, a koje neki zagovaraju. Međutim, prema njemu, ne treba idealizirati moguću buduću autonomiju Dalmacije.
– Iz brojnih primjera možemo vidjeti kako je interese srpske zajednice jednostavnije ostvariti na terenu autonomije Dalmacije nego u Beogradu. Naravno, ovu situaciju ne treba idealizirati, ali je neosporna stvar kako je dalmatinska politička elita senzibiliziranija kada su u pitanju opravdanosti zahtjeva pripadnika nacionalnih ili nekih drugih manjina za neke promjene, nego u Zagrebu, gdje vrlo često od prvog slova abecede treba krenuti objašnjavati povijest, opravdanost zahtjeva, pa i pojedine koncepte manjinske autonomije, – rekao je Simić.
Autonomija – primamljiva i za druge zajednice
Pojedina Vijeća nacionalnih zajednica svoja su sjedišta premjestili u Dalmaciju kako bi imali veću podršku u ostvarivanju prava. To je jedan od primjera kako, ako nešto dobro funkcionira u Dalmaciji, može biti popularno i u drugim dijelovima RH, – smatra predsjednica Vijeća talijanske nacionalne zajednice za ŽSD Antonella Tomassi. Tomassi naglašava kako treba reintegirarati Dalmaciju i dati joj suverenističke nadležnosti te joj dati autonomna prava koja su oduzeta Vojvodini 1990.
– Vijećima nacionalnih manjina dodijeljena su specifične ovlasti, ali za ostvarivanje istih – nemamo dovoljnu financijsku podršku. Bez toga, ne možemo naprijed. Pa zbog toga smatram kako je neophodno podići institucionalne kapacitete institucija u budućoj A. R. Dalmaciji, – ističe Tomassi.
Tomassi dodaje kako je talijanskoj manjinskoj zajednici u Dalmaciji veoma bitno da buduća autonomija ne bude samo prazna riječ!
– Na primer, ako su pojedine ovlasti delegirana na razinu budućeg ministarstva Vlade A. R. Dalmacije koji vodi politiku u sektoru obrazovanja, te ovlasti moraju biti od posebnog značaja, a ne formalne, jer ako za svaku promjenu treba pitati Zagreb – autonomija ništa ne vrijedi, – dodaje Antonella Tomassi.
Autonomija – način razmišljanja
Prema popisu stanovništva iz 1990. godine, dalmatska zajednica u Dalmaciji brojala je oko 150.000 ljudi. Danas je njezin broj daleko manji. Najveći broj Dalmatina živi na dalmatinskim otocima, te nešto uz obalu, dok u zaleđu živi najmanji broj stanovnika dalmatske nacionalnosti. Kada je zaleđe u pitanju, najveći broj Dalmatina živi u Sinju, Imotskom, Vrgorcu i Konavlima.
– Kada je Dalmacija 1921. na prevaru uvučena u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, na toj Skupštini je bilo troje predstavnika dalmatske zajednice. Na neki način, Dalmatini su samog početka shvatili kao svoju tradiciju, svoj jezik, svoju kulturu, svoje običaje, svoju umjetnost i tako dalje trebaju čuvati i kako je ona usko vezana uz suštinsku autonomiju Dalmacije, bez obzira u kojoj se državnoj zajednici nalazila. Ideja autonomije Dalmacije Dalmatinima je prirodna, tako je percipiraju na nesvjestan način, o tome se ni ne razmišlja, to se podrazumijeva, – rekla je voditeljica Povijesnog arhiva Dalmacije u egzilu, Catalina Dandolo.
Dandolo smatra kako Dalmatini u odnosu na neke manjinske zajednice u ostalim dijelovima RH, kao što su, na primjer, Srbi, manje koriste svoja prava. Dalmatini su na ta prava ne samo navikli već imaju osjećaj kako im ta prava zaista pripadaju. Ukoliko dođe do procesa devolucije RH, Dalmacija bi za njih bila prirodni ambijent. Pa tako sebe vide kao čimbenike koji stvaraju autonomiju, pomažu u njenoj izgradnji.
– Važno je da Dalmacija bude dio općeg regionaliziranog i decentraliziranog sustava. Mi smo svjesni kako smo jedna mala zajednica, pa je od posebnog značaja da buduća autonomna regija ima veće nadležnosti i ovlasti kako bi smo u toj paleti i mi mogli naći naše mjesto pod suncem. Osim takvog statusa, proces decentralizacije bi trebao biti proširen i na lokalne samouprave, jer bi tako male i lošije organizirane zajednice tako lakše mogle ostvariti svoja osnovna prava, – smatra Dandolo.
Autonomija – interes pojedinca
Voditeljica povijesnog arhiva Dalmacije, Catalina Dandolo smatra kako se pitanje regionalizacije, decentralizacije i autonomije Dalmacije ne treba vezivati za bilo koju zajednicu, jer je to interes pojedinca, pa tako svi koji to smatraju bitnim se trebaju boriti za te vrijednosti.
– Pripadnici manjinskih zajednica su zainteresirani za razvoj Dalmacije, isto kao i pripadnici većinske zajednice. Ne vidim kako bi se u ovom pitanju mogle praviti ikakve, a naročito ne drastične razlike. Zašto bi, na primer, pripadnici LGBTIQ+ zajednice, dakle pripadnici jedne manjinske zajednice, bili više zainteresirani za privredni razvoj Dalmaciji od pripadnika većinske, heteroseksualne zajednice?! Postoje, dakle, pitanja u kojima neke razlike blijede i postaju nebitne, ali zato neke druge razlike više dolaze do izražaja i postaju markantnije. Recimo, treba li se, kada je o razvoju Dalmacije riječ, više oslanjati na državu i njezine agencije ili na poduzetništvo pojedinca? – pita se Dandolo.
Dandolo smatra kako je, bez obzira kojoj zajednici netko pripada, logično pretpostaviti kako pojedinac želi živjeti bolje nego što je živio do sada, kako želi unaprijediti svoje interese i tako stupanj vlastitog blagostanja dovesti u vezu sa svojim produktivnim naporima. U tom pogledu, on je, onda, zainteresiran da mu instanca na kojoj se donose odluke bude što bliža, bude što osjetljivija na njegove potrebe i interese, a time i što efikasnija u svom djelovanju.
– Ne vidim zašto se pitanje autonomije Dalmacije stalno etnizira? Zašto se Dalmacija stalno prisvaja i zašto se neprestano docira kako je Dalmacija hrvatska „južna regija“… Nikada, recimo, nisam čula da netko kaže kako je Dalmacija dalmatska ili kako Dalmacija pripada i Talijanima i Nijemcima i Židovima i Maltežanima i Francuzima i Austrijancima, ništa manje nego Hrvatima – pita se Dandolo.
Najmanja manjina u društvu, smatra Catalina Dandolo, je pojedinac. On ne razume zašto se stalno na pojedinca gleda kao na člana neke zajednice, u ovom slučaju etničke. Ako pojedincu negirate pravo na autonomno postojanje, zar vi time ne podrivate i buduću autonomiju Dalmacije?
– Zašto bi pitanje autonomije Dalmacije bilo „hrvatsko-hrvatsko“ pitanje, kako sufliraju i neki predstavnici etničkih manjina. Pitanje autonomije ne ovisi i ne smije ovisiti od slučajnosti nečijeg rođenja. U RH postoji potražnja za regionalizacijom i decentralizacijom te njezinu socijalnu bazu ne treba svoditi na uske etničke okvire, – dodaje Dandolo.
Dandolo smatra kako su zahtjevi za regionalizacijom i decentralizacijom opravdani i obrambeni tip političkog djelovanja, jer se tim zahtjevima brani od nasrtljive i neodgovorne centralne vlasti.
– Druga stvar je, a na to je već skrenuta pažnja, kako u čitavoj ovoj pripovijesti o regionalizaciji i decentralizaciji postoje snažni demagoški nanosi kako bi se prikrila želja centralne vlasti kako bi ključne resurse i dalje čvrsto zadržali u svojim rukama te u javna poduzeća ili javnu upravu uhljebljivali nesposobne, a podobne. Kada danas i Zoran Milanović i Andrej Plenković upozoravaju kako regionalizacija i decentralizacija znači destabilizaciju države, tada treba biti na čisto s tim kako oni ne djeluju samo kao agenti vladajuće političke kulture, nego i kao zastarjele političke figure, – rekla je Dandolo.
Građani polako shvataju šta je decentralizacija
Želja građana Dalmacije da potpuno samostalno odlučuju i kontroliraju razvoj zajednice je sve veća. To potvrđuje i spomenuto istraživanje: više od tri četvrtine ispitanika smatra kako više od polovine prikupljenog poreza u Dalmaciji treba ostati tamo gdje je porez ubran. Sve je veća želja za proširenjem kruga nadležnosti i ovlasti budućih regija.
Ovo samo znači kako su građani napokon počeli shvaćati kako im regionalizacija i decentralizacija znači bolji život, efikasniju državu i veću kontrolu nad političkim akterima zajednice. Ovu želju ne bi trebalo ignorirati niti jedna ozbiljna politička opcija bilo da je riječ o manjinskoj ili o većinskoj stranci. Od njihovog pristupa ovisi i njihova budućnost na političkoj sceni Republike Hrvatske.
– Do kvalitetnog pristupa ovog temi od strane političkih aktera ne ovisi o političarima, nego o tome koliko su građani, koji su počeli biti svjesni problema, aktivi na terenu i koliko žele raditi kako bi se problem regionalizacije i decentralizacije probio i postao ozbiljno političko pitanje, – zaključila je Dandolo.
コメント