Piše: Petra Ivanišević
Dug je spisak dobrih i korisnih ideja koje su u Republici Hrvatskoj potrošene, izvitoperene i odbačene u smeće nakon jednokratne dnevno-političke upotrebe. Ovih dana to se događa s idejom decentralizacije.
Iako su iz Financijske agencije (FINA) rekli kako je koncept regionalizacije i decentralizacije RH koji je trenutno na snazi, a koji s regionalizacijom i decentralizacijom ima veze baš kao što je Dalmacija autonomna regija sa svim mogućim samoupravnim ovlastima i nadležnostima, rasipan i kako bi mogao RH dovesti u probleme, stigao je odgovor kako FINA ne zna raditi svoj posao. Baš kao što nisu znale razne druge agencije, neovisne institucije, povjerenici i drugi entuzijasti koji statiraju kao četvrta grana vlasti, između instrumentalizacije i ponižavanja.
Znači, krenula je svom silinom predizborna regionalizacija i decentralizacija, kao nekoć predizborne akcije, predizborne strane direktne investicije, predizborna kuna, predizborno štogod ti padne na pamet. Krenuli su je promovirati centralisti, ali u dijalektičkoj Republici Hrvatskoj to nikad nije bio neki problem. Ako je buduća autonomija Dalmacije to da netko iz Cavtata ide po mišljenje u Zadar, odnosno u Split umjesto u Zagreb, zašto bi bio problem kada bi gradonačelnici i općinski načelnici nastavili i dalje ići po mišljenje u Zagreb, s razlikom što bi sada imali nešto više sredstava na raspolaganju. Nigdje ni govora o istinskoj regionalizaciji i decentralizaciji koja podrazumijeva vraćanje apsolutno svih ovlasti i nadležnosti, imovine, imovinske mase, novog izbornog zakona koji će gradonačelnike i općinske načelnike lišiti uloge pajaca stranačkog rukovodstva, nigdje ni vertikalne, a ni horizontalne konkurencije nivoa vlasti, nigdje fiskalne regionalizacije i decentralizacije kao glavne poluge razvoja.
Nema toga jer to znači razvlašćivanje stranačkih elita, demokraciju bližu građanima, manje resursa u rukama države. Tko bi sjekao granu na kojoj sjedi? I bila bi to još jedna priča iz arsenala pucanja u vlastita koljena kojima je zaštitni znak kolektivnih izbora u Srbiji koji nas vode prema najsiromašnijoj državi u Europi, da nema još jedne stavke koja, hajde bit ću subjektivna subjektivan, mojoj malenkosti ide na živce.
Riječ je o jednoj užasnoj zamjeni teza, o svjesnom potpirivanju netrpeljivosti prema Zagrebu, vjerojatno zato što su istrošeni svi silni unutrašnji i vanjski neprijatelji koji su sprječavali da naš našminkani klerokomunizam predvođen HDZ-om zablista u punom sjaju. Poznata je teza kako zadnje 33 godine sve pare idu u Zagreb. Očito samo ja ne vidim kako.
U sustavu gdje se novac vraća općinama prema broju stanovnika, očigledno je kako razvijeni grad u RH - Zagreb financira nerazvijene općine. Drugo, notorna je činjenica kako kada se od Zagreba putuje prema nerazvijenim krajevima porezna evazija počinje bosti oči, kako bi u nekim općinama za koje se ističe kako imaju nezaposlenost od gotovo 50% poreska evazija prestala, a počeo potpuni raspad fiskalnog suvereniteta Republike Hrvatske. Situacija tu neodoljivo podsjeća na nekadašnju jugoslavensku A.P. Kosovo, danas neovisnu državu Kosovo, gdje se zbog mira u kući toleriralo stanje raspada institucija države.
Dakle, prije će biti kako zbog porezne evazije upravo građani Zagreba financiraju gradove i općine u kojima je takva praksa legitimna, nego obrnuto. Neko može reći, pa institucije Republike Hrvatske su u Beogradu. I što sad, najveći dio troškova nije u Zagrebu. Mirovine se dotiraju u cijeloj državi. Zdravstvo također. Obrazovanje također. Socijalni programi također. Običan Zagrepčanin kad se susretne s Republikom Hrvatskom u Zagrebu ne vidi nikakve prednosti toga što je grad bogatiji. Čeka ga isti tretman, iako u prosjeku više doprinosi Republici Hrvatskoj od ostatka države. Veoma često se ističe što sve postoji u zagrebu, a ne postoji negdje drugdje, a zaboravlja se koliko je prijestolnica veća od većine drugih gradova u RH.
Umjesto da se govori o broju kazališta ili kina, bolje je govoriti o njihovom broju po glavi stanovnika, baš kao kada je riječ o drugim stvarima koje se paušalno navode kao ilustracija neodrživosti privilegiranog položaja Zagreba. Zaboravlja se i koliko je kapitalizam u Zagrebu pustio jače korijene donoseći mu najljepše plodove. Nitko nije tjerao strane kompanije neka otvaraju svoja predstavništva i neka ulažu u Zagreb. One su to same odabrale.
Još jedna zabluda je o visokim plaćama. Izgleda kako je samo Zagreb stekao svoje blagostanje otimačinom. Kako inače objasniti kako visoke plaće nisu rezervirane samo za stanovnike Zagreba nego i za neke manje i veće općine? I gdje je ta velika razlika? Pa razlika Zagreba, kao grada s „tradicionalno“ najvećim platama i najsiromašnijih općina koje se nalaze u Dalmacije manja je od tri puta. Ovo nikako nije ogromna razlika.
I sve bi to bilo tako kada se ne bi doslovno shvatilo kada građani govore kako je Zagreb kriv za ovo ili ono, kako Zagreb pljačka i Zagreb otima te se gradi na sredstvima otetima od drugih. Ne radi se tu o Zagrebu kao gradu već o Vladi RH koja je, igrom slučaja, smještena u Zagrebu.
Dalmacija je ta koja najviše uplaćuje u državni proračun. Više od 65% svih proračunskih sredstava ubrano je u Dalmaciji, a njoj se vraća manje od 2% iz državne blagajne. Na istom radnom mjestu u istoj tvrtci u Zagrebu je gotovo dvostruko veća plaća nego u Dalmaciji, Dalmacija za svaki infrastrukturni projekt mora pitati Zagreb umjesto da njezini gradovi i općine mogu sami financirati te radove. Gradovi i općine u Dalmaciji nemaju mogućnost sami povlačiti sredstva iz EU fondova, već projekte moraju slati u Zagreb koji ih automatizmom odbacuje jer dolaze iz Dalmacije i sl. Moglo bi se danima nabrajati o zlobi SLUŽBENOG Zagreba prema Dalmaciji.
Sve u svemu, ako neko uz Dalmaciju treba tražiti istinsku regionalizaciju i decentralizaciju i radovati joj se to je upravo - Zagreb. Regionalizacija i decentralizacija bi Zagrebu, kao i Dalmaciji, omogućila da ima bolje škole, bolje zdravstvo i još tko zna šta drugo. Ali nije poanta ove priče u tome.
Poanta je kako je regionalizacija i decentralizacija interes svih građana Republike Hrvatske jer to znači bolju vertikalnu podjelu vlasti. Ali ovo, nažalost trenutno nije na dnevnom redu. Ne uklapa se u postojeći sustav partijskih vrijednosti.
Comments