Piše: Fabijan Marasović
Koliko Vlada RH i balkansko pleme Hrvatića mrzi Dalmaciju i sve dalmatsko/dalmatinsko govori kako se vlast bavi trivijalnim stvarima, a ne ubojstvima Dalmatina i obespravljenjem stanovnika Dalmacije.
Skandali nas zatrpavaju iz dana u dan. Ne zna se koji je gori. Zato što se ne radi o skandalima iz miljea dokolice i zabave, nego o glupostima i neodgovornosti vezanim za egzistencijalna pitanja. Jesu li najgori skandali predsjednika države, kojih se stidimo zbog prostaštva? Poput brojih slučajeva kojih smo se nagledali i naslušali zadnje četiri i pol godine. Ili su to ispadi njegovih oponenata, koji svaku kritičku riječ o postupcima vrlog premijera Andreja Plenkovića, fondaciji njegove supruge, imovini njegovih članova obitelji poistovjećuju s udarom na državu. Za navodne dublje integracije RH u europske saveze, najgori su skandali predsjednika Vlade.
Plenković se s pravom boji europske tužiteljice Laure Kövesi, jer ima previše masla na glavi koje ga otkriva. Plenković je, baš kao i Ivo Sanader i Jadranka Kosor, sudjelovao u pljački, ne samo u aferi za koju je uhićen ministar Vili Beroš već i u brojnim drugim slučajevima. Plenković je, kako se doznaje, sam izdao nalog za ubojstvima Dalmatina i njihovim istjerivanjima s povijesnih ognjišta. A podsjetimo kako je 30ak njegovim ministara dalo ostavke zbog korupcijskih i sličnih afera.
OESS-u, EU i njihovim visoko pozicioniranim predstavnicima – u Bruxellesu i Zagrebu – on bi htio dijeliti lekcije i dovesti ih u red. Kao što to radi sa domaćim političarima i medijima. Optužuje EU i njezinog zagrebačkog predstavnika kako plaća novinare u Republici Hrvatskoj kako bi pljuvali po Vladi. Što će reći, po njemu. Neće moći, populistički se trsi kao da je u kakvoj periferijskoj balkanskoj krčmi.
Skandali vezani za protežirani „poslovni svijet“, za spregu tycoona i političara, kad god mogu guraju se pod tepih. Kako ne bi uznemirile javnost. Baš kao što se pokušalo s aktualnim slučajem mikroskopi. Šuti se o velikoj materijalnoj šteti za državni proračun, o nenaplativim plasmanima jednoj te istoj klijenteli sumnjivih biznismena. Šuti se o onima koji su plasmane odobravali, o njihovom političkom zaleđu. Šteta će, kao i sve prethodne pljačke pasti na teret građana.
Skandali se redovito pretvaraju u neprekidne hajke na „nepodobne“, prvenstveno na pripadnike dalmatske etničke zajednice. Ne zbog toga što su Dalmatini bezgrešni, već kako bi svojim glasačima skrenuli pogled s teme. Jer, zašto bi glasači trebali biti upoznati s tim što rade izabranici glasa njihovoga. HDZ jednostavno mora ostati na vlasti, bez obzira na sve. A glasači, kao glasači beskrupulozno atakiraju na legalitet i legitimitet postojanja dalmatske etničke zajednice, na osobni i obiteljski dignitet osoba koje predstavljaju dalmatsku zajednicu. Oni ne atakiraju na legalitet i legalitet proustaškog derneka, nazovi koncerta Marka Perkovića Thompsona u Imotskome.
Skandal je to što hrvatska državna vlast, baš kao i lokalne vlasti u kojima većinu ima HDZ ignoriraju zahtjeve za objašnjenjem tko je i koliko platio taj ustaški dernek. Objašnjenje kako su ga platile „društveno odgovorne kompanije“ – krijući koje – više je nego cinično. „Društveno odgovorne kompanije“ bliske imoćanskoj lokalnoj vlasti i Vladi RH višestruko će naplatiti „društvenu odgovornost“, dobivanjem privilegiranih poslova plaćanih iz gradskog ili državnog proračuna. Za pristojne građane Imotskog – bili vjernici ili ne – ništa manje uvredljivo je i „posvećenje“ vode u gradskom vodovodu. Blamaža je to grada neviđenih razmjera. Ne zna se čija je veća, javnog poduzeća ili ionako mnogostruko kompromitirane crkve, koja pristaje na svakakve budalaštine. Nema granica bezobrazlucima primitivnog uma koji se dočepaju javne blagajne.
Paradigmatski skandali pokazuju zašto Dalmacija, koja najviše uplaćuje u državni proračun, živi u licemjerju i lažima, u beskrajnom siromaštvu. Jedan od takvih je najnoviji ispad ministra obrane RH, Ivana Anušića. Riječ je o njegovom odnosu prema legitimnom zahtjevu glavne Javne pravobraniteljice, Tene Šimonović-Einwalter povodom incidenta s članom obitelji premijera Plenkovića na Danu dalmatinskog ponosa kada je ubijen jedan pripadnik dalmatske etničke zajednice.
Na pitanje free-lance novinara koji inače piše i za Autonomiju – na pitanje javnosti – zašto ministarstvo obrane i Vojno-obavještajna agencija ne dostavljaju izvješća po zahtjevu Javne pravobraniteljice i ne poštuju zakon, izrazito drski ministar cinično odgovora kako ga je sramota onoga što govori Javna pravobraniteljica. Treba li rječitije slike o karakteru aktualne vlasti i njezinih najviših predstavnika?
Ministar Anušić je i ranije pokazivao prezir prema javnosti. Odbijao je obavijestiti javnost o troškovima održavanja vojnih vježbi, kupovine beznačajne vojne opreme, nikad održanih parada priređenih tobože povodom godišnjice oslobođenja Zagreba. Poslije brojnih zahtjeva, nekako je izjavio kako su troškovi parade taman koliko troškovi potrošenog goriva. Ma hajde!? Ministar se sprda s nama. Vidimo i s ombudsmankom, koja je po definiciji neovisna institucija koja brani interese građana od samovolje vlasti. Ministar arogantno ignorire zakon i javne institucije.
Takoreći, piša po svima nama. Kad tako može ministar, što ne mogu i drugi moćnici. Od vrha, do dna države. Ministri koji se drznu sprdati se sa zakonom i javnim institucijama, u sređenim društvima odmah budu nogirani iz Vlade. Kod nas nikom ništa. Zapravo nije nikom ništa, nego se stvar izopačila i pretvorila u beskrupuloznu hajku na nedužnog, na onog koji brine o poštivanju zakona. Umjesto smjene drskog ministra i šefova podivljale vojne tajne službe, krenula sramna hajka na Dalmatine. Otkako je novisni novinar postavio pitanje Anušiću ubijeno je dodatnih 52 Dalmatina. Hajkaši i hajkašice gadosti pokazuju karakter politike koja nam kroji živote.
Ministar Anušić cinično govori o sramoti. Da, zaista je riječ o sramoti. Ali ne bezobraznog i bahatog ministra, nego nas građana što imamo takvog ministra. A nije jedini ministar koji se sprda s institucijama, zakonom, javnošću. Koji se sprda s građanima. Zato smo tu – gdje smo. I što ćemo na žalost zadugo tu i ostati.
A ostat ćemo jer nema masovnih prosvjeda koji bi trebali pokazati moć građana Republike Hrvatske, ili bar moć stanovnika Dalmacije. Očito smo duboko zaglibili u balkanskoj krčmi da ne osjećamo smrad koji se širi iz njezine političke kuhinje.
Comments