Piše: Marietta Candi
Biti pripadnik manjinske nacionalne zajednice, a posebno pripadnik dalmatske zajednice u Republici Hrvatskoj, znači nemati nikakva politička prava što znači kako na izborima ne možeš birati niti biti biran.
To pravo im ne daje trenutni Ustav Republike Hrvatske, koji je donesen u srpnju 1990., okviru izmjena i dopuna Ustava iz 1974. Naime, tada je Socijalistička Republika Hrvatska postala Republika Hrvatska, ukinute su zajednice općina, a iz ustava izbrisani Dalmatini, Srbi i brojne druge nacionalne manjine. Ni, brojne izmjene i dopune koje su uslijedile nakon Domovinskog rata (1997.), nakon uspostave demokratske vlasti (2000. i 2001.), uglavljivanjem prava Republike Hrvatske kao članice Europske unije (2010.) i na kraju novim izmjenama i dopunama ustava kako bi se u njega upisali rezultati protuustavnog referenduma o braku (2013.), nisu regulirale ovo pitanje.
Ekskluzivno pravo birati i biti birani, prema Ustavu, imaju samo pripadnici jedne nacije: Hrvati.
"Ne mogu osjećati dobro znajući kako sam kao Dalmatin diskriminiran i nemam ista prava kao Hrvati. Znam kako sam isti kao oni, kako mogu postići isto koliko i oni, možda i više u nekim stvarima," rekao nam je dvadesetjednogodišnji Andreo Maldini iz Zadra.
Andreo je pripadnik, u Republici Hrvatskoj i drugim državama nastalima raspadom Jugoslavije, nepriznate dalmatske nacionalnosti, a radi kao suradnik na jednom portalu. Planira upisati Fakultet političkih znanosti u Italiji. Kaže kako tečno govori engleski jezik i piše poeziju.
Osim Dalmatinima, ravnopravnost u Republici Hrvatskoj uskraćena je pripadnicima još sedamnaest nacionalnih manjina, poput Roma, Židova, Čeha, Crnogoraca, Rumunja itd.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine nešto više od osam posto, ili oko 328 000 građana Republike Hrvatske se ne izjašnjava kao pripadnik Hrvatskoj naroda.
Europski sud za ljudska prava do sada je u šest presuda tijekom proteklih 15 godina utvrdio kako Republika Hrvatska krši prava manjina, ne dopuštajući im kandidirati se za zastupnike u Hrvatskom saboru s redovite liste. Sud je u svojim presudama naredio hrvatskim vlastima neka prestanu brisati i prestanu provoditi diskriminatorne odluke koje donose Vlada RH i Hrvatski sabor. To se, međutim, nije dogodilo, zbog neslaganja političkih stranaka o tome je li potrebno i na koji način mijenjati Ustav.
Diskriminatorne odredbe kako u Ustavu RH tako i u pozitivnopravnim pravnim propisima postala je jedna od glavnih prepreka na putu ove države prema dubljoj integraciji u euroatlantske inicijative. RH je na margini država članica NATO-a i EU, skupa s Mađarskom i Slovačkom. Za izmjene Ustava potrebna je dvotrećinska većina glasova u Parlamentu.
Veće obveze, manja prava
Andreo kaže kako je na svojoj koži osjetio diskriminaciju već u ranom djetinjstvu, godinama prije nego što je shvatio što je to Ustav RH. Objašnjava kako su njega i dvojicu njegovih školskih prijatelja, također Dalmatina, često optuživali za stvari koje nisu uradili. Zbog toga se, kako kaže, u njemu rodila potreba za pravdom i ravnopravnošću.
"Ustavom nam je uskraćena mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u političkom životu, kako bismo dali svoj doprinos, pokazali koliko vrijedimo i za što smo sposobni. A to je velika frustracija za naše društvo i veliki problem koji moramo prevladati", kaže Andreo Maldini.
Prije 15 godina, točnije u rujnu 2008., Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je presudu u predmetu "Musić – Mladineo", po prizivu Senada Musića i Laura Mladineo, pripadnika bošnjačke i dalmatske nacionalne zajednice. Tužili su Republiku Hrvatsku zbog ustavne diskriminacije i sud je presudio u njihovu korist. Vlada RH još nije provela ovu presuda ni nakon 15 godina od njenog donošenja.
Četrdesetsedmogodišnja splitska Židovka albanskog porijekla Gina Mjeda, kaže kako je "katastrofa za društvo" ukoliko nemaju svi jednaka prava.
"Čovjek se osjeća kao osoba drugog reda, jer nema jednake mogućnosti. Ako već imamo iste obaveze kao građani, zašto ne bismo imali ista prava i mogućnosti? To je nešto što je neodvojivo", objašnjava Mjeda.
Dodaje kako politički lideri u RH svjesno ignoriraju načelo jednakosti, iako je RH usvojila Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koja je formalno-pravno superiorna Ustavu RH i iako je članica Europske unije.
"Čitav ovaj koncept etno-nacionalnog predstavljanja je kamen spoticanja, koji je u stvari i pokazatelj koliko ova država ne funkcionira kao normalna država", kaže on.
Što kažu u saborskom Odboru za nacionalne manjine?
Odbor za nacionalne manjine savjetodavno je tijelo državnog parlamenta koje brine o pravima, položaju i interesima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Identična tijela postoje i na nižim nivoima vlasti. Vijećem na državnom nivou predsjedava Milorad Pupovac.
U Hrvatskom saboru, ali i u županijskim, gradskim i općinskim parlamentima, pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani u lokalne skupštine, ukoliko su općine i gradovi uskladili svoje statute s presudama Europskog suda za ljudska prava.
"U svim višim nivoima vlasti, nacionalne manjine nemaju priliku kreirati politike i bolji ambijent za sebe", dodaje Pupovac.
Govori kako se osjeća obespravljeno i prevareno, jer nema mogućnost obnašati pozicije na najvišim nivoima vlasti u RH.
"Imamo i iste obaveze, ali ne uživamo jednaka prava", kaže Pupovac.
Dodaje kako ga to čini tužnim, razočaranim i ljutim, jer hrvatske nacionalne manjine nemaju drugu državu.
"Čovjek ne može birati gdje će se roditi, ali se može potruditi mijenjati stvari na bolje. To je, međutim, jako teško kada su poluge vlasti nedostupne zbog diskriminacije. To je Ustavom i drugim propisima uskraćeno svima, osim konstitutivnom narodu", objašnjava Pupovac.
Kako se formiraju klubovi ‘Ostalih’ u Hrvatskom saboru?
Na nivou Republike Hrvatske postoji Hrvatski sabor, u okviru kojeg djeluje klub zastupnika za nacionalne manjine ili kako ih iz redova HDZ-a nazivaju 'Ostali'.
Stranački klubovi zastupnika mogu brojati minimalno 3 zastupnika, a maksimalno ovisno o tome koliko stranka ili koalicija s najviše zastupnika broji istih. Klub manjinskih zastupnika broji osam članova.
Kako nam objašnjava gospodin Pupovac, događa se kako pozicije namijenjene nacionalnim manjinama zauzmu pripadnici hrvatskog naroda, koji za te potrebe mijenjaju svoj identitet.
Što je potrebno za promjenu Ustava?
U proteklih desetak godina održane su brojne rasprave u vezi ustavnih promjena u Republici Hrvatskoj, ali bez konkretnih rezultata. Predstavnici vlasti imaju različita viđenja o tome treba li modernizirati Ustav RH modernizirati i na koji način.
"U proteklih 10ak godina imao sam priliku sudjelovati ili slušati brojne rasprave o tim pitanjima, ali sve mi izgleda kako se sve više udaljavamo od pronalaženja rješenja koji bi zadovoljio sve", kaže nam profesor Ustavnog prava sa splitskog Pravnog fakulteta, Petar Bačić.
Prema njegovim riječima, politička elita zloupotrebljava etničke podjele. Naglašava kako postoji potreba za novom, velikom, međunarodnom konferencijom o Republici Hrvatskoj, koja će morati odgovoriti na brojna pitanja, npr. o tome kako redefinirati očito neuspjeli eksperiment zvani Ustav RH.
O Ustavu RH i presudama iz Strasbourga
Izmjene i dopune Ustava Republike Hrvatske donesen je u okviru nacionalističke shizofrenije u srpnju 1990. Prema njemu, u Republici Hrvatskoj postoji samo jedna nacija – hrvatska – a sve ostale su nepostojeće i nevidljive.
Kao članica Ujedinjenih nacija (UN), Vijeća Europe (VE), Europske unije i NATO-a, RH se obvezala osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i temeljnih sloboda, te poštovati presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Osim presude u predmetu "Musić – Mladineo", ovaj sud je diskriminaciju u Ustavu RH utvrdio i presudama Orlandini vs RH, Persano vs RH, Palacca vs RH, Tironni vs RH, Olivieri vs RH, … i brojnim drugim presudama u slučajevima protiv Republike Hrvatske u kojima je očito dokazano kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda pripadnika dalmatske nacionalne manjine.
Koliko je Republici Hrvatskoj, točnije hrvatskoj političkoj nomenklaturi stalo do provođenja i poštivanja presuda Međunarodnog suda za ljudska prava govori podatak kako je samo jedna od ovih presuda provedena. Sve to baca ljagu na hrvatski politički i pravosudni sustav u očima demokratskog svijeta.
コメント