Piše: Bruno Katić
Kleptomaski kleronacionalisti biti će treći mandat za redom vlasti u Republici Hrvatskoj. Od trideset i četiri godine od prvih parlamentarnih izbora bit će 28 godina na vlasti. Narod u Dalmaciji i dalje šuti.
Bivša predsjednica Republike i HDZ-ovsko-Putinova javna štraca, Kolinda Grabar-Kitarović je rekla kako joj je Putinova hibridna politika u Republici Hrvatskoj pokvarila posao kako bi dobila izbore 2019./20. i po drugi put postala presjednica RH. Ovo je potvrdio predsjednik Hrvatskog sabora i HDZ-ov najpopularniji rektalni alpinist, Gordan Jandroković. Sve je ovo malo čudno obzirom na činjenicu kako je baš Vladimir Vladimirovich Putin pomogao KGK u osvajanju prvog predsjedničkog mandata.
Nadalje, pojavila se 100 milijuna kn teška afera vezana uz priču kako je tvrtka Ministra vanjskih i europskih poslova, Gordana Grlića-Radmana imala ekskluzivni ugovor za ubijanje Vukovarskih svinja nakon što se u tom području pojavila svinjska kuga. Premijer Plenković brani Grlića-Radmana na sva zvona. To radi i već spomenuti Jandrovović, ali i polupismeni dvojac: ministar Filipović i eurozastupnik Karlo Ressler.
Ali, to nije toliko bitno. Bitno je kako će i u idućem mandatu premijer biti Andrej Plenković. On je dugo vremena bio blizak suradnik i ljubimac velikohrvatskog kleronacističkog diktatora Franje Tuđmana, kojemu se pred Haškim tribunalom zamalo sudilo za zločin protiv čovječnosti. Božo Petrov i Nikola Grmoja, nekadašnji lokalni glasnogovornici Tuđmanove stranke, postat će koalicijski partner, ma koliko se trudili negirati to. U zadnje vrijeme ima dosta diskusija u Republici Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, ali i na ostatku Balkana i u međunarodnoj zajednici o stavu Republike Hrvatske prema Europskoj uniji, prema susjednim državama, a posebno prema Dalmaciji i Dalmatinima, koju službeni Zagreb i dalje smatra Južnom Hrvatskom, a njezine originalne stanovnike ne smatra nikako jer negiraju njihovu postojanost.
Istovremeno, i većina građana Republike Hrvatske je zaboravila na Dalmaciju, koja ima svoje neriješene probleme u odnosima sa službenim, ali i neslužbenim, Zagrebom. Stanovnici Dalmacije ne žele se odcijepiti od Republike Hrvatske, iako kleronacistički mediji na sva zvona bruje o tome, ali one također ne žele trpjeti poniženja koja traju više od 30 godina.
Dalmacija je, s 30 000 dolara BDP-a po glavi stanovnika bila jedan od najrazvijenijih dijelova bivše Jugoslavije, te najbogatija mediteranska regija. Bilo je tako sve do srpnja 1990. godine, kada je diktator Tuđman, uz pomoć velikohrvatskih neonacista, protivno Ustavu Republike Hrvatske iz 1974. ukinuo Zajednice općina kao svojevrsne regije i stvorio najcentraliziraniju državu u Europi. Prije 1990. godine u Dalmaciji je svake godine nicala po jedna nova tvornica, građene su stotine kilometara cesta i željeznica, mostovi, bolnice, škole, fakulteti… 70% svih sredstava zarađenih u Dalmaciji tu je i ostajalo, nezaposlenost je jedva postojala, a sigurnost građana bila je na najvišem nivou u Europi.
Danas, više od tri desetljeća kasnije, hrvatska vlada kontrolira sve aspekte života u Dalmaciji, premda područja (aka županije) imaju svoje izabrane institucije. Dalmacija je po prvi put u svojoj dugoj povijesti svrstana u nerazvijene regije; jedna je od najsiromašnijih regija u Europi. Siromašniji od nje su samo Transnistrija i okupirani dijelovi Ukrajine. Sela umiru, a mladi ljudi bježe u druge regije i države. Kriminal i nezaposlenost su u vrtoglavom porastu dok BDP stagnira, što znači kako je dotakla dno dna. Županije su povratili neke nadležnosti, ali to je ništa od broja kojim su baratale regije prije srpnja 1990. i to je samo mrtvo slovo na papiru. Dalmacija ni dalje nije reintegrirana regija i nije dobila pravo upravljanja vlastitim sredstvima.
Prema Ustavu Republike Hrvatske i prema pozitivno pravnim propisima Republike Hrvatske, županijama bi trebalo ostati minimalno sedam posto, dok ostalo odlazi u državni proračun, ali to se nikada nije dogodilo. Županijama se, posebno onim dalmatinskim, uzimaju sva sredstva koje ubiru od lokalnih poreza i prireza, pa se onda raspodjeljuje ome koliko. To bi značilo kako Dalmacija u državni proračun godišnje uplati 65% svih sredstava koje prođu kroz bankovni račun Državnog proračuna, a natrag dobije po pravilu manje od 2% svih sredstava državnog proračuna. Uz sve ovo, Dalmacija je obvezna godišnje plaćati za Slavoniju 3,5 milijarde eura.
U zadnjih je šest godina, Dalmacija na taj način zakinuta za 600 milijardi eura. To je veoma značajna suma, posebno u državi koja je svoje najprofitabilnije poduzeće, Industriju nafte, prodala Mađarima ispod stola za 505 milijuna dolara, odnosno 474,5 milijuna eura. Od 474,5 milijuna eura, Dalmaciji je trebalo otići minimalno 25%, odnosno 118,65 milijuna eura, ali to se do danas nije dogodilo. Zanimljivo, niti jedna županija, iako je svaka od njih trebala dobiti po otprilike 29,5 milijuna eura od prodaje INA, nije uložila je prigovor Ustavnom sudu zbog toga što republička vlast zlonamjerno zakida regiju i ne poštuje vlastiti Ustav i vlastite zakone.
Čak ni „Socijaldemokratska“ partija, koja je vladala Republikom nakon pada Tuđmanove diktature, nije žurila reintegrirati Dalmaciju i vratiti joj sva ona prava koja joj je 1990. nasilno i protupravno oduzeo velikohrvatski kleronacistički diktator Franjo Tuđman. Izjednačavanje nekih ovlasti, nadležnosti i ingerencija koje ima Grad Zagreb učinjeno samo djelomično. A potom, istoga dana kada je dogovorena nova nacionalistička Vlada Republike Hrvatske, Ustavni sud je objavio mišljenje kako su 22 nadležnosti koje su prenijete na županije u suprotnosti s Ustavom. Na taj način, osporeno je se županijska sjedništa nazivaju županijskim glavnim gradovima, osporeno je pravo županijama da same donose strategiju razvoja gospodarstva, prije svega poljoprivrede, da otvore županijske urede pri Europskim institucijama u Bruxellesu, da se otvore županijske i regionalne akademije znanosti i umjetnosti i njihovo financiranje i sl. …
U jednom istraživanju javnog mnijenja iz 2021. godine gotovo polovina građana Zadra, Splita, Šibenika i Dubrovnika izjasnilo se kako nisu zadovoljni sadašnjim statusom Dalmacije i njezinih županija, gradova i općina. 5 posto ispitanika reklo je kako se zalaže za neovisnu Dalmaciju, dok je 65% reklo kako žele dosljedno provođenje dijela pristupnog Ugovora u kojem stoji podjela na 5 autonomnih regija prema granicama koje su bile na snazi prije donošenja Vidovdanskog ustava, 28. lipnja 1921..
S kleptomanskim kleronacistima na vlasti na državnoj razini i istim klerikalnim lopinama u Dalmaciji, može se očekivati samo pogoršanje situacije. Kleptomani će htjeti da Dalmacija ostane rascjepkana s nekakvih simboličnim nadležnostima kako bi ostala duboko ovisna o Zagrebu. S druge strane, građanima Dalmacije je draže ispiti pivu ispred nekog lokalnog dućana i zapišati teritorij na kantunu istog, umjesto da se bore za svoja prava.
Političke organizacije i stranke poput nove Dalmatinske akcije, također zapišavaju teritorij. zapišavaju ga tako što se enormno bogate na imenu Dalmacije koristeći talijanaške, iredentističke, dakle antidalmatinske simbole i primajući lovu od SDP-a i HDZ-a za svoje djelovanje.
Tako da se može reči kako boli koga kurac za Dalmaciju!
Comentários