Piše: Livia Marinni
„Ne vjerujem u jednostavnu analogiju. Vjerujem u regionalizam i socijaldemokraciju koja se oslanja na sebe. Nisam vlasnik inicijative, već njezin sluga“ rekao je koordinator DDF-a, Vedran Bralić za naš veliki intervju.
Cijeli intervju s koordinatorom jedine prodalmatinske inicijative, DDF pročitajte ovdje.
Gospodine Bralić, dobra večer i hvala vam što ste večeras s nama.
- Dobra večer gospođo Marinni, hvala što ste me pozvali na ovaj razgovor.
Počet ću s vašom prvom političkom intervencijom 2007. Radilo se o poplavama u Dalmaciji. Vlada RH je više puta istaknula kako postoji ozbiljno pitanje klimatske krize. Složit ćete se kako je ovo globalni fenomen. No, rekli ste u svom priopćenju "to se događa kada ne zaštitite državu i građane". Jeste li mislili na lokalnu samoupravu, resorno ministarstvo, sve zajedno?
- Mislio sam na sve zajedno. To je veliki administrativni nedostatak u državi i lokalnoj samoupravi i središnjoj vlasti, koja ima stranački predznak, jasno. To je bio klasični mehanizam HDZ-a koji nije uspio spasiti živote. Vidjeli smo to u Ninu s 500 milijuna eura vrijednim projektima zaštite od poplava, koji nikada nisu napravljeni. Nije Nin i mjesta oko Nina baš takva pegula, ovakva kiša nije pala 16.000 godina, ali država je ta koja nije zaštitila svoje građane.
Slažete li se kako postoji globalna klimatska kriza.
- Jedno je činjenica o postojanju problema klimatske krize, a drugo je činjenica kako nismo ulagali u prevenciju, kao što bismo trebali. Činjenica kako postoji klimatska kriza čini još važnijim mogućnost ulaganja u zaštitu građana.
Dakle, kada imate fenomen bez presedana kakav je globalno zagrijavanje, ne kažete "oh, ionako će biti katastrofa". Ono što kažete je kako bi uz sve mjere koje možemo poduzeti šteta bila smanjena za 20%, 30%, 50%. To čini veliku razliku u životima ljudi.
Dakle, što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti u resornom Ministarstvu?
- Prije svega, mora doći do reorganizacije, kako bi razna tijela mogla znati tko je u kojem segmentu odgovoran. Trenutno postoji zbrka između raznih tijela, raznih službi. Županije i lokalne samouprave bi trebali raditi projekte, ali ponekad ne kažu hitan slučaj na vrijeme zbog drugih motiva koje možda imaju. Treba biti vrlo jasno tko je gdje i kako odgovoran i tu treba postojati koordinacija. Tu je doista potreban novi pristup.
Hoćete li predložiti nešto drugo ili mislite kako treba napraviti bolju organizacijsku shemu između svih službi? Pretpostavljam kako mislite na županije, gradove, općine, ministarstva...
- Svakako bolja organizacijska shema, svakako apsorpcija sredstava koja daje Europski fond za oporavak i država koja u ovom trenutku ima veliki teret u apsorpciji tih sredstava, kako bi se mogli napraviti projekti koji se trebaju napraviti, a nisu učinjeni.
Tko je nadzirao produljenje tih projekata od strane središnje države? Tko? Zašto nisu učinjeni? Zašto šhte nisu očišćene?
Rekli ste da ćete uskoro opet ići tamo, išli ste i ranije. Hoćete li uskoro posjetiti Nin?
- Da.
Imate li u rasporedu točan datum? Možda i sljedeći tjedan?
- Što je prije moguće. I stvarno imam na umu obitelji koji su 2007. bili pogođeni velikim poplavama. Bio sam već u Zadru i Ninu, vidio sam situaciju izbliza. Nije dovoljno samo dobiti naknadu i da vam država kaže "sad idi nađi način". Ljudima je potrebna velika pomoć države. Praktično, ruke koje bi im pomogle i ne samo kako bi očistili oko kuće, nego kako bi mogli uzdržavati svoju obitelj. Djeca bi trebala ići u školu. Naši stariji sugrađani nemaju brige. Postoje psihološki problemi koji proizlaze iz takve situacije. To je jako teška ljudska situacija i država mora stati uz njih. Ne mogu samo volonteri krpati...
Naravno, vojska i vatrogasci su također bili tamo...
- Naravno. I prije nego što dođe vojska, sama država bi trebala imati organizaciju koja se može baviti tim pitanjima.
Govoreći nedavno u Saboru, premijer je napao regionalne inicijative i stranke rekavši kako držimo politički govor po jugoslavenskom receptu. "Prava modernizacija je jedno, a modernizam je nešto sasvim drugo od onoga što oni nude", rekao je Plkenković. Kako ovo komentirate?
- Mislim kako bi Plenkoviću bilo bolje kako bi se bavio modernizacijom države, sprječavanjem egzodusa i izbacivanjem lopina iz svojih redova umjesto da se bavi etiketiranjima i besmislenim pitanjima. Ima u vladinim redovima Grlića-Radmana, ima muljažu s plinom za 1 eurocent i brojne druge afere kojim se mora pozabaviti.
Vidjeli smo koliko je Plenković sposoban po naćinu obuzdavanja ove hiperinflacije, vidjeli smo to na primjeru požara 2017. Plenković mora shvatiti kako ima živote 3,8 milijuna ljudi u svojim rukama. Životi hrvatskih, a posebno dalmatinskih građana temelje se na modernizaciji države.
Naravno, sad se malo igram đavoljeg odvjetnika, ljudi su odgovorili dajući Plenkoviću 30-ak %, čak i za vrijeme krize s coronavirusom.
- Dakle, ovo je naredba Plenkoviću neka nastavi izazivati nekontrolirane požare u hrvatskoj politici koje nema tko ugasiti.
Ili se možda priprema da neonacisti preuzmu državu? Je li ovih 30-ak % koje je dobio Plenković od izišlih na izborima zbilja većina kojim se osvajaju izbori? Ni u kom slučaju.
Budući da ste spomenuli Grlića-Radmana, razumijem kako smatrate kako je problem to što će do kraja mandata ove vlade biti ministar. Mislite li da je to problem?
Normalno da je problem. Sve vezano uz HDZ je veliki problem. Nije premijer Račan bio glup kada je 1990. rekao kako je HDZ stranka opasnih namjera. Očito je kako postoji neki talent u ovoj državi, među svim stanovnicima RH, da na vlast dovode nesposobne, ali podobne, ljude sumnjiva morala i kriminalce.
Ljudi iz DDF-a, izabrali su me biti koordinator. Kao što ste mogli vidjeti, ja radim u školi, bavim se inicijativom, privatno predajem dalmatski jezik. Dobro surađujem s dosta ljudi. I zapravo, mogu vam reći kako je i za mene olakšanje što se sve ovako događa, jer zadatak koji treba obaviti, toliko je velik da trebamo imati ljude s empatijom kako bi mi pomogli napraviti Dalmacijom boljim mjestom za život.
Iskoristit ću priliku kako bih vas pitala kako zamišljate DDF kao buduću političku opciju. Iz HDZ-a su izrazili nadu kako nećete biti otrovna oporba. To pitam jer se svi slažu kako je zemlji potrebna jaka prodalmatinska stranka. Dakle, kako zamišljate DDF kao političku opoziciju?
- Zanimljivo je kako iz HDZ-a govore o toksičnosti. Nikad nisam čuo ispriku za ovaj komentar. Obično su oni koji komentiraju otrovnost su sami najotrovniji.
Uvjereni smo kako moramo donijeti rješenja za Dalmaciju. Moramo predložiti praktična rješenja. Imamo filozofsku agendu u modernoj regionalnoj ljevici. To je ono što ćemo iznijeti i oko toga ćemo komunicirati s društvom kako bismo mogli imati vladin program u nadolazećim mjesecima, narednih godinama. Nećemo čekati sljedeće izbore da kažemo, napravit ćemo to i to. Od sada ćemo s društvom početi graditi reforme koje želimo promicati.
Zanimljivo je da to govorite jer mi dajete povoda kako bih Vas pitala osjećate li se ljevičarom. A što je po vama ljevica u našem vremenu?
- Svačija iskustva pripadaju svima. Mi nismo zbirka naših iskustava, mi smo izbor za svaki dan. Odabrao sam živjeti svoj život s ponudom za svoju zemlju, s ponudom za ljude, svojim bližnjima, koji imaju pravo na pošteniji tretman, na pravo glasa.
Naravno da sam ljevičar. Ali, ne agresivni lažni ljevičar, poput SDP-a „Možemo“ ili „Nove ljevice“, ja sam socijaldemokrat. Nedavno sam se pitao zašto toliko dalmatinske djece i mladih nikada nisu vidjeli neki od dalmatinskih otoka? Koji je razlog tome? Želimo li otvoriti rane koje imamo u našoj povijesti? Biti ljevičar je stil života, to je vrijednosni sustav. Za mene je to također politika. Politika koju u ekonomiji koju danas živimo, moramo imati politike koje su humanoocentrične.
Naš kompas mora biti čovjek, a ne politika koju trenutno imamo na vlasti. HDZ-ova politika nije ispravna politika. Moramo imati jaku socijalnu državu.
Želite li u DDF dovesti nova lica? Želite li izgraditi cijeli jedan tim mlađi od vaše generacije, bliži ranim 30-im godinama?
- Naravno da želim. Stavovi mogu biti novi i stari. Dob može biti mlada i stara. Ono što trebamo su ljudi novog načina razmišljanja, bez obzira na godine. To nije naša poanta. Ima jako puno mladih ljudi koji nemaju nove stavove. Upoznao sam puno ljudi kroz svoj život. Primio sam mnogo životopisa i ideja, ali sve se one baziraju ili na modelu revolucije ili na modelu povratka u rigidni komunizam. To me žalosti, jer izgleda kako nemamo uzbudljivu i optimističnu budućnost za Dalmaciju. Imamo nevjerojatne umove u našoj regiji, ali i izvan nje. To moramo iskoristiti. Ako se ti ljudi mogu udružiti sa svojim sposobnostima, sa svojim vrijednostima, koje su za čovjeka, za okoliš, to nije samo za strogu kapitalističku ekonomiju.
Ako se sve to spoji, stvarno ćemo imati ogroman rast.
- Pričekat ću da vidim što će se događati, tko će sve biti dio DDF-a. Ne želim ništa unaprijed govoriti.
Jedna stvar koja se govori o vama i sigurno ste to čuli, kako je Bralić jako dobar, ali nema politiku, on nema politički plan i ono što je postavljeno na stranicama su dobre ideje, ali ništa konkretno.
- Moje su ideje krenule s mojih pozicija. Jedini sam koji stavlja jasne stavove pred sud javnosti. Ne samo o regionalizaciji i decentralizaciji, sekularizaciji, nego i o pravosuđu, o sveučilištima, o bolnicama, o mnogim pitanjima, iznio sam jasne stavove. I upravo me reakcija na ta stajališta, koja čine nacrt za Dalmaciju, modernu ljevicu, potaknula da budem još bolji.
Bilo je to kad su ljudi počeli, ne samo pritiskati lajkove po Facebooku, već kada su počeli masovno širiti neonacističke antidalmatinske stavove bez da ih se kazni.
Osjećate li da ste vezani stajalištima DDF-a o ključnim pitanjima: o regionalnim pitanjima, o gospodarstvu, kako su izraženi proteklih godina? Ili mislite kako možete formirati vlastito mišljenje, vlastitu agendu?
- Jasno sam više puta javno govorio o stavovima: da nisam za privatne škole i sveučilišta, govorio sam o problemima u školama, bolnicama, policiji, javnoj upravi i sl. Vjerujte mi, iskusio sam i dobre i loše strane života i imam iskustva, stoga smatram kako Dalmacija može bolje. Moramo ulagati u javne ustanove. Javne vlasti nisu obavile nikakav posao, poslale su u mirovinu mnoge znanstvenike koji su se istaknuli, a mladih nemamo. Metodičari koji pišu knjige su polupismeni članovi HDZ-a, pa izmišljaju kako svršeni glagol ima prezent. Pitam vas kako svršeni glagol, onaj koji je dogodio u prošlosti, može imati sadašnje vrijeme? Ovom državom vladaju nesposobni, a podobni i to je potrebno mijenjati što prije.
Dakle, mislite kako su dalmatinska djeca glupa jer su metodičari i pisci knjiga negdje nešto zabucali.
- Između ostalog. Uz to, mislim kako treba promijeniti sustav školovanja, a polupismene Hercegovce koji truju djecu glupostima nogirati iz cjelokupnog školskog sustava. Zatim, donacije umjesto privatnim školama treba ići regiji, kako bi stvorili kvalitetne škole. To je ono što prvo trebamo učiniti.
Recite mi kako zamišljate DDF od sada pa nadalje, kako zamišljate razvoj DDF-a?
- Mogao bih vam o svojim idejama pričati 100 godina, ali smatram kako je jedan od glavnih krivaca zašto je DDF sada na koljenima taj što je izgubila 95% svoje moći otkako su nam prvi put srušili profile na društvenim mrežama, ali nije to jedini razlog. Jednostavna analogija upropastila je dosta toga.
Dakle, ne vjerujete u jednostavnu analogiju.
- Ne, ne mislim tako. Ovo je dokazano. Vjerujem u socijaldemokraciju koja se oslanja na sebe. I vjerujem kako će samo s vrlo širokom javnom porukom Dalmacija moći vidjeti velike rezove koji su joj potrebni protiv mehanizama interesa, koji nažalost tjeraju mnoge ljude u inozemstvo. Dakle, DDF ne bi trebao biti samo ujedinjen, već bi se trebao širiti. Jer socijaldemokracija se ne treba bojati normalnosti. Ono što mi u RH živimo u nejednakim uvjetima, u našoj ekonomiji s minimalnim plaćama s kojima ljudi plaćaju struju i stanarinu i u biti žive da bi radili, nije normalno. Ova država, ovakav sustav nije normalan.
Kako bi se sam DDF trebaa promijeniti?
- DDF mora dokazati utemeljenost u društvu. Jedan od prvih stvari koje želim učiniti je, kao što sam vam prije rekao, novi svijet, umovi koje imamo, da ti ljudi postanu ne samo članovi, već i članovi koji će sudjelovati u kreiranju politika. Otvoriti sekcije, statute unutar inicijative. I prije ste me pitali o kolektivnim tijelima. Poštovat ću 100% i naše statute i kolektivna tijela, oni me obvezuju...
Dakle, ne mislite da bi se išta trebalo mijenjati u organizacijskoj strukturi.
- Proizvodnju politika moraju raditi odjeli DDF-a u suradnji s društvom. U njima moraju sudjelovati članovi, članske organizacije i građani izvan DDF-a. Ne smije biti samo interdisciplinarni proces koji određuje politiku stranke, proces mora biti interaktivan. Moramo dati glas društvu. Postoje digitalni mediji. Nije potrebno da se svi jednom mjesečno pojavimo na sastanku na sat vremena.
Znači, sastanci unutar organizacije, za vas su nešto zastarjelo?
- Upravo suprotno.
Možete li mi objasniti?
- Naravno. Instrumenti imaju veliku ulogu. Ali institucije moraju olakšati kreiranje politike na bazi. Postoje problemi i rješenja, koja učimo od samog društva. Ne trebamo se praviti kako svi znamo rješenja, jer smo instrument u zatvorenom prostoru. To je arogancija. Tijelo u zatvorenom prostoru ima odgovornost preuzeti zahtjeve društva i od njih napraviti politički prijedlog, a potom i zakonski prijedlog u sprezi s društvenim grupma.
Treba li DDF imati jedinstven politički glas?
- Naravno da treba. Od sada svi moramo biti trijezni u pogledu razloga zbog kojih smo u prodalmatinskoj inicijativi. Ja sam u priči zbog Dalmatina i Dalmatinaca. Ovo je politika. Dakle, ako nas zanimaju ti ljudi i njihovi problemi, moramo pokazati razboritost i smirenost u tome kako se s njima nosimo, kako donosimo rješenja.
Ovdje sam, otvoren sam za sve članove i simpatizere DDF-a, bez obzira na ime. Mogu izravno razgovarati sa mnom. U mjeri u kojoj ih predstavljam u političkom smjeru koji dajem, što je jasno: to je regionalna socijaldemokracija. U onoj mjeri u kojoj ih predstavljam, pozivam ih da se okupimo i možemo postati relevantna opcija. Ukoliko se ne okupimo Dalmacija će biti u još lošijem stanju.
Dakle, pružate ruku prijateljstva, da tako kažem, stanovnicima Dalmacije...
- Uvijek, to je ljudski.
Hoćete li ići na turneju kako bi razgovarali s potencijalnim članovima?
- Davno sam obećao kako ću obrisati prašinu s Dalmacije. Brišem prašinu, evo me. DDF je inicijativa prijateljstva. Divna je to riječ, prijatelj. Pa evo me, otvoren sam i pružam ruku prijateljstva svim stanovnicima Dalmacije. Dragi Dalmatinci dođite na sastanke koje organiziramo, jer samo vašim dolaskom na sastanke možemo razgovarati.
Znate li što je napisano i što se čulo, kako na to gleda netko sa strane? Da su postojali neki ljudi – neću sada o imenima, koji prodalmatinske inicijative tretiraju kao svoje vlasništvo, već godinama govore: “Tko je ovaj? Pojavio se niotkud kako bi nam uzeo sve to?”. Osjećate li ovo?
- Ne, ne osjećam jer se bavim svijetom, odgovaram svijetu. Ovo što radim, vidi se kad izađem na ulicu, kada dođem na posao. Provodim vrijeme kako bih mogao razumjeti s čime se druga osoba nosi, koje probleme ima, a ne tko je što rekao.
Broj članova DDF naglo se smanjio kada ste se 2010. trebali osnovati kao politička stranka. S 13.000 članova pali ste na minoran broj članova, a sve zbog rušenja vaših profila na društvenim mrežama. Bojite li se razlaza?
- Da vam kažem nešto; Ne smatram vlasnikom naše prodalmatinske inicijative. Naprotiv, ja sam sluga naše inicijative. Ja sam sluga Dalmacije, imam ogromnu odgovornost na sebi kad netko dođe i kaže ti "ti si naša nada, mijenjaj stvari". Ljudi moraju shvatiti kako ja nisam svemoguć i ne mogu mijenjati stvari sam i preko noći. Promjene se događaju isključivo kada se ljudi udruže, ljudi zasukaju rukave i timskim radom rade na promjenama. Kada ljudi to shvate, ne samo što neće doći do razlaza, već će novi članovi dolaziti i širit će se zona slobodne Dalmacije iz ove naše inicijative.
Znači, sve što se čuje o riziku od podjele, itd., ne postoji u vašem razmišljanju.
- Ne, nema ih.
Ostavimo se unutrašnjih stvari, prijeđimo na pitanja aktualnosti. Kao što dobro znate, dominantno pitanje za građanine je inflacija, pitanje nezaposlenosti, masovnog iseljavanja i sl.. Vlada se pokušala nositi s tim povećanjem plaća i drugim pogodnostima. Što mislite i mogu li se preokrenuti trendovi?
- Mislim kako je svima jasno kako je RH postala oligopoli (vladavina oligarhije, op.a). Vidite to po tome što se profitna stopa ne mijenja, uglavnom stagnira. Troškovi proizvodnje se mijenjaju, ali profitabilnost ostaje konstantna. Troškovi građanima rastu, a s druge imamo višak dobiti koja nije oporezana. U elektroenergetici je poznato kako postoji oligopol i kako nismo decentralizirali proizvodnju električne energije, kako je trebalo biti. Dakle, rješenja ima. Naravno, za to treba puno političke volje. Rješenja ima. Jedno od tih rješenja je smanjenje PDV-a i trošarina na gorivo, grijanje i električnu energiju.
Međutim, Kraljevina Španjolska, koja je smanjila PDV, nije ništa postigla.
- Postoje druge države, poput Izraela i Finske, koje su to učinile i dokazale kako uspijevaju. Da vam nešto kažem? Neka vlada počne pilotirati s ovim našim prijedlogom na nekim pogođenim lokacijama. Neka to napravi u npr. Šibensko-kninskoj županiji, neka to napravi u Istarskoj županiji, pa da vidimo hoće li uspjeti ili ne. Iz Istre, Međimurja i Zagorja odlaze u kupovati gorivo u Sloveniju. Iz Baranje i Srijema u Mađarsku i Srbiju, iz Slavonije iz BiH ili Mađarsku. Mi u Dalmaciji smo najpogođeniji jer nam je Italija predaleko.
Ovoj državi, a posebno Dalmaciji, mora biti omogućena veća pomoć države. Idemo isprobati smanjenje PDV-a i trošarina, posebno na hranu i gorivo, pa vidjeti hoće li uspjeti ili ne.
Dakle, to je mjera za koju također vidite kako bi trebala biti učinjena kako bi se provjerila točnost. Općenitije govoreći o gospodarstvu želim pitati: Vlada kaže kako smo na dobrom putu, očekujemo investicijsku ocjenu od dvije velike kuće u bliskoj budućnosti, do kraja listopada ili tako nešto. Biste li učinili nešto drugačije?
- Sada govorimo o investicijskoj ocjeni. OK, moram ja pitati, jesu li radnice u trgovinama vidjele povećanja plaća od 2010. do danas? Vidjeli su je nominalno, ali što vrijedi kada ju je hiperinflacija pojela. I tu bismo učinili drugačije. Trebamo moći suzbiti inflaciju tako da ne dođe do poremećaja na tržištu. To se može postići.
Tad će vidjeti što? Jeste li zadovoljnji investicijama?
- S realnom stopom inflacije i realnom stopom nezaposlenosti kako biti zadovoljan? Razina ulaganja svakako je dobrodošla za RH, ali to je učinjeno na plećima običnog građanina. To je učinjeno na plećima običnog građanina, koji vidi kako Vlada ne radi ništa po pitanju izlaska iz inflacijskog đavoljeg plesa koji nas prati od rujna 2019., ne radi ništa po pitanju Sveučilišta s kojih pada žbuka, ne radi ništa po pitanju sudova koji su opstruirani i imaju ozbiljan nedostatak kvalitetnog i kvalificiranog osoblja. I da ne nabrajam.
Da smo u stvarnosti investicijska država, u praksi bismo imali modernu državu koja radi za građanina. Ono što smo mi napravili, kako bismo bili na razini ulaganja, je inflatorno osiromašenje njezinih građana. I iz tog razloga kažemo kako su nam financije bolje. Ovo nije rješenje, pogotovo ne u centraliziranoj oligarhijskoj državi.
Što biste vi učinili?
- Učinio bih državu blagostanja. Protuustavnom promjenom Ustava RH 25. srpnja 1990. godine memorandumski je dekonstruirana socijalna država. Diktator Tuđman nije želio ni zadržati socijalni indeks posebno za najugroženije slojeve, što je za mene veliko nasljeđe. 300 000 obitelji koje su imale dva nezaposlena sada su razorene, a njihova, danas odrasla, djeca su na rubu gladi, 250 000 naših sugrađana su neosigurani, a mogli su imati pristupiti zdravstvu. To su ta velika društvena postignuća.
Tuđman i njegova zlobna klika napravili su rezove u socijalnoj državi. A Plenković, unatoč navodno izvrsnom proračunu zemlje i 60 milijardi € potpore iz Europe i investicijskom sloju, namjerava privatizirati državu, umjesto da je popravi. Postoji bolji način. Postoje alati za transparentnost, tako da možemo vidjeti učinak države.
Naravno, tada ćete morati pronaći sredstva. Odakle ćete financirati tu socijalnu državu?
- To je ono što vam upravo objašnjavam, upravo sada financiramo iz budućnosti naše djece. Izgradnja 500 milijuna € od poplava za šire zadarsko područje koštala nas je 2 milijarde. Tko to plaća? To su nameti u budućnosti od novih generacija.
Da budemo oprezni u ulaganjima, da kažemo, gradimo socijalnu državu koja stvara višak vrijednosti za građanina, to dugoročno ima i fiskalnu dobit. Ovo nije posao koji godinu dana nema gotovine, govorimo o našem društvu. Razborito upravljanje našim resursima i sposobnost da kažemo kako stvaranjem socijalne države, plus regionalizacija i decentralizacija točnije devolucija RH na 5 autonomnih regija, plus borba protiv državne mafije, plus borba uplitanja u sve aspekte osobnog života građanina.. Čineći ovo, svaki pojedinac može ekonomski i socijalno ojačati čak i bez kredita.
Pretpostavljam da ćete u bliskoj budućnosti predstaviti troškovnik vaših ideja.
- Troškovnik se ne može dobiti sada, jer trenutna vladajuća struktura ne dopušta uvid u troškovnike. No, ono što govorim je to kako se društvo na predložen način mijenja. Društvo se mijenja iz temelja. Ne s propusnicom koja vas čini ovisnima umjesto da imamo lovu u džepu kako biste mogli slobodno odlučiti o svojoj sudbini. Želim da svaka mlada osoba, posebno svaka mlada žena, može imati rješenje na svom stolu. Ne mogu ja imati 49 godina, biti koordinator DDF-a, a ima još ljudi mojih godina koji žive s roditeljima i ne mogu zasnovati obitelj, čak ni pokrenuti posao, jer im država nije ništa osigurala. Kako je to pošteno? Zašto nije? Zato što sam prije toliko godina osjetio masu nepravdi na vlastitoj koži kako bih stao na vlastite noge? Moramo li svi osjetiti nepravdu kako bismo mogli imati dom u Dalmaciji?
Da, ali kako će se to učiniti? Jer, zvuči lijepo kako opisujete, no bi li zapravo funkcioniralo?
- Mislim da sam vam već objasnio: stanovanje, decentralizacija, zelena tranzicija i socijalna država.
Znate, u ovome što govorite o socijalnoj državi moglo bi se reći kako bi njezino financiranje vjerojatno moglo doći iz viših poreza. Razmišljate li o nečem ovakvom?
- Ne. Nema potrebe potrebe za višim porezima, već za produktivnom poreznom politikom. To znači, oni koji zarađuju više imaju veću stopu poreza. Kada je RH 1990. krenula u višestranačje imala je 8 stopa poreza na dohodak. U istom razdoblju, SAD su imale 8 stopa poreza na dohodak. Danas 2023. RH ima 2 stope poreza na dohodak, a SAD je zadržala svojih 8 stopa. Mislite li kako su Amerikanci ludi pa će oporezivati najbogatija, a RH pametna pa oporezuje najsiromašnije?
Mislim kako su takozvani „mali ljudi“ već dovoljno platili, sada je red na „krupne ribe“. Mislim kako će ulaganja koja će biti napravljena, kao što sam vam rekao, moći uštedjeti novac iz budućnosti. Ovo je razborita fiskalna politika.
Ali, je li utaja poreza problem? Ovo vam govorim, jer je zamjenik resornog ministra rekao kako bi trebalo povećati cjelokupno porezno opterećenje pojedinačnih poduzeća, kada je riječ o samozaposlenim osobama, što je naravno predsjednik Vlade kasnije rekao kako to nije slučaj. . U svakom slučaju, padaju li vam takve misli na pamet?
- Ne, ali ovo nije prvo da je rekao nešto pogrešno. Na panelu u Dubrovniku ljudi su ga ispravljali glede stvarne stope rasta u RH. Rekao je kako je dvostruko veći od prosjeka Europske unije tijekom mandata Andreja Plenkovića. Ljudi su mu dobacili kako je u sredini ljestvice 27 država. I bili su u pravu. Dakle, rekao bih ministru, budući da trenutno ima veliku odgovornost s porezima u zemlji, rekao bih mu neka malo više pazi što govori.
Budući da je vrijeme izvještaja pritisnuto, želim se malo osvrnuti na nacionalna pitanja. Vidimo kako je ministar Božinović opet naredio ubojstva izbjeglica iz ratnih zona koji žele prijeći iz BiH u RH. Što mislite o ovome?
- Mislim kako je potreban dijalog, posebno nakon situacije koja se dogodila i pristupa koji je uslijedio. Dobro je kako se val izbjeglica na našim granicama smanjio. Od sada pa nadalje treba se inicirati rasprava u Europskom parlamentu o tom pitanju. Mora se voditi pitanje povrede granica od strane izbjeglica na višem nivou, a ne pucati u ljude.
Mi kao DDF imamo jasne stavove koji po našem mišljenju promiču i mir i štiti, prije svega, dalmatinske a onda, nacionalne interese. Na njemu su jasne crvene linije. Teritorijalni suverenitet RH je crvena linija. I jasno je kako ono za što se zalažem je domoljubno.
Kad smo već kod crvenih linija. Lanu u kolovozu brutalno ste pretučeni od strane nepoznatog muškarca na autobusnoj stanici u Splitu, dok ste kupovali autobusnu kartu. Brutalno ste pretučeni i prije četiri godine. Majda Iris Stefanelli iz „Dalmatinskog kluba“, također je brutalno pretučena u Kaštelima, od početka godine ubijeno je 80 osoba, od hrvatske vlade nepriznate, dalmatske nacionalnosti. Kako komentirate te događaje?
- Prije svega dopustite mi da izrazim izraze sućuti što je 80 ljudi ubijeno zbog svoje nacionalnosti koju vlada u Zagrebu ne priznaje, a cijeli demokratski svijet priznaje. Želim isto tako izraziti izraze podrške za gospođu Stefanelli i cijelom „Dalmatinskom klubu“ zbog događaja u Kaštelima s početka rujna.
Kako komentirati situaciju u kojoj pravosudni organi, od policije preko tužiteljstva do suda ne radi svoj posao. Žalosno je kako niti jedna od pravosudnih institucija ne radi svoj posao, a ne radi ga jer su ranih ’90. iz ovih institucija brutalno izbačeni sposobni i obrazovani a dovedeni nesposobni i podobni. Da je ovo normalno društvo, da je ovo normalna država, stvari bi bile drugačije jer bi građani reagirali na nepravdu koja se odvija u društvu.
DDF je socijalno osjetljiva inicijativa, a isto tako je i demokratska. To znači kako mi u DDF-u želimo da su svi građani jednaki pred zakonom, da institucije rade svoj posao i da smo uvijek na strani slabijega. Ovo znači kako smo na strani žrtava nasilja: od dalmatofobije, homofobije, genderofobije, mizoginije i slično. Ako ikada budemo u prilici doći na vlast izjednačit ćemo sve ranjive manjinske skupine s većinskom, a isto tako priznat ćemo postojanje dalmatske nacionalnosti, te ćemo sve napade na ove skupine označavati kao zločin iz mržnje.
Poznato je kako radite u školi. Recite mi, što mislite o obrazovnom sustavu?
- Iskreno, smatram kako Republika Hrvatska nema obrazovni sustav. Obrazovanje u RH je krahiralo onog trenutka kada je kao izborni predmet uveden vjeronauk. Nije krah školstva vezan za vjeronauk, već je vjeronauk vezan za krah školstva. Nadalje, smatram kako je skraćivanje satnica nekim predmetima bilo kontraproduktivno. U moje vrijeme su bila dva sata likovnog tjedno, sada je dva sata dvaki drugi tjedan; prije je tehnički bio dva sada tjedno, sada je dva sata svaki drugi tjedan, prije je glazbeni bio dva sata tjedno, sada je jedan sat tjedno. Informatika je obvezna 5. i 6. razred, u moje vrijeme je bila obvezna 7. i 8 razred i sl. Nadalje, zalažem se za vraćanje ocjena iz zalaganja, vladanja, aktivnosti - nazovite kako hoćete. Zalažem se i za to da se utjecaj politike, roditelja i vjerskih zajednica potpuno odstrani iz škola.
No, nije to problem. Najveći problem, u biti, je nešto sasvim drugo. Sustav koji je omogućio nakaradnost cjelokupnog obrazovanja i namještanja izbora ravnatelja i drugih službi te aktiva unutar škola. Znate, kada je Napoleonova vlast gradila škole i bolnice po Dalmaciji, general Auguste Marmont je rekao kako država bez kvalitetnog školstva propada. Sada to slobodno komparirajte sa situacijom u hrvatskom školstvu.
Željela bih završiti s vašim osobnim mišljenjem o nečemu što se tiče svih nas. Zadnjih godina bilo je mnogo rasprava o Hrvatskoj vojsci. Znam kako ste bili u vojsci, stoga me zanima što mislite o njoj?
- Hmmm… radi se o zanimljivom i teškom pitanju. Vojska je koliko dobra toliko i loša pojama u društvima diljem svijeta. Vojska disciplinira mlade muškarce i uči ih nekih vrijednostima i pozitivnim navikama. S druge strane, smatram kako je pojam militarizma u XXI. stoljeću deplasiran.
Osobno smatram kako bi cijelo područje RH trebalo biti demilitarizirana zona. Razlog tome je što RH ne prijeti više nikakva vojna agresija. svi naši susjedi, osim BiH i Republike Srbije, su države članice NATO-a. I Milorad Dodik i Aleksandar Vučić znaju kako ne smiju napasti članicu NATO-a, jer bi to bio kraj njihove političke i svake druge karijere uz mogućnost vojne intervencije drugih članica NATO-a, po čl. 5. Washingtonskog sporazuma. Razlog tome je što Srbija još uvijek nije izvršila agresiju na Republiku Kosovo. I treće, ali ne manje bitno, demilitarizacijom RH, naša država bi mogla raditi druge, unosnije poslove za Alijansu, a ne biti pokretna meta u oružanim misijama. Ovo možemo vidjeti iz primjera Islanda, otočne države na sjeveru Europe koja nema vojsku, a članica je NATO-a.
Za sam kraj jedno osobno pitanje. Šuška se o vašoj seksualnosti. Kako komentirate to?
- Postoji jedna stara poslovica koja kaže kako besposlen pop jariće krsti. Ne želim biti grub, ali to što bespoštedno štitim ugrožene manjinske grupe, među kojima je i LGBTIQ+ populacija, nema velike veze s mojom seksualnošću. A ako netko baš želi znati, ja sam aseksualna osoba. Svjetska zdravstvena organizacija izbacila je aseksualnost s liste seksualno disfunkcionalnih bolesti davih '70. godina XX. stoljeća, baš kao i homoseksualnost i biseksualnost. U hrvatskom zdravstvenom sustavu uvijek će se naći netko tko će aksualnost dalje pogrešno trpati u dijagnoze s kojima nema apsolutno nikakve veze. Stoga se o ovom vidu seksualnosti ispredaju razne pogrešne priče, ali… bože moj… to su ljudi s brdovitog Balkana. Ljudi s Balkana su skloni ispredati priče umjesto dosljedno provoditi svoje zadaće koje im je zadala Svjetska zdravstvena organizacija.
Gospodine Bralić, hvala vam puno što ste se odazvali na razgovor koji smo vodili.
- Hvala vama što ste me pozvali.
Comments