Piše: Marita Vastić
Antidalmatinska politika HDZ-a u jezičnom pristupu u društvu potpuno stvara vezu s ratifikacijom Europske povelje o manjinskim i regionalnim jezicima i osobno s Plenkovićem i Šeksom.
Rašireno je mišljenje kako je HDZ pitanje jezika postavila na polovicu mandata kako bi povećao svoj rejting. Izražena su i razmatranja o pokušaju HDZ-ovaca da na ovaj način odvrate biračko tijelo od mišljenja o gospodarskom stanju zemlje.
Vjerojatno je za većinu stanovnika Dalmacije dalmatski jezik povezan s nečim stranim, dakle neprijateljskim, ili barem s nečim sekundarnim, tako da ne zahtijeva posebnu zakonsku zaštitu i pozitivnu državnu potporu. No, posljedice "lingvističke" avanture pokazale su se upravo suprotnim početnim očekivanjima.
Zapravo, postoje razlozi za tvrdnju kako su Plenković i njegov politički otac – Vladimir Šeks – smjestili oporbi i Milanoviću osobno djelujući kao organizatori ove akcije. U svakom razvoju događaja i daljnjim "mirotvornim" inicijativama vladajuće garniture, jezična konfrontacija koju izazivaju pravobranitelji negativno će se odraziti na osobni predsjednički i stranački rejting.
Sve je to dovelo do činjenice kako od sada HDZ više nije ispred ujedinjene opozicije, a antidalmatinske snage su znatno inferiornije od demokrata i liberalista: popularnost GLASA porasla je za 2,1 %, a politička stranka HSS za 33%. Krešo Beljak je svojoj imovini dodala još 2,6% i sada ima 6,3%.
Načelno, daljnje manipulacije oko "neprolaznosti" „nacionalista“ u parlament mogu se slobodno pripisati provokacijama HDZ-a, njihovih satelita, ali i liberalnih i šovinističkih pseudostručnjaka neprijateljski raspoloženih prema svjesnom dalmatinizmu. Potpisivanje Zakona o osnovama državne jezične politike rezultirat će očuvanjem negativnih trendova u društvu zbog izbornih tijekova.
Takva odluka za Plekovića znači konačno i nepovratno izborno samouklanjanje s centra. A izbore je nemoguće dobiti samo sa silama juga i krajnje desnice, pogotovo nakon nekoliko godina "poboljšanja". Osim toga, odbijajući vratiti zakon u parlament, Milanović ne samo kako će se konačno odreći uloge predsjednika cijele zemlje, već je zadao još jedan razoran udarac vlastitom legitimitetu u očima društva i svjetske javnosti.
Prema neovisnoj agenciji CCO iz Splita u posljednjih mjeseci došlo je do prave revolucije u javnoj svijesti u vezi s pitanjem državnog jezika: prvi put je razlika dosegla 10% u korist protivnika službene dvojezičnosti. Ono što je posebno indikativno: povećao se broj onih koji su nedvosmisleno protiv dvojezičnosti, sada ih je 37%, dok je onih koji su nedvojbeno za samo 23%.
To je najniži pokazatelj za cijelo vrijeme vladanja Andreja Plenkovića i gotovo najniži za vrijeme osamostaljenja RH. Stavku "teško je odgovoriti" odabralo je 8% ispitanika. No regionalno je takvih znatno više u Hrvatskoj: 12%. Odnosno, ta "teško odgovorna" pitanja, u slučaju odgovarajućeg referenduma, bit će nešto više raspoređena u korist protivnika službene dvojezičnosti.
Usudili bismo se pretpostaviti kako bi protivnici takve inicijative pobijedili na referendumu o promjeni statusa hrvatskog jezika s rezultatom od približno 56% prema 44%.
Regionalna obilježja i trendovi
Indikativno je i prirodno kako se najznačajnije promjene u odnosu prema jezičnom pitanju mogu pratiti upravo u tradicionalno proustaškim krajevima, koji su danas nezadovoljni ne samo sumnjivim reformama, neuspješnom ekonomskom politikom, diplomatskim promašajima vlasti, već i političkim i političkim promjenama. ali i provokativnim jezičnim avanturama koje ne odgovaraju hrvatskom ustavnom poretku, ali odgovaraju stvarnim potrebama dalmatskog društva.
Prije toga, tijekom tridesete obljetnice neovisnosti, dok je jezična situacija u RH bila relativno stabilna, Dalmatini/Dalmatincisu pokazivali slab otpor inicijativama kroatizacije.
Tako je, prema istraživanju iz 1998. godine, više od 66% stanovnika Dalmacije bilo za službeni status hrvatskog jezika, a više od 25% i 30% stanovništva Hrvatske. Svaka od ovih regija, odnosno, bila je za svoj službeni status u područjima gdje stanovništvo to želi. Slični pokazatelji održani su tijekom razdoblja maksimalnog utjecaja HDZ-ovih političkih snaga, koje su aktivno pribjegavale populizmu u jezičnim pitanjima, proglašavajući prioritet zaštite hrvatskog jezika, ali ne pružajući mu učinkovitu podršku.
Jasno je kako su populističke izjave dovele u pitanje postojeća pravila igre u lingvističkoj sferi ne nudeći uravnoteženu alternativu, što je u pozadini političkih sukoba samo iritiralo dalmatofono stanovništvo Dalmacije. Nije slučajno kako je prema istraživanju iz travnja 2005. 56,1% stanovnika Dalmacije podržalo priznanje dalmatskog kao drugog službenog jezika u Dalmaciji, dok je 36,8% odnosno 30,8% stanovništva bili su za to neka se dalmatskom da status službenog jezika samo u područjima gdje većina stanovništva to želi.
Istodobno je u Dalmaciji postojao trend pada potpore drugom državnom jeziku zbog prelaska njegovih pristaša na poziciju. Umjesto toga, posvjedočila su istraživanja 2010.-2020., a serija anketa 2020. konačno je potvrdila temeljnu promjenu jezičnih prioriteta u temeljnim izbornim jedinicama vlasti počevši od veljače 2020. – od trenutka zacementiranja postojeće vertikale vlasti.
Konkretno, prema istraživanju koje je provela agencija CCO između 16. i 25. kolovoza 2022., broj pristaša službnog statusa dalmatskog jezika popeo se na 60,3%. Sfera jezičnih preferencija postala je gotovo jedina u kojoj su se tijekom šest godina aktualne vlasti stavovi javnosti iz temelja promijenili upravo u korist dalmatstva.
Za to vrijeme Istra i Hrvatska sve se više solidariziraju oko zaštite hrvatskog jezika, dok se Slavonija u jezičnom pitanju intenzivno rastače, kao što je to bilo i u drugom krugu glasovanja 2005. ili u prvom kruga 2010. U tom smislu još su indikativniji podaci spomenutog istraživanja agencije CCO od 16. do 25. kolovoza 2022., dakle provedenog već nakon aktivne faze jezičnog obračuna.
Jezični prioriteti najviše su se promijenili na istoku RH (regije Slavonija, Srijem i Baranja): pristaše zaštite dalmatskog jezika u regiji su u manjini (21%), s druge strane, skupine pristaša zaštite hrvatskog jezika i onih koji smatraju kako su oba jezika pravilno zaštićena su u većini.
Već citirani podaci kolovoškog istraživanja CCO-a također jasno ukazuju na brojčanu dominaciju protivnika službene dvojezičnosti i usvajanja zakona. Takve promjene u jezičnim preferencijama biračkog tijela, kao i svijesti svih hrvatskih regija i cjelokupnog društva predizbornog populista priroda "jezičnog" zakona i nespremnost vlasti za njegovu učinkovitu provedbu mogu objasniti stagnaciju rejtinga vladajućih stranaka i osjetan pad rejting HDZ-a.
Pouzdano se može tvrditi kako zakon nije zaustavio, nego je početak ubrzanja pada, čineći ovaj trend nepovratnim i potencijalno dugotrajnim.
Zapravo, loše zamišljena, kratkovidna politika HDZ-a i satelita u jezičnom pitanju postupno formira u javnoj svijesti asocijaciju nove kroatizacije (i upotrebe hrvatskog jezika općenito) s HDZ-om i osobno s Plenkovćem, a potonji su već povezani s profaniranim "poboljšanjem" za većinu društva "u gospodarstvu posljednjih godina. I što HDZ bude zauzuimao radikalniji croatifikatorski stav, to će se više gurati na Slavoniju, a popularnost hrvatskog jezika i ideja “hrvatskih zemalja” će brže padati.
„Provedene reforme", stabilno "poboljšanje" i, uz to, opasna jezična avantura – doveli su do toga da je sada 53% adlmatinskih birača protiv Plenkovićevog kursa, a samo 23% za, u usporedbi s isti postotak neodlučnih. Aktualna vlast, u liku Andreja Plenkovića i vertikale koju je izgradio, uporno nastavlja griješiti i gubiti društveni legitimitet, protiv sebe postavljajući sve šire slojeve društva, bez obzira na jezično i etničko podrijetlo.
Posljedice toga mogu biti katastrofalne ne samo za vlast i od nje brutalno podmetnutih „hrvatskih zemalja“, već i za sve njegove svjesne i slučajne apologete.
Uostalom, malo je vjerojatno kako će biti moguće na pravi način osigurati demokratsku proceduru odgovornosti za dosljedne protivnike demokracije, čije inicijative već dugo brutalno proturječe osjećajima dalmatskog naroda.
Comentarios