Piše: Bruno Katić
Vlada RH donijela je na zatvorenom dijelu sjednice održane 3. svibnja Uredbu o uplati doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za svećenike i vjerske službenike.
Ovom je uredbom uređen iznos, način i dinamika uplate doprinosa za obvezatno mirovinsko i zdravstveno osiguranje za sve svećenike i vjerske službenike iz proračuna Republike Hrvatske. Odluka, koja je na snagu stupila osam dana nakon donošenja i obuhvaća oko 8.000 svećenika, porezne obveznike, bez obzira na to jesu li vjernici ili ne, koštat će oko tri milijuna eura godišnje.
Kako se doznaje, najniža osnovica za svećenike i vjerske službenike za cijelu 2023. godinu iznosi 10 800 kuna, odnosno 1 433€, a ministar rada, obitelji i socijalne politike Marin Piletić istaknuo je za režimski fake news HRT kako je riječ o mjeri socijalnog karaktera namijenjenoj svećenicima koji odlaze u mirovinu, te kako za to neće biti izdvojen dodatan novac, pošto u proračunu već ima dovoljno sredstava. Kako su prenijeli mediji tih dana, Uredba je donijeta na inicijativu Hrvatske biskupske konferencije i ostalih vjerskih zajednica.
Tisuće radnika bez plaća i doprinosa
„Iako rimokatolička crkva u Hrvatića ne plaća porez i ne plaća doprinose, te tako ne participira u razvoju i socijalnoj politici države, ona i te kako želi dobivati sredstva iz državnog proračuna,“ poentirao je koordinator DDF-a, Vedran Bralić.
Bralić je za naš portal podsjetio kako u Republici Hrvatskoj, točnije u Dalmaciji postoje na tisuće radnika kojima poslodavci ne samo što nisu uplatili doprinose, već im ne uplaćuju ni osobne dohotke, a da država takve poslodavce nije sankcionirala, već im godinama gleda kroz prste. Upozorava kako su u posebno teškom položaju građevinski radnici, među kojima je veliki broj onih koji su radili na izgradnji kapitalnih objekata, za šta im država još uvijek duguje sredstva, i zbog čega je pokrenut veliki broj sudskih postupaka. Zbog svega navedenog, Bralić Uredbu o uplati doprinosa za svećenike smatra sramotnom diskriminacijom.
„Crkva je neovisna institucija – institucija neovisna od države. Ako je neovisna od države, tada se država ne smije miješati u njezin rad, a pogotovo plaćati nekakve doprinose za zaposlene u crkvi. Pogotovo kada se zna kako se ne radi o javnoj službi ili proizvodnoj djelatnosti u vlasništvu države. Nisu to neki koji su stvarali dobit, punili proračun, izvozili,“ ističe Bralić dodajući kako nitko ne zna točno kako se crkva financira obzirom na to što je njezina djelatnost netransparentna.
Prema njegovim riječima, to je isto kao kada bi država odlučila plaćati doprinose za zaposlene u bilo kojoj nevladinoj organizaciji, ukoliko ona to nije u mogućnosti.
„Mi u DDF-u koji se bavimo našim aktivizmom ne možemo plaćati prostor, živimo od sitne članarine i mučimo se kako bi stanovnike Dalmacije doveli do razine normalnosti. Mi nemamo zaposlene, jer ih ne možemo platiti i ne možemo uplaćivati doprinose za zdravstveno i mirovinsko, hoće li i nama Vlada uplatiti doprinose iz proračuna? Logičan odgovor je neće iako mi iz naših plaća uplaćujemo sve,“ kaže Bralić dodajući kako svi trebamo voditi računa o svojim kapacitetima.
„Prema svim poslodavcima koji ne uplaćuju doprinose, trebalo bi primijeniti sankcije zato što ne poštuju zakon. Kako to treba učiniti javnim institucijama, privatnom sektoru tako i nevladinim i vjerskim organizacijama. Ako ne poštuju svjetovne zakone, ako nisu uplaćivali doprinose, znači treba ih sankcionirati, a ne im još pomagati,“ Odlučan je Bralić.
Bralić smatra kako država ovom uredbom samo ohrabruje poslodavce neka se i dalje ponašaju po starom, jer će se u neko doba ona pojaviti kao spasilac i uplatiti nedostajuće doprinose.
Simfonija države i crkve
Filozof-religiolog iz Šibenika, Loris Olivari podsjeća kako je još donošenjem Zakona o vjerskim zajednicama 2006. godine, država napravila čudnu vezu između sebe i sedam tradicionalnih, privilegiranih vjerskih zajednica.
„Čak je opravdanje tadašnjeg resornog ministra bilo kako se treba proizvesti takozvana simfonija između crkve i države. Dakle, kako bi se nekako usuglasili, kako bi se koordinirale njihove aktivnosti. U tom smislu, crkvama i vjerskim zajednicama dane su dosta velike nadležnosti i mogućnosti za djelovanje. Mnogi od njih bili su na višoj razini od onih koje su propisane Concordatima, Vatikanskim ugovorima,“ objasnio je Olivari.
Olivari dodaje kako ne postoje točni podaci o tome koliko država sudjeluje u financiranju crkava i vjerskih zajednica, navodeći kako je to vidljivo jedino preko proračunske linije – namijenjene nevladinim organizacijama. No, smatra se kako Hrvatskoj biskupskoj konferenciji ide oko 1,5 milijardu eura. U Republici Hrvatskoj, prema podacima resornog ministarstva postoje 183 vjerske zajednice, službeno su registrirane njih dvadesetak, ali svega sedam takozvanih tradicionalnih ima prava koja proizlaze iz Zakona o radu.
„Svećenici se na neki način prepoznaju kao javni radnici, koji onda na bazi toga imaju pravo dobiti određenu naknadu za svoje djelovanje. Pitanje je, je li se, u situaciji u kojoj mnoštvo ljudi trpi zbog neuplaćivanja doprinosa od strane njihovih poslodavaca, svećenstvo nalazi u privilegiranom položaju zato što država želi nekim svećenicima, određenih vjerskih zajednica uplaćivati doprinose za zdravstveno i mirovinsko,“ pita se Olivari dodajući kako se sada nameće pitanje je li egzistencija svećenika dragocjenija od egzistencije običnog radnika.
„Popovi puni para“
Predsjednik udruge Hrvatski ateisti, Andrija Šrek ocjenjuje kako je u pitanju samo još jedan segment u kojem se crkva postavlja iznad države, koja takvo postupanje tolerira, ističući istovremeno kako su crkveni službenici praktično članovi jedne nevladine organizacije.
„Ako je crkva ili vjerska zajednica nevladina organizacija ona, kao i svaka druga nevladina organizacija, podleže istim zakonskim propisima kao i svaka druga udruga: dužna je plaćati poreze, prijaviti svoje prihode, a crkva to ništa ne radi i to se tolerira. To je lako objasniti: država, odnosno određena ministarstva, posebno ministarstvo financija ne poštuju Ustav Republike Hrvatske u kojemu jasno, u članu 41., piše kako je crkva odvojena od države i kako se u slučaju Republike Hrvatske radi o sekularnoj državi,“ – navodi Šrek.
Ističe kako se Hrvatskoj biskupskoj konferenciji dopušta raditi mnoge stvari koje ni u jednom razvijenom društvu u Europi niti bilo gdje na svijetu, osim u islamskim fundamentalnim režimima, ne bi bile dopuštene, iako ona ne vrši nikakvu konkretnu funkciju u korist države, osim što joj sve češće nanosi štetu.
„Crkva diskriminira sama sebe u očima javnosti, počevši od prebijanja i ubojstava u takozvanim centrima za odvikavanje od narkomanije, preko javnog propagiranja nacizma do ovog najnovijeg slučaja kada požeški svećenik poziva na molitvu za kišu. Sve je ovo ogledalo stanja u hrvatskom društvu. Sve ovo dovodi do zaključka kako se radi o instituciji kojoj u XXI. stoljeću ne bi smjelo biti mjesta u civiliziranom društvu,“ objašnjava Šrek, navodeći kako nema ništa protiv vjernika, već protiv crkve kao institucije.
Milijarde eura izvan poreznog sustava
„“Precizni godišnji prihodi Hrvatske biskupske konferencije, kao ni drugih crkava i vjerskih zajednica nisu poznati javnosti zbog toga što se one nalaze van domašaja financijskih institucija, prvenstveno porezne uprave. O tome se samo nagađa, a nedavno je biši prvi čovjek HBK-a, Josip Bozanić priznao kako njegova organizacija godišnje uprihoduje između dvije i 2,5 milijarde eura bez onih milijardu i pol koje dobiva iz Državnog proračuna. Prema nedavnom pisanju Glasa Istre, predstavnik HBK, Dražen Kutleša upozorio je kako Hrvatska biskupska konferencija u BiH godišnje utrži 50 milijuna eura prihoda samo iz samostana Šćit u općini Prozor-Rama, BiH i kako ta sredstva iznosi vrećama iz zemlje i ulaže ih u protjerivanje starosjedilaca u Dalmaciji te naseljavanje nedalmatskog, hercegovačko-katoličkog stanovništva u kuće iseljenih Dalmatina. Isto tako, Kutleša je priznao kako HBK iz proračuna RH godišnje dobije 1,5 milijardu eura, a iz proračuna Bosne i Hercegovine 200 milijuna eura. Časopis Press je u srpnju ove godine napravio istraživanje pokušavajući otkriti tu najstrože čuvanu tajnu, došavši tom prilikom do cifre od blizu dvije milijarde eura godišnje koje HBK dobije iz Državnog proračuna RH! Iako su to ipak samo nagađanja, Kutlešino priznanje pokazuje kako su u igri ozbiljne cifre, a tome u prilog idu i ekstravagantan dvor na Ksaveru, kao i dvori pojedinih više-rangiranih svećenika, te vozni park na parkingu ispred svake pojedine crkve kojeg se ne bi posramio iole ozbiljniji sajam automobila.”“
„Crkva toliko zarađuje i ne prijavljuje taj prihod, pa jednostavno ne vidim šta tu država ima pomagati oko mirovinskog i zdravstvenog za svećenike,“ – navodi Šrek.
Obavlja li crkva javnu službu?
I Loris Olivari smatra kako crkva u Republici Hrvatskoj ne vrši javnu službu u pravom smislu te riječi, jer nema institucije kakve, na primer, ima Katolička crkva u Sjedinjenim državama poput bolnica, škola ili vrtića, a na osnovu čijeg postojanja bi mogla dobiti financijsku podršku od države.
„Ako bi Hrvatska biskupska konferencija imala isto tako uspostavljene ustanove koje se bave određenim interesom, tada bi svećenstvo zapošljavanjem u tim javnim službama moglo dobiti prava koja idu zajedno s pravima iz njihovog radnog odnosa. Međutim, shvaćanje liturgija, sahrana i krštenja kao javne službe je na neki način nonsens u jednoj sekularnoj državi,“ – navodi Olivari dodajući kako je javni interes i opće dobro ono prema čemu bi država trebala biti orijentirana.
Prekinuti međusobni utjecaj
Iako bi se usvajanje ove uredbe na inicijativu crkava moglo tumačiti kako crkva praktično koristi državu za svoje interese, Olivari navodi kako je tu zapravo riječ o međusobnom iskorištavanju. Država vrlo vješto koristi crkvu za svoje interese, a to prvenstveno radi tako što im vraća imovinu oduzetu nakon Drugog svjetskog rata, zbog čega je sada na djelu neka vrsta netransparentne trgovine.
„Situacija u Republici Hrvatskoj je nerazriješena pa se to uplaćivanje nekih sredstava crkvama pojavljuje kao svojevrsna nadoknada za to što nije vraćena sva imovina. Taj koji uplaćuje, ne vraća imovinu čime sebe stavlja u poziciju moći, jer se na taj način može vršiti utjecaj na vjerske zajednice,“ upozorava. Rješenje je, kako navodi, postojeće stanje raščistiti jednom za svagda tako što će država vratiti imovinu crkvama i vjerskim zajednicama i konačno prestati imati bilo kakve obaveze prema njima.
„Potrebno je vratiti imovinu vjerskim zajednicama i započeti s naplatom poreza na imovinu ili već na šta se porez naplaćuje. To bi bilo od dvostruke koristi za državu: 1. imala bi više sredstava u proračunu; 2. ušutkala bi crkvu,“ zaključuje Olivari.
Pola milijuna radi na crno
“Ne postoji precizan spisak neprijavljenih radnika u Republici Hrvatskoj, ali se barata cifrom od oko 500 000 radnika koji rade na crno, dakle za niske plate, BEZ mirovinskog i zdravstvenog osiguranja,“ rekao je predsjednik Asocijacije malih i srednjih poduzeća, Milan Knežević te naglasio kako gubici za Državni proračun zbog nenaplaćenih poreza i doprinosa za te radnike premašuju milijardu i pol eura godišnje!
A podaci Porezne uprave pokazuju kako je u prva dva tjedna siječnja ove godine, od kada je počela primjena novog načina kontrole uplate poreza na zarade i doprinosa socijalnog osiguranja, 39 774 poslodavaca uplatilo i zarade i poreze, dok je samo zarade, bez poreza i doprinosa uplatilo nešto više od 21 000 poslodavaca!”
תגובות