Broj vjernika na zapadu i sjeveru Europe smanjuje se velikom brzinom. Crkve su prazne, bez vjernika i svećeika, a njihov utjecaj na društvo i politiku drastično opada. Je li crkva još uopće važna Europljanima?
Preporuka njemačke kancelarke Angele Merkel – podsjetimo, kćerke protestantskog pastora – zaprepastila je Katoličku i Protestantsku crkvu u Njemačkoj: u dogovoru s čelnicima vlada federalnih jedinica isprva je bio preporučen “potpuni” lockdown za Uskrs. To je trebalo značiti da se su sve crkve zatvorene od četvrtka 1. do utorka 6. travnja. A svim vjerskim zajednicama je upućena molba da svoje crkvene aktivnosti vrše isključivo virtualno.
O tome su i crkve saznale kad i svi ostali, bez nekog dogovora posebnog dogovora. Zato je i protest crkvenih vjerodostojnika uslijedio odmah i bio žestok. Baš kao i protest predstavnika privrede. Potpuni “Uskršnji lockdown” je povučen, kancelarka se ispričala.
Slične situacije imali smo i u drugim državama "stare Europe".
Crkve su najveći poslodavacj
Crkve na zapadu i na sjeveru Europe poslednjih godina naglo i masovno gube vjernike, ali: Katolička crkva, odnosno Caritas, ima više od 600.000 stalno zaposlenih samo u Njemačkoj. To je poslije države čini drugim najvećim poslodavcem u toj saveznoj državi. Nakon Caritasa slijedi protestantska Đakonija koja stalno zapošljava oko 460.000 ljudi.
Dakle, gledajući zajedno kršćnakse crkve su najveći poslodavac u Njemačkoj. A u obje crkvene organizacije ima ukupno 1,2 milijuna volontera. Crkve upravljaju mnoštvom socijalnih institucija kao što su vrtići, škole, bolnice, starački domovi.
Pored toga: obje crkve su najveći zemljoposednik u Njemačkoj. Pored ogromnih šuma, zemljišta i crkvenih zgrada, poseduju još oko 87.000 drugih nekretnina. Također potpuno su ili dijelom vlasnici mnogih kompanija, najčešće banaka. Obim ukupnog poslovanja godišnje iznosi oko 130 milijardi € godišnje, piše Deutschlandfunk 2017.
Sve manje svećenika i vjernika
Dugo vremena u Njemačkoj je vrijedilo pravilo “trećina-trećina-trećina” – jedna trećina stanovništva su katolici, jedna trećina protestanti, a trećina ne pripada nekoj od te dvije crkve.
To više nije tako: 2019. je u Njemačkoj bilo 22,6 milijuna katolika, 20,7 milijuna u nekoj od evangelistčkih crkava, a tu je i oko dva milijuna pravoslavaca. Ukupno je to 45,75 milijuna kršćana što iznosi samo oko 52% stanovništva.
Slična je situacija i u Nizozemskoj, gdje se samo 28% stanovništva, na posljednjem popisu iz 2011. izjasnilo kao vjernici, od toga 60% katolici. U Belgiji je nešto veći broj vjernika oko 35%, od čega je 89% katolika. U Francuskoj je, za razliku Nizozemske i Belgije visok postotak vjernika, oko 85%, od čega je 90% katolika, no samo je 12% vjernika praktikanata i to najviše u Occitaniji i na Korzici. Što se ide više na sjever to je sve manji postotoka vjernika. Tako u lučkom gradu Le Havreu imamo točno 18% vjernika.
U Italiji mnoge novosagrađene crkve su srušene, dok se one starije s kolikom-tolikom kulturno-umjetničnom vrijednošću pretvaraju u galerije, muzeje ili pad ekskluzivne prodajne prostore. Slična situacija je i u Španjolskoj te u Portugalu.
Najmanje vjerska država u Srednjoj Europi je Češka, u kojoj je prema zadnjem popisu stanovništva bilo samo 8% vjernika i to mahom svi katolici. Dok je najviša vjerska Republika Hrvatska s oko 95% vjernika prema popisu iz 2011., od čega je 87% rimokatolika.
Unatoč velikom broju župa u zapadnoj i sjevernoj Europi, velika većina njih muči se naći i svećenike i vjernike, pa i sredstva.
Izgubljeno povjerenje
Međutim sredstva – i crkveni porez koji u zapadnim i sjevernim državama Europe u ime crkava ubire država, pa tako pored male naknade za taj posao, raspolaže i preciznim podacima koliko je vjernika u svakoj državi – tek je sporedan razlog zbog kojeg Europljani masovno okreću leđa crkvi.
Najveći val napuštanja Crkve se dogodio zbog ogromnog broja skandala oko seksualnog zlostavljanja maljoletnika. Tome ni blizu nije kraj: u Kölnu zbog toga još itekako vrije, a nadležne službe ne mogu odraditi sva te silne zahtjeve za istupanje iz ckrve. To se mora uraditi osobno, plaća se taksa, a na termin se čeka i do 3 mjeseca.
Nadalje, iz crkve, bilo katoličke bilo protestantske, izlazi se i zbog njene nefleksibilnosti kada su u pitanju ljudska prava i slobode: manjinska prava, posebno prava seksualnih manjina i ženskih prava. Unatoč nastojanjima pape Frane da poboljša sliku katoličke crkve, ljudi više ne vjeruju Vatikanu nakon svega što se događalo s AIDSom 1980ih, podržavanjem nacionalističkih i fašistoidnih vlada 1990ih, jasnog anti LGBTIQ+ zagovaranja 2000ih i protivljenju istospolnih brakova u 2010ima.
“Tko jednom prekine svoju sponu s Crkvom, kod njega popušta i njegova religioznost”, kaže sociolog religije iz Detlef Pollack u listu Tagespost Katholisch.
Problem crkve u "staroj Europi" je i sljedeći: generacije kojima je crkva još bila stup osobnog i društvenog života polako odumire, a crkva kao institucija jednostavno ne shvaća da se treba mijenjati u skladu s vremenom. Pogotovo kad je reč o Katoličkoj crkvi: njen odnos prema kontroli začeća ili prema istospolnim brakovima mladima i ljudima srednje dobi jednostavno je neprihvatljiv. A tu je još čitavo mnoštvo pitanja koja u ovoj crkvi ne nalaze na razumijevanje: šta je s razvodom, šta je s vjernicima čiji su partneri pripadnici različitih crkava…
Moćni vatikanski ured odgovoran za obranu crkvene doktrine, Kongregacija za nauk vjere, (CDF) donio je odluku da istospolna zajednica ne može biti blagoslovljena unatoč njezinim “pozitivnim elementima”.
Ured je napisao da bog “nikada ne prestaje blagoslivljati svako svoje hodočasničko dijete na ovome svijetu… ne blagoslivlja i ne može blagosloviti grijeh”.
Svećenik austrijske župe Hard, Erich Baldauf kaže da su on i stotine drugih svećenika koji pripadaju reformski orijentiranom pokretu Svećeničkoj inicijativi odlučili izvjesiti zastavu kako bi pokazali “da se ne slažemo s tim zastarjelim stavom”, a tu su gestu napravile i mnoge druge crkve.
Ubrzo nakon što je dugina zastava izvješena netko ju je pokušao uništiti i prošli utorak Baldauf je sa žaljenjem ustanovio da je ona spaljena. “Bili smo šokirani… zaboljelo nas je”, rekao je Baldauf.
Iako počinitelj nije uhićen i nema dokazanog motiva, Baldauf je primijetio da druge zastave koje vise na tom mjestu nikada nisu bile dirane.
Nekoliko dana nakon toga još je jedna zastava pred crkvom, također u zapadnoj državi Vorarlberg, zapaljena, a treća je ukradena.
Suprotno dojmu koji se može steći zbog takvih incidenata, istraživanja pokazuju da je austrijsko javno mnijenje čvrsto na strani toga da se istospolne zajednice trebaju jednako tretirati.
U Austriji su istospolni brakovi legalni od 2019., a istraživanje provedeno prošli tjedan pokazuje da se 64% Austrijanaca protivi nedavnoj odluci Vatikana. Samo 13% reklo je da razumije stav Vatikana.
Austrija je još uvijek većinski katolička, a Crkva obuhvaća nešto manje od 5 milijuna vjernika u zemlji od 8.8 milijuna stanovnika. Međutim, to pokazuje nagli pad od desetljeća nakon rata, kad je gotovo 90 posto Austrijanaca pripadalo Crkvi.
Stručnjaci kažu da razlike između austrijskih društvenih stavova i crkvena učenja u pitanjima poput homoseksualnosti i pobačaja pridonose tome da deseci tisuća napuštaju Crkvu svake godine.
Šta opet hoće ti Europljani?
A kako na to gledaju u Vatikanu? Ah, Europa – za Vatikan je to područje u kojem se dogodila reformacija, doduše prije nekih 500 godina, međutim danas okuplja oko 800 milijuna ljudi u raznim crkvama širom svijeta.
Europa – to je također područje u kojoj su se prije 150 godina takozvani starokatolici odvojili od Rimokatoličke crkve u znak prosvjeda protiv daljnje koncentracije moći Rima. Stoga, mnogi u Vatikanu Europu, a posebno Njemačku vide dakle kao – zemlju otpora.
Katolička crkva je međunarodni koncern i za mnoštvo i biskupa i vjernika Afrike ili Azije je potpuno nerazumljivo zašto zapadnoeuropski vjernici toliko inzistiraju na pitanjima poput abortusa i istospolnih brakova.
Vjera nikad nije dala odgovor na jedno od ključnih pitanja: zašto bog dopušta toliko zlo i nesreću? Ali crkva je bilo mjesto gdje se mogla potražiti utjeha – koja je u ovoj pandemiji potrebna mnogima. Međutim, čini se da je Europljani sve manje traže u crkvi.
Comments