Još su jedni parlamentarni izbori pred nama i još jednom građani kojima je bliska ideja autonomije Dalmacije se nemaju čemu radovati. Ni ovaj puta građani koji žele živjeti u razvijenoj, bogatoj RH, a to se može postići samo devolucijom te iste države, neće biti na izbornom listiću.
Unatoč tome, cijela kampanja protekla je standardno u zapećku bez bavljenja bitnim temama poput planskog osiromašivanja i nasilnog raseljavanja Dalmatina iz Dalmacije, a opet je izostala i prilika da se lokalni kandidati sučele, bez obzira što se zastupnici u Sabor biraju po čistom proporcionalnom sustavu.
Stoga, svima onima kojima je stalo do Dalmacije trebaju se zalagati za većinski izborni model, tako da se glas pravih problema pojednih dijelova Dalmacije čuju i u predizbornoj kampanji i u Saboru.
Iako će u Dalmaciji većinu mandata i ovaj put dobiti HDZ, jasno je da će u toj regiji biti najmanja izlaznost, kao i svih prethodnih izbora od 2000. na ovamo. Kao i u Republici, tako i u Dalmaciji opet ćemo imati četiri godine silovanja nebitnim temama, u nedogled bavljenja 1941. i 1991. dok građanima gori pod nogama. Pa će i ovaj put izostati bitno pitanje za spas RH od totalnog kraha: devolucija RH na 5 autonomnih regija. To je stoga što nacionalističkim, unitarnim strankama pitanje autonomije bio kojeg dijela RH ne odgovara. Jer, kada je u pitanju autonomija Dalmacije, sve su političke opcije u RH nacionalističke i unitarističke.
Da je među stanovnicima Dalmacije bilo sluha, DDF je mogao već na izborima 2011. biti apsolutni pobjednik izbora u X. izbornoj jedinici, ovako će se ponoviti odavno viđen rezultat koji se ponavlja iz izbornog ciklusa u izborni ciklus. A Dalmacija od toga nema apsolutno ništa. Ona tako, već 30 godina, prolazi kao bosa po trnju i sve one koji se busaju u prsa da su veliki Dalmatinci i da vole Dalmaciju to ni najmanje ne tangira.
Loše je to što Dalmacija nema sluha za vlastite probleme i što nema želje da nešto promijeni u svojoj regiji. Ovakva vrsta konformizma je politička vratolomija koja Dalmaciji ne donosi ništa dobro. Samo i isključivo loše. Objašnjenja građana kako oni ne mogu ništa učiniti niti se „s rogatima bosti“ samo je verbalna maska kojom se pokriva činjenicu da ih nije briga što se zbilja događa oko njih i da se NE ŽELE boriti i izboriti za bolju budućnost njih, njihove djece i njihove unučadi.
Inicijativa DDF koja u Dalmaciji naporno radi već godinama ne dobiva nikakav pozitivan feedback, ali ne svojom krivnjom, već krivnjom onih koji umjesto da se učlane u inicijativu oni tu hvale vrijednu inicijativu na sve moguće načine žele uništiti. preko manjinske liste, ali mu to nije pošlo za rukom. DDF nije uspio privuči u svoje članstvo ni razočarane pristaše SDPa. DDF zapravo godinama ne uspjeva da u Dalmaciji, u kojoj je potencijal građanski opredeljenih birača veći nego u ostatku RH, stekne svoje članove koji će činiti kritičnu masu bitnu za urušavanje dominacije ekstremne desnice u Dalmaciji. To dovoljno govori o mentalnoj strukturi onih koji navodno vole Dalmaciju.
Koga briga za sve to, zapitat će se prosječni glasač i neće pogriješiti. U državi u kojoj ne postoji nijedna nezavisna institucija, autonomija jedne (na brutalan način osiromašene i raseljene) regije, makar u njoj živjela trećina stanovnika te države, ne interesira njene građane. Ne interesira ih jer akteri koji godinama drže šapu nad Dalmacijom, prvenstveno HDZ, na plastičnim primjerima objašnjavaju zašto decentralizacija i regionalizacija, odnosno devolucija, RH nije dobra i neophodna.
HDZ već od bacanja bombe u prostorije Dalmatinske Akcije od strane Damira Krstičevića i njegovih kompanjona, straše stanovnike Dalmacije ukoliko ta ili bilo koja regija dobije autonomiju (što je nužan preduvjet za rast i razvoj te regije, pa onda i cijele države) doći će do raspada države, a onda će razni Talijani ili Mađari ili Srbi te autonomne zajednice usisati. S druge strane, taj isti HDZ ne objašnjavaju kako je centralizacija jedna od najgorih pošasti koja uništava ovu državu i čitavo društvo. A nismo li se baš ovih dana uvjerili da ne smije ministar u Zagrebu, a pogotovo ne predsednik Vlade, pitati ima li dovoljno respiratora u Splitu ili Đakovu ili nekom drugom gradu? Problem je i u sasvim pogrešnom razmšljaju pripadnika Torcide (kojom drma proustaška udruga Prvi Bleiburški Vod Vice Vukojevića) kako autonomija Dalmacije znači pokoravanju čeličnoj šaci Zagreba. Dok se to ne promijeni, teško da će Dalmacija imati ikakve volje za osnivanjem jake regionalne stranke.
Ono što čeka Dalmaciju, ukoliko uskoro svi oni koji govore da je vole i da bi umrli za nju ne stanu pod zajednički kišobran DDFa, najbolje ilustrira podatak da ni tri i pol godine od izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, natječaji za službenike na položaju u lokalnoj upravi još nisu raspisani. Direktno kršenje zakona nije strano onima koji preko svojih namjesnika upravljaju Dalmacijom, te je očigledno da će se tako raditi i dalje.
Kommentare