Piše: Bruno Katić
U čitavoj pometnji promakla je laž o ukrajinskom ignoriranju Domovinskog rata. Putinovci svjesno zaboravljaju kako je Ukrajina prva priznala neovisnost RH.
Počeo je rat: ruski pomahnitali diktator Vladimir Putin u noći između 23. i 24. veljače pokrenuo je “ograničenu specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini. U Ukrajini i u većini zapadnih, prodemokratskih, država ova akcija se naziva invazijom, agresijom i ratom a izvešća o raketnim napadima od ranog jutra stizali su iz ukrajinskih gradova.
Dalmacija se našla u poziciji da paktira s planetarnim zlom, ili riskira i iskaže solidarnost s miroljubivim ukrajinskim narodom i tako potvrdi opredjeljenje o poštivanju europskih vrijednosti. Još nije objavila je li joj i koliko draži pakt s crnim đavlom kojeg, pritom, pod utjecajem propagande i laži, većinski poima kao najboljeg prijatelja.
Stanovnici Dalmacije su, stječe se dojam nakon niza vijesti, informacija, događaja, fotografija, video zapisa koje stižu iz Ukrajine, našli za shodno produžiti vlastitu, ali i regionalnu poziciju noja. Stanovnici Dalmacije i onako 30 godina svjesno zabijaju glavu u pijesak ne želeći vidjeti što se u ovoj regiji događa - ne želeći shvatiti kako se trebaju aktivno boriti za bolju poziciju Dalmacije u Republici Hrvatskoj, pa zašto bi onda gledali što se događa u Ukrajini.
U prvim objavljenim TV anketama građani su govorili o ratu kao i u vreme kada su primijećeni tragični simptomi trovanja ratnohuškačkom propagandom, tijekom invazije tuđmanovaca i Hercegovaca na njen teritorij.
Na osnovu provladinih medija i reakcija na društvenim mrežama jasno je kako propagandni stavovi Vladimira Putina kojima se negira ukrajinska državnost u Dalmaciji imaju dobar prolaz u mozgove građana koji čak i ne iskazuju nikakvu bojazan za pogoršanje ekonomske situacije. Kao da bi se, po receptu službenog Zagreba iz 199o. mogla očekivati potpuna sotanizacija Ukrajinaca kojom bi se dokazala potreba za već ostvarenom agresijom. Utoliko je za Rusku invaziju primjerenija - a brojne su komparacije s hrvatskim ratovima i hrvatskom agresijom na BiH – usporedba bosanskohercegovačkih teritorija nastanjenim katolicima sa ukrajinskim “ruskim” pokrajinama.
Rusi su, dakle, smatra se u putinovskom dijelu Dalmacije, krenuli po svoje, a jedini visoki državni funkcioner koji je javno istupio nakon napada Rusije na Ukrajinu bio je, začuđujuće, premijer Plenković čija je izjava, iako je naglasio njen osobni karakter, bila u ritmu dosadašnjih bojažljivih zamjena teza kojima je Ukrajini pripisano i to kako se ova bivša sovjetska republika nije suprotstavila “agresiji Srbije na Hrvatsku”. Plenković je naglasio kako su njegovi stavovi “izuzetno slični predsjednikovim”, iako je Milanović Ukrajince nazvao lažljivcima i lijenima.
Dosta su drugi ginuli za nas
Prema njegovim riječima, nekoliko tjedana Rusija inzistira na dogovoru ”jer je NATO došao do zidina Kremlja”, rekao je Plenković, iznoseći svoju stilsku vježbu na temu Milanovićeve ekvilibristike.
“Mi moramo balansirati. Izjave predsjednika su mudre. A cijenu će platiti ruski narod. I trebalo bi da se više uradi na traženju rješenja, a ne ratovati poradi trećih. Apelirajmo na mir”, izgovorio je Plenković i ostao živ.
Sa navodno proeuropske strane, negdje s Pantovčaka, zaguslao je predsjednik RH Zoran Milanović, konstatirajući i kako je “ Zapad prekršio sporazum postignut sa Yeltsinom kako neće biti proširenja NATO-a na države koje se graniče s Rusijom, a tome je prethodila i borba u vezi s energentima, gdje i Amerika i Rusija imaju svoje suprotstavljene interese". Ipak je “državnički” konstatirao, nacionalno- mitološkim rafalom: “Mi ne možemo podržati agresiju na suverenu Ukrajinu, ne možemo podržati priznanje Donetska i Luhanska, jer je to u suprotnosti s međunarodnim pravom”.
Održao je kratki prizemni tečaj diplomacije: "Mi smo mala zemlja i moramo naći točan kut kako pristupiti ovoj situaciji, veliki će biti problem kada EU nastavi vršiti pritisak da se pridružimo sankcijama. Ovo vrlo komplicirana situacija, ekstremno opasna, a po principu spojenih posuđa tamo gdje se dogodi konflikt postoji mogućnost razgovora", duboko je skenirao predsjednik.
Lagati zbog vlastitog kukavičluka
U ozbiljnu cerebralnu gimnastiku na zadanu temu uključila se stranka Most, rekavši građanstvu kako je "rat u Ukrajini posljedica geopolitičkog sukoba velikih sila u posljednjih trideset godina na istoku Europe" i kako Republika Hrvatska "ne treba zauzimati strane u tom sukobu i ne treba nikome uvesti sankcije".
U analitičkom priopćenju za javnost Most iznosi stav kako je "NATO i organizacijom i provedbom pokušaja odvajanja Ukrajine od Rusije otvorio Pandorinu kutiju napuštanja načela nepovredivosti granica suverenih država”.
“U vođenju svoje politike Republika Hrvatska treba se isključivo voditi načelom vlastitih interesa, prije svega interesom očuvanja Bosne i Hercegovine", smatraju iz Mosta.
Iz otovoreno proruski orijentirane Radničke fronte kažu kako bi svi državni organi u Republici Hrvatskoj trebali sagledati ono što je nacionalni interes. "Republika Hrvatska ne smije razmatrati pridruživanje sankcijama SAD i EU protiv Rusije i svako pridruživanje sankcijama protiv Rusije za Hrvatsku bilo bi ravno izdaji. Nasuprot tome, Republika Hrvatska treba napustiti NATO i EU, te stvoriti bliže veze s Rusijom," rečeno je iz stranke koja ne vidi posljedice ruskog ekonomsko-socijalnog modela, takozvanog “demokratskog socijalizma” na primjeru Venezuele.
U čitavoj pometnji kao da je promakla laž predsjednika RH o ukrajinskom ignoriranju Domovinskog rata. Naime, Ukrajina je priznala neovisnost Republike Hrvatske isti dan po proglašenju neovisnosti – 24. Kolovoza 1991., a na samom početku bombardiranja Vukovara, 25. kolovoza 1991. godine, predsjednik Ukrajine Leonid Kravchuk osudili su bombardiranje grada. Vlada ove bivše sovjetske republike je tijekom rata slala humanitarnu pomoć , a nekoliko aviona tek osnovanog Croatia Airlanesa bilo smješteno na ukrajinskim aerodromima, kako bi se izbjeglo njihovo uništavanje. U Kijevu i drugim gradovima demonstriralo se protiv agresije, a najveći protest upriličen je ispred jugoslavenskog konzulata u Kijevu.
Kad su službeni političari takvi kakvi jesu, kada lažu i zamagljuju javnost lažnim informacijama nije ni čudno što građani Dalmacije zabijaju glavu u pijesak kao nojevi.
Comments