Piše: Marietta Candi
Sa sintagmama i sloganima svake vrste valja biti oprezan, posebno ove, jer su ne samo dvosmislene, nego – tu je problem – dvosmjerne na čudan, gotovo shizofren način. Radi se o zlonamjernom podrivanju dalmatskog identiteta.
Svi znamo kako je to išlo sa sličnim sloganom Srbiji s Kosovom, odnosno, nekako je išlo dok srpska politika u jednom trenutku nije smislila kako je ono vitalna točka u kardio-političkom životu Republike Srbije. Da ne duljimo – sada bi priznati poočin hrvatske nacije Franjo Tuđman ponudio rješenje za Dalmaciju - “predajmo je na civiliziran način”, ali ne ide, pa ne ide. Nikom nije jasno kome ga to predati – i Dalmatini i međunarodna zajednica, koja zbog Dalmacije već 32 godine pritiska službeni Zagreb, već su uzbuđeni zbog toga.
Pobunio se prvi čovjek rimokatoličke crkveno-političke organizacije u Hrvatića, kardinal Bozanić i ponavlja kako je ludo dati Dalmaciju nekome, jer je i po njemu Dalmacija koljevka hrvatstva. Dijeliti je je također ludo i je tako, jer rijeka Jadro hrvatski Jordan, a Solin hrvatski Jeruzalem pod gorom Sionskom. Slijede kletve i zakletve.
Oba prva čovjeka Hrvatske, i Zoran Milanović i Andrej Plenković smišljaju neki konsenzus, ali nitko u ovom trenutku ne zna – a ne znaju ni oni – šta mu je to i kako to postići u državi razorenih institucija, bez reda i zakona – u kojoj je Ustav samo slovo na papiru, pa neka dopiše tko šti i kad želi.
Ostavimo Dalmaciju na miru, jer ovo oko Dalmacije se zapliće u novu muku koja će, kako se čini, potrajati, budući kako je ovo tek početak muka i mučnina.
Dalmacija može postati koljevka hrvatstva samo najgadljivijim mogućim povijesnim revizionizmom. S druge strane, ova fraza može se shvatiti i već se shvaća na više načina: na jedan u Zagrebu, a na drugi u Dalmaciji. Dvosmislenost se ne iscrpljuje na toj relaciji. To je nešto kompliciranije.
Može Dalmacija biti hrvatska Judea, može Solin postati hrvatski Jeruzalem, jer ima i hrvatski Sion na Klisu i jer ima hrvatski Jordan u vidu rječice Jadro i druge simbole. Legendarni doktor Šeks to odavno tvrdi, a uz njega i Bozanić. Još malo pa će se uključiti i Ustavni sud kako bo zabranio sve dalmatsko/dalmatinsko, ali ljudi se boje kako će se to dogoditi. Jer, s onom prvom koljevkom hrvatstva prošli smo kako smo prošli davne 1993., pa nas i drugi put snađe isto – sve će bit jasnije. Tada ćemo morati reći koju riječ, pozvati ljude na ulice, jer nije baš sve toliko dvosmisleno.
Svi misle, točnije znaju kako je Dalmacija “lokomotiva” koja u ovom trenutku treba povući hrvatsku ekonomiju naprijed. To je 2016. rekao osobno Andrej Plenković na predizbornom skupu. To bi bilo dobro, jer je Dalmacija europski dio Republike Hrvatske i zbog toga su građani Dalmacije, ne vjerujući HDZ-u, glasali za njega, a onda su izbori prošli. Od danih obećanja i 2016. i 2020. ništa. Rekli su u režimskim fake news medijima kako je sve ovisilo od tome na koju će se stranu zanjihati koljevka. Očito se prema Plenkoviću ljuljačka zanjihala na pogrešnu stranu, prema zahtjevu za realizaciju obećanog i potpisanog, pa je još jednom krenuo u pljačku kako bi lovu nasilno otetu iz Dalmacije dao Slavoniji.
Ideolozi koji straše građane nekim dalmatinskim separatizmom zaboravljaju i onu mudru riječ iz biblijske knjige Propovjednika iz koje je Ivan Aralica uzeo naslov za svoj roman koji nitko nikada nije pročitao, pri čemu je zaboravio najvažniji dio – “Srce je mudrome s desne strane, a ludome je s lijeve strane”. Zna Aralica što treba citirati a što prešutjeti, ali je u mreži biblijske sematike i simbolike sve jasno – i davno je to objašnjeno. Uostalom, biblijski paradoksi nisu obične poslovice.
U tom će maniru, jednoga dana Ustavni sud presuditi kako su nadležnosti koje, s punim pravom, zahtjeva Dalmacija protuzakonite. Ovo će se dogoditi zato jer u Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne sjede stručnjaci iz Ustavnog prava, već stranačke osobe koje će reagirati stranački, po volji nekih visokopozicioniranih političkih dužnosnika koje ne zanima činjenica kako 48% građana Dalmacije živi ispod razine apsolutnog siromaštva. Njih zanima samo kako bezočnom pljačkom i otimačinom iz Dalmacije (što financijskih dobara, što prirodnih ljepota, što prirodnih resursa) u svoje džepove staviti izdašan zgoditak.
Stoga se nameću logična pitanja: Zašto Marche može biti zasebna regija u Italiji? Zašto München može biti glavni grad Bavarske? Zašto Sjeverni Brabant može imati svoj parlament, svoju vladu i svoga guvernera? Zašto Wales ima pravo donositi vlastite zakone? Zašto Škotska ima pravo na svoju valutu? Zašto Dalmacija nema pravo ni na što od navedenoga?
To političke figure, aka ustavne suce, u Ustavnom sudu Republike Hrvatske neće zanimati i zbog toga neće ni uzele u obzir. Je li Berlinu smeta to što Bavarska ima svoju Vladu, svoj Parlament i svoga guvernera, a Dalmacija te institucije ne smije imati. Zašto Francuska može imati 18 regionalnih Akademija – svaka regija jedna Akademija – plus jedna nacionalna. Zašto su sve države zapadne Europe dale svojim regijama, gradovima i općinama mogućnost samostalnog ubiranja poreza? Ništa od toga hrvatsku politiku i hrvatski „ustavne suce“ ne zanima.
Ove političke igre oko Dalmacije, nametnute od strane fašističke hrvatske političke scene, su besmislene, jer i Ustav Republike Hrvatske jamči autonomiju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te jedino ispravno bi bilo regionalizacija i decentralizacija RH na 5 autonomnih regija (Dalmacija, Hrvatska, Istra, Sj. Dalmacija aka Primorsko-goranska regija i Slavonija) s ciljem jačanja autonomija što će značiti i efikasniju lokalnu samoupravu kako na dobro Dalmacije tako i na dobro Republike Hrvatske. Kada iz Zagreba Šeks bude tjerao nepismen narod vikati kako je devolucija separatizam, moglo bi se upravo to – da zahtjevi za normalizaciju države obrnu na separatizam za što će biti kriv isključivo velikohrvatski kleronacizam.
Uostalom, duboko osjećam kako će jednog dana Dalmacija dobiti svoju Vladu i to s punim demokratskim kapacitetom. Ovi koji će vikati o separatizmu bit će zaista u zipci koja se ljulja neslućenom brzinom da bi mogli ispasti iz nje. Ovaj stari izraz je dobar izraz smisla onog biblijskog paradoksa koji smo ranije citirali. Sve ovisi od toga na kojoj i kakvoj strani će nam biti političke zipke.
Ostalo je kazualnost, nikom potrebna, odnosno boj političkih žaba pomiješanih s političkim miševima. I u Zagrebu i u Dalmaciji. A ishod tog boja je poznat, još od Aristofana, čije djelo s istim naslovom svi znamo. Više autonomije je više decentraliziranih centara moći, a to je bolje i za Dalmaciju i za Zagreb, točnije Republiku Hrvatsku. A prljave igre koje će igrati neke stranke s Ustavnim sudom neće slutiti na dobro – ne dao bog Republici Hrvatskoj s Dalmacijom bude kao Republici Srbiji s Kosovom.
Sve ovisi o tome kako ćemo shvatiti slogan kako je Dalmacija kolijevka hrvatstva, a ona to može biti u boljem smislu riječi – a može i u onom drugom smislu. A svi znamo što je bilo s Kosovom – muka je to više i spominjati i neka se time bave Aralica i Ćosić i oni koji vole krstiti jariće i neka se ne miješaju u naš posao. A u Dalmaciji slučajno ne živi samo jedan narod već desetine naroda – a autonomija je i ustavna i povijesna kategorija s kojom valja oprezno baratati.
Comments