U tom glibu našle su se i vazalne tvorevine s jugoslavenskog prostora, koje su bile suzdržane. A stanje je posebno grozno u Dalmaciji.
Podilaženje novim gospodarima i ne podržavanje Rezolucije Vijeća Sigurnosti UNa, posebno je sramotno upravo za tvorevine nastale secesijom Jugoslavije 90ih i to iz dva opipljiva razloga, zbog golemih žrtava koje su njeni narodi podnijeli i koji su pod vodstvom Komunističke partije i vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljan unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima i čije su oružane snage do kraja rata dosegle brojku od 800.000 boraca.
U srijedu 16. decembra u sklopu 75. Generalne skupštine Ujedinjenih naroda glasalo se o rezoluciji A/75/476 DR I, koju je predložila Rusija, u koautorstvu s još 20 država, radnog naziva „Glorifikacija nacizma: neprihvatljivost određenih praksi koje doprinose poticanju suvremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih netrpeljivosti”. Rezoluciju je podržalo 130 država, dvije su bile protiv-SAD i Ukraina, a suzdržanih je bilo 51.
Struktura suzdržanih traži da joj posvetimo malo pažnje. Ako zanemarimo japanski militarizam kao treću komponentu iste cjeline, ostale dvije: fašizam i nacizam, nastale su na tlu Europe, tu su počinjena najveća zla, tu je bilo najviše ljudskih žrtava i materijalnih razaranja, u svakoj okupiranoj državi nacizam je našao nezanemarljivu količinu domaćih kolaboracionista, ali u svakoj je postojao i kakav takav otpor nacizmu. Stoga bi upravo u Europi trebalo biti najviše senzibiliteta kad je riječ o nacizmu, s jedne strane u funkciji katarze, a sa druge zbog žrtava i štete, koja je tu počinjena.
Ali to ovom prilikom nije bio slučaj, neki drugi interesi blokirali su tu kvalitetu, od 51 suzdržanog glasa 39 ih je iz Europe, svi osim Bjelorusije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Pregledom rezultata glasanja, uočljiva je i sociološka komponenta, među suzdržanima nalaze se ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta, tu naravno spada i većina europskih država. Tu se sad otvara tema za sociologe da obrazlože korelacije između fašizma, antifašizma i materijalne moći suvremenog društva.
Komentirajući rezultate glasanja, rusko ministarstvo vanjskih poslova reklo je da su glasovi “Ne” SAD-a i Ukraine “za žaljenje”, dodajući da je “položaj Ukrajine posebno uznemirujući i alarmantan“. Također smatraju, da „je teško razumjeti kako zemlja, čiji je narod pretrpio svoj puni dio strahota nacizma i značajno doprinio našoj zajedničkoj pobjedi protiv njega, može glasati protiv rezolucije kojom se osuđuje njegovo veličanje”.
Ukrajina je na to odgovorila, da ovom rezolucijom ruski fašisti koji su okupirali dijelove te države (veliki dio Donbasa i Krim) traže izlike za daljnje vojne akcije u Ukrajini. To je nedopustivo rekao re ukrajinski ministar vanjskih poslova.
Bilo bi pogrešno ove stavove pripisat pukim frazama u političkom nadmetanju. Vrijeme i sadržaj rezolucije nisu nasumično odabrani. U studenom je međunarodnom konferencijom obilježena 75-a godišnjica Nürnberškog procesa, tom prilikom je ruski MVP Sergej Lavrov u video poruci poručio sudionicima, da je u nekim europskim državama prisutan pad „imuniteta“ prema neonacističkim pojavama, aludirajući prije svega na Ukrajinu.
Već tri desetljeća u Europi svjedočimo reviziji povijesti II. sv. rata. Zatiru se tragovi i sijećanja na pobjedu, a relativizira i prihvaća prisutnost nacističke ideologije, znakovlja i imenovanja ulica, a dio surove stvarnosti postalo je i paradiranje, ili prikrivanje uniformiranih i naoružanih „squadri“.
Ovo je najvidljivije u Republici Hrvatskoj koja je odmah po raspisivanju prvih parlamentarnih izbora krenula u duboku fašizaciju čiji procesi i dalje traju. Ulice Mile Budaka, pa čak i Jure Francetića mogu se naći u mnogim gradovima. Deseci tisuća ljudi posjećuju koncerte Marka Perkovića THomposna, neospornog neonaciste, a na zidovima gotovo svakog pojedinačnog naselja u RH imamo grafite i murale koji veličaju nacizam.
Najveća strahota je u Dalmacija u kojoj uvezeni ustaše iz janjeva i Hercegovine uz pomoć proustaške organizacije Torcida vrši vizualni teror nad građanima ispisujući grafite i iscrtavajući murale posvećenima ustaškom pokretu. Tako duž Vukovarske ulice u Splitu, s njene sjeverne strane, imamo višekilometarske grafite koje veličaju ustaštvo i revidiraju povijest.
Ovom prilikom čistog su obraza uspjele ostati samo BiH i Srbija. Podilaženje novim gospodarima i ne podržavanje rezolucije, posebno je sramotno upravo za tvorevine nastale secesijom Jugoslavije 90-ih i to iz dva opipljiva razloga, zbog golemih žrtava koje su njeni narodi podnijeli i koji su pod vodstvom Komunističke partije i vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, samoorganizirano i uspješno vodili jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljan unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima i čije su oružane snage do kraja rata dosegle brojku od 800.000 boraca.
Stanje europskih zemalja po pitanju glasanja, bile one članice ili ne članice EU, možda najbolje opisuje, svojevremena uzrečica generala Patona „ako svi misle jednako, onda nitko ne razmišlja“.
Comments