Piše: Mikula Zancchi
Kako kod nas trenutno stoje stvari, ceh za krizu stiže na naplatu Dalmaciji; tamo gdje ima najviše moralo se najviše i uzeti.
Hrvatska ekonomska kriza, koja je počela 30. svibnja 1990. nije promašila nikoga ili, bolje rečeno, rijetki su se izvukli, ali će svakako netko morati platiti nastalu ekonomsku štetu. Kako kod nas trenutno stoje stvari, ceh za krizu stiže na naplatu Dalmaciji. Gdje ima najviše moralo se najviše i uzeti kako bi se bar malo ublažile posljedice ekonomskog sunovrata i pozamašnih tycoonsko-privatizacijskih otimačina, a najviše je pogodila, naravno, - Dalmaciju.
Od početka ekonomske krize u cijeloj državi, prema neoliberalističkom modelu, konstantno pada zarada, raste nezaposlenost, sve više je prezaduženih i blokiranih građana i tvrtki. Pravilo “kako svima tako i nama“, izgleda za Dalmaciju nije vrijedilo, jer su je negativni trendovi, zahvaljujući političko-ekonomskom zanemarivanju, zahvatili u najvećoj mjeri. Dakle, otkako nam je kriza 1990. stigla, bez posla su najbrže ostajali Dalmatini i Dalmatinci i najviše je katanaca stavljeno na ovdašnja poduzeća. Broj zaposlenih je od kraja svibnja 1990. do ožujka 2021. godine, u RH pao za oko 260.000 i dosegao povijesni minimum.
Gledajući po regijama – samo u Dalmaciji posao je izgubilo 145.000 ljudi. Dakle, u Dalmaciji je ugašeno nešto više od 55 % izgubljenih radnih mjesta na području RH! Za 32 krizne godine broj zaposlenih u Republici Hrvatskoj pao je s dva i pol miljuna na 1.558.000, a u Dalmaciji s 433.000 na 288.000.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u ožujku 2021. godine u RH je bilo zaposleno 1.558.000 ljudi, od toga 1.357.000 u javnim službama, javnim institucijama, javnim poduzećima, javnim zadrugama i organizacijama, a 201.000 u privatnom sektoru. U istom periodu 288.000 građana Dalmacije imalo je posao – njih 154.000 u javnom sektoru 134.000 u privatnom sektoru.
– Krivulja zaposlenosti u Dalmaciji pokazuje kako se trend smanjenja nastavlja i u 2022. godini. U ožujku prošle godine došlo je do drastičnog pada broja zaposlenih, što prepisujemo utjecaju lockdowna i otpuštanja radnika zbog coronakrize, iako je ovakva praksa postala sasvim uobičajena pojava. Ako promatramo ožujak 2011. godine uočavamo kako se broj zaposlenih u Dalmaciji smanjio za 45.000 osoba, dok je u odnosu na 2001. stopa zaposlenih u Dalmaciji narasla za 18,4% i inzosi 29,3% – navodi se u analizi neovisne agencije CCO iz Splita uz ocjenu kako tržište rada u Dalmaciji karakterizira ogromna nezaposlenost, velika prikrivena zaposlenost, nizak udio zaposlenih u privatnom sektoru i nedovoljna mobilnost radne snage.
Prema posljednjim statističkim podacima stopa nezaposlenosti od 29,3% najviša je u Dalmaciji. U Hrvatskoj ona iznosi 12,6%, u Istri 11,8%, u Slavoniji 9,2%, u Primorsko-goranskoj regiji iznosi 6,4%, a najniža je u Zagrebu – 5,1%. Posljednji mjesečni statistički bilten Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kaže kako je u RH za godinu dana nezaposlenost povećana za 2,36%. U Dalmaciji je rasla brže – viša je za 12,7%. Najviše nezaposlenih na području Dalmacije bilo je u prosincu 2021. godine.
I to nije sve. Iz agencije CCO upozoravaju kako će se vojsci nezaposlenih, nakon primjene novog Zakona o stečaju, pridružiti i radnici tvrtki čiji su računi u blokadi dulje od tri godine. Jer, u skladu s novim Zakonom o stečaju u RH se od 31. ožujka primjenjuje praksa automatskog stečaj poduzeća, udruga, zadruga i sportskih klubova čiji su računi u blokadi minimalno tri godine.
I u ovom slučaju Dalmacija će opet najgore proći, jer je više od trećine ukupno raskinutih privatizacija puklo baš ovdje. Kako bismo bili precizniji – u Akcijski fond je do 10. lipnja 1997. godine nakon raskida privatizacijskih ugovora prenijet kapital 507 poduzeća, od čega je ugovor o prodaji raskinut kod 168 poduzeća s područja Dalmacije. Većina je ovih poduzeća nakon raskida ostala prezadužena, s blokiranim računima i negativnim kapitalom.
Ni po zaradama nismo jednaki s ostalima. Dalmatini i Dalmatinci koji imaju posao ne dobivaju ni iznos državnog minimuma. Prije trideset dvije godine stvari su stale drugačije. U travnju 1990. ukupna prosječna netto zarada u Republici Hrvatskoj je iznosila 980 DEM (490€). Dalmatini i Dalmatinci su taj mjeseca dobili prosječnu plaću u visini od 1,540 DEM (770€). Prošle godine, također u travnju, prosjećna isplaćena neto plaća u RH iznosila je 941€, a u Dalmaciji je iznosila 370€ što je daleko ispod državnog minimuma koji iznosi 430€ neto za isplatu.
Recimo i to kako među prvih pedeset jedinica lokalne samouprave u RH prema kriteriju najviših plaća nema niti jedne iz Dalmacije. Općine s najvišim plaćama, pored Zagreba, su Varaždin, Rovinj, slijede Velika Gorica i Sveta Nedelja. U većini djelatnosti, onako kako ih je statistika podijelila, dalmatinske općine i gradovi su debelo ispod prosjeka. Recimo, u poslovima s nekretninama prosječna plaća iznosi 7.930 kuna, u Dalmaciji ona iznosi 4.922 kune.
I u javnom sektoru gdje se plaća isplaćuje iz državnog proračuna, postoje nejednakosti. Tako u dalmatinskim školama nastavnik za punu satnicu 20+2 školska sata tjedno dobiva plaću od oko 4.500 Kn, dok u drugim dijelovima RH ona iznosi preko 7.500 kn; u zdravstvu dalmatinski liječnici opće prakse dobivaju oko 5.200 kuna plaću, dok prosjek za RH iznosi 6.166 kuna.
Iznadprosječne plaće zabilježene su u samo sedam dalmatinskih JLS i to u ljetnim mjesecima. Tako na Hvaru iznosi 1000€, u Baškoj Vodi 1.016 €, u Makarskoj 1.017 €, u Skradinu 1.083 €, u Cavtatu 1.097, u Vodicama 1.100€, i u Dubrovniku 1.161 €. U svim ostalim dalmatinskim JLS, prosječna plaća debelo je ispod državnog minimuma.
Comments