Piše: Luciana Brays
Nakon duge i mučne pred-pred izborne, predizborne, izborne i postizborne kampanje, koju ćemo gledati uskoro, u RH će se vratiti cirkus 90-ih. Povijesnim pomirenjem demokrata s fašistima utabat će se put do vlasti.
Republika Hrvatska će, dakle, dvadeset i četiri godine nakon demokratskih promjena dobiti “povijesno pomirenje”, ali ne i stabilne demokratske institucije. Umjesto institucija, imat ćemo pak “državotvorne političke stranke”, a pošto državu kod nas izgleda tvore stranke, svi nivoi vlasti, sve institucije, kao i kompletna privreda, iščekivat će mjesecima hoće li će se dogovoriti Plenković i HDZ, pa Plenković i Grbin, ili Plenković i Grmoja, ili Grmoja i Grbin… A od toga ovisi sve: i to kakvu će Vladu dobiti Republika Hrvatska, kakav će biti odnos između službenog Zagreba i Dalmacije, kakav će biti odnos između RH i EU… Zatim, hoće li RH izići iz najvišeg javnog duga per capita u EU, hoće li privreda u potpunosti krahirati, hoće li će se ruska mafija u RH suzbiti ili ne…
Jer, iako je, kako to barem rado govore u krugovima „političkih analitičara“ koji bi i nacrtane ovce izgubili, snažan demokratski rast RH postao neupitan, jer su, eto, i neonacisti postali europejci i demokrati, nova koalicija put dubljih europskih integracija trebala bi započeti promjenama Ustava po pitanju devolucije RH na 5 autonomnih regija. Ali, prosto sumnjam kako će se to ikada dogoditi, jer su ti veliki europejci i demokrati ništa drugo do li specijalne neonacističke snage regrutirane za obranu „Južne Hrvatske“. Ova sjeverna ionako se na ovim izborima neće dokazati na „patriotskom kursu“. A zbog toga što će glasali drugačije od ostalih, Dalmatini će ostati pod prismotrom centralne vlasti do daljnjeg.
Decentralizacija vlasti, pravosuđa, zakonodavstva i financija što svakako podrazumijeva redefiniranje položaja Dalmacije, nije bila tema ni izborne kampanje, a niti postizbornih pregovora. Iako je to jedini provjereni demokratski mehanizam za demontažu političkih monopola koji su ključni izvor korupcije u Republici Hrvatskoj i njezinog ekonomskog propadanja. A takvi monopoli mogu opstati jedino u centraliziranom modelu upravljanja kojeg se pak nitko ne želi odreći.
I aktualni pred-predizborni dogovori potvrdili su, nažalost, kako među našim političkim strankama zapravo i ne postoji nikakav spor oko postojećeg modela upravljanja, već ih isključivo interesira podjela plijena, ma koliki on bio.
Decentralisti najveći gubitnici izbora
Koordinator jedine prodalmatinske incijative DDF, Vedran Bralić kaže kako su lokalne samouprave u Dalmaciji i Dalmacija kao cjelina već sada najveći gubitnici ovih izbora, pošto lokalne i regionalne teme neće biti zastupljene u kampanji, niti su one političkim akterima bitne u ovom pred-predizbornom procesu.
– Očito je kako hrvatski političari, a tu prije svega mislim na HDZ, DSP, Most, Centar, Možemo, Domovinski pokret, nisu izvukli nikakvu pouku iz zadnjih izbornih rezultata, posebno onih na predsjedničkim izborima. Zoran Milanović je na mjestu šefa države među građanima bio oličenje izvršne vlasti, jer je pokušao mimo Ustava uvesti Republiku Hrvatsku u polupredsjednički sustav i sva bi vlast tako bila je u njegovim rukama. Navodni SDP-ovac se sapleo o samog sebe. A u tom paketu je i razočarenje onih birača koji su očekivali kako će Milanoviću jedna od bitnih tema biti pitanje regionalizacije i decentralizacije RH, točnije devolucija RH te autonomija Dalmacije. Međutim, Milanović je 5-6 mjeseci prije prvog kruga predsjedničkih izbora rekao kako regionalizacija i decentralizacija destabilizira državu. Tako smo došli dovde, pa će i u narednom mandatu, nažalost, dežurna tema biti sve osim gladi u Dalmaciji, – ocijenio je Bralić.
Prema njegovim riječima, u narednim godinama ne samo što neće biti prostora za jačanje procesa regionalizacije i decentralizacije te autonomije Dalmacije, nego od nove centralne vlasti možemo očekivati još rigorozniji odnos prema nižim nivoima vlasti, kako zbog njezine političke strukture, tako i zbog mjera štednje koje će uslijediti, a koje će najmanje snositi državni dio javne uprave.
– Već se pokazalo kako u ekstremno centralistički ustrojenoj državi kao što je Republika Hrvatska, centralna vlast može doći do sredstava samo tako što uništava i guši lokalnu samoupravu. A to je, složit će se svi stručnjaci, pogrešan pristup. Tako smo do sada imali apsurdne situacije. Vukovar je, na primer, procentualno najviše od svih hrvatskih lokalnih samouprava dobio iz centralne blagajne, a samo zbog toga što je od gradonačelnika tog grada ovisio opstanak državne vlade. To je samo jedan od primjera koji potvrđuje kako u ovoj državi sve funkcionira kao trgovina, i kako tu nema nikakvih demokratskih načela, – istakao je Bralić.
Bralić je zato sumnjičav i u pogledu očekivanja dalmatskih političara kako se u novom mandatu konačno riješi pitanje regionalizacije, decentralizacije i autonomije Dalmacije, što će biti sve vrući krumpir u rukama onih koji su na vlasti.
– Ovdje je potpuno izgubljena busola, SDP-ove vlade, i ona Račanova i ona Milanovićeva, imale su prilike pokrenuti neke stvari u pozitivnom pravcu, ali su te šanse propuštene i nisam siguran kako će nam se uskoro pružiti nova prilika za to, – smatra prvi čovjek DDF-a, Vedran Bralić.
Bralić je ukazao i na činjenicu kako u RH postoji „naopaka praksa kako se izbori na svim nivoima održavaju u različito vrijeme, zbog čega je nakon njih sve predmet političke trgovine“.
– Zato mi danas imamo opću blokadu u funkcioniranju pojedinih lokalnih vlasti, a zbog problema u formiranju nekih vladinih institucija. Političke stranke su usmjerene na namirivanje vlastitih interesa i svi pred i postizborni dogovori vode se prema načelu trgovine i diobe plijena, – naveo je Bralić te dodao kako se taj nakaradan odnos spustio u izbore za ravnatelja/ravnateljicu u osnovnim školama.
Dalmacija taoc centralističke politike
Bralić kaže kako se u velikom broju gradova i općina dugo nije formirala lokalna vlast jer se čekalo kako bi se okončali pregovori na centralnom nivou. Ocijenio je kako se tu radi o signalu kako bi Republika Hrvatska trebala uvesti većinski izborni sustav s tim da se neki izbori nižeg ranga održavaju zajedno s njima, predsjednički i drugi izbori nižeg ranga dvije godine poslije.
– Bilo bi neusporedivo bolje kada bi se na ovakav način složili parlamentarni i lokalni izbori. Oni bi dali jasan znak i za lokalne i za političare koji djeluju na nacionalnom nivou. Međutim, nažalost, to je pitanje političke odluke predstavnika državne vlasti, budući kako je u njihovim rukama raspisivanje nacionalnih i lokalnih izbora, – naveo je Bralić.
Bralić napominje kako lokalna vlast ne bi smjela biti taoc visoke politike, jer se na tom nivou rješavaju životni problemi građana. Istaknuo je i to kako u postojećim okolnostima ekonomske krize centralna vlast mora čuti glas lokalnih samouprava, koje su zainteresirane uključenja u proces utvrđivanja mjera koje će u tom pogledu provesti na centralnom nivou vlasti.
– Mjere štednje koje moraju uslijediti nakon formiranja nove vlade sasvim izvjesno će se odraziti na funkcioniranje svih nivoa vlasti, zbog čega je DDF apelirao na sudionike u pregovorima o novoj vladi neka se te mjere usuglase s predstavnicima lokalne vlasti, a kako ne bismo došli u situaciju da se kao 2009. godine općinama i gradovima preko noći drastično srežu transferi, zbog čega je veliki broj općina doveden u veoma tešku situaciju. Naš cilj je ovim apelom centralnoj vlasti skrenuti pažnju kako postoji i lokalni nivo vlasti i kako se preuzimanju određenih mjera na državnom nivou mora pristupiti u dogovoru s lokalnim vlastima. Samo takva koordinacija može dovesti do općeg poboljšanja situacije, – objasnio je Bralić.
Podvukao je kako bi bilo logično kada se ubuduće mjere štednje ne bi prelamale isključivo preko leđa nižih nivoa vlasti, već kada bi se smanjili i nesvrsishodni troškovi ogromne javne uprave u vidu državne uprave.
– To podrazumijeva donošenje niza propisa koji bi omogućili smanjenje te administracije, što se nije učinilo u prethodnom mandatu unatoč brojnim najavama i pritiscima iz EU kako se mora ići u tom pravcu – rekao je Bralić.
Za kraj je dodao kako bi bilo dobro smanjiti broj županija na 5 autonomnih regija, a 575 općina i gradova na 120-150 komunalnih općina.
Comments