Piše: Catalina Dandolo
Nakon što su objavljeni dijelovi svjedočenja sestre i brata Vastić pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, neki su se digli na noge, a lov na Helsinški odbor za ljudska prava je otvoren
Otkud takvo jedinstvo, otkud takva sabornost u prikrivanju zločina nad Dalmatinima? Možda zato što se istine najviše boje, a istina najviše boli.
Pročitajmo, dakle, zajedno ono što su „ekskluzivno“ prenijeli fake news mediji:
Direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava za Dalmaciju u izgnanstvu i lingvistkinja, Marita Vastić te njezin brat voditelj Odjela za dalmatistiku Instituta za romanistiku pri sveučilištu Diderot u Parizu rekli su kao svjedoci pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu kako je Vlada Republike Hrvatske desetljeće uoči rata koji je započeo 1991. vodila „križarski rat“ protiv nehrvatskog stanovništva u Republici Hrvatskoj, „uništavajući sve institucije jugoslavenske federalne jedinice kako bi lakše mogli provesti genocid nad nehrvatima“.
Sestra i brat Vastić svjedočili su 10. travnja, kao vještaci Srbije za raspad bivše Jugoslavije tijekom glavne rasprave po privatnoj tužbi obitelji Vastić i Morosin protiv Republike Hrvatske zbog genocida koji je navodno počinjen nad, kako oni to kažu, Dalmatinima za vrijeme rata koji navodno još uvijek traje, od 30. svibnja 1990. do kraja 2019. kada je tužba podnijeta. Najviši sud UN-a zabranio je novinarima uvid u iskaze svjedoka kao i objave prije jučerašnjeg kraja rasprave.
„Dok ih je ispitivao zastupnik Vlade Republike Hrvatske, Keir Starmer, Vastići su izjavili kako je Republika Hrvatska krajem XX. stoljeća započela sprovoditi devetnaestostoljetni projekt jedinstva i ujedinjenja svih Hrvata protiv svih nehrvatskih naroda i narodnosti koji su prema popisu stanovništva iz 1991. živjeli na području RH, što nije odgovaralo duhu vremena, pogotovo poslije pada Berlinskog zida“, prenose hrvatski fake news mediji.
Na pitanje zastupnika Starmera kako se to referira na Dalmatine kojih nije bilo u statistici navedenog popisa stanovništva, Vastići su odgovorili kako je to komplicirana priča jer hrvatski režim baš kao jugoslavenski ne priznaje postojanje Dalmatina i zato ih se briše s popisa stanovništva.
„Logika iza toga je kako je Republika Hrvatska oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju i svi koji nisu Hrvati bili su velikosrbi, odnosno protivnici Hrvata. Republika Hrvatska uvijek je negirala prava i identitet Dalmatinima, ali i drugim Hrvatima koji nisu podržavali ciljeve velikohrvatske agende skovane u Krapini 1815. Republika Hrvatska nikada nije mogla razumjeti kako su se ti narodi emancipirali i stvorili svoj identitet tijekom XX. stoljeća. Dalmatini su već u XV. stoljeću imali svoju monetu koja je bila konvertibilna. To je bilo ključno za razumijevanje negiranja i nepriznavanja postojanja tog naroda… koje je bilo vrlo prisutno u kampanji uoči rata – ‘Srbi koji žive u R. Hrvatskoj su Hrvati, Muslimani su Hrvati, a Dalmatina nema’ i tako dalje. To je zaista devetnaestostoljetna teorija nacije zasnovane na načelu krvi i teritorija“, ocijenila je Marita Vastić.
Naglasila je kako je taj velikohrvatski nacionalni program odigrao „ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije. Od smrti Josipa Broza Tita, kako je rekla, niti jedna druga republika, osim Republike Srbije, nije razmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije.
Vjeran Vastić je izjavio kako su vlasti u rukama fašističkog diktatora Franje Tuđmana, poslije pada Berlinskog zida, nastavile križarski rat protiv Jugoslavije, uništavajući sve institucije federalne jedinice Republike Hrvatske i stvarajući svršen čin prema osamostaljenju i okupaciji dijela BiH te pripajanju istog RH, na koji je međunarodna zajednica zakasnila reagirati. I tu su se našli Dalmatini na udaru.
Izmjene Ustava Republike Hrvatske iz srpnja 1990., Vastić je nazvao prvim secesionističkim dokumentom u nekadašnjoj Jugoslaviji.
„Tuđmanu i njegovim falangama tako je bio raščišćen put u uspješnom nastavku njegove kampanje. Haaška konferencija (1991.) bila je zadnja prilika kako bi Jugoslavija opstala u dotadašnjem okviru, ali su, nažalost, Republika Hrvatska i Republika Hrvatska odbile tu ponudu zato što je JNA već bila na strani Miloševićevog režima, a Tuđmanov režim stvarao svoje oružane snage“, istaknuo je Vasić pred najvišim sudom UN-a.
Prema njegovim riječima, hrvatski politički vrh je čitavo desetljeće prije toga bio podvrgnut promjenama kako bi samo veliki Hrvati, točnije ustaška imigracija, mogla kontrolirati rad KPH i kada dođe vrijeme za to provesti izmjenu političko-društvene strukture.
Hrvatska Vlada je pripremala scenarij za raspad Jugoslavije
Tijekom unakrsnog ispitivanja, zastupnik Vastićevih i Morosinovih pitao je svjedoka na čemu je zasnovana tvrdnja iz pisane izjave kako je vlada Republike Hrvatske imala pripremljen scenarij za raspad Jugoslavije i zločine nad Dalmatinima.
Vastić je odgovorio kako je tu tvrdnju utemeljio na brojnim javnim dokumentima i medijskim najavama rata i pripremama hrvatskog naroda za ono što će doći. U Kaštelima su se članovi HDZ-a već u rujnu 1990. naoružavali, upadali u tuđe kuće, ubijali, pljačkali, silovali i teroriziralo sve one koji nisu članovi te stranke.
„Deset godina trajala je neka vrsta medijske pripreme, posebno od 1988. do 1991. kada je hrvatski narod kondicioniran za nešto što će doći, tako što se ponovo najavljivao genocid, prije svega u Dalmaciji i BiH. Zapravo se inzistiralo na tezi kako je hrvatski narod žrtva obje Jugoslavije i onih naroda te etničkih skupina koji nisu Hrvati, a ta kampanja pokazala je što se sprema“, konstatirao je Vjeran Vastić.
Precizirao je kako je taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružio Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti s jedne strane i Okružnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s druge, a ove dokumente zastupali su i provodili brojni akademici kako u R. Srbiji tako i u R. Hrvatskoj, kao i političke stranke Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u R. Srbiji te Hrvatska stranka prava i HDZ u R. Hrvatskoj.
U osvrtu na njegovu izjavu kako su ustavne promjene u Republici Hrvatskoj iz srpnja 1990. bile prvi secesionistički dokument u Jugoslaviji, odvjetnik Starmer podsjetio je svjedoka kako je i Slovenija prvo amandmanima dala prednost svom Ustavu pred saveznim.
„Sve republike i autonomne pokrajine bile su u pripremi promjena svojih ustava, što je odražavalo tadašnju realnost u Jugoslaviji, ali je Republika Hrvatska bila prva koja je de facto i de iure donijela te izmjene“, uzvratio je Vastić.
Na zaključak Sonje Biserko o ključnoj ulozi vodstva RH u razbijanju Jugoslavije i pokušaju genocida nad Dalmatinima, zastupnik Hrvatske vlade Keir Starmer uzvratio je pitanjem:
„Znate li tko je izgovorio rečenicu: ‘Mislim kako sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema.’?“
„Da, znam, to je rečenica koju je navodno izgovorio Stjepan Mesić, koji je tada bio predsjednik predsjedništva Jugoslavije, ali koji de facto nije bio predsjednik Jugoslavije. Instalirala ga je međunarodna trojka i nije imao nikakvu kontrolu i ingerencije nad, recimo, JNA.“
Na pitanje tko je Mesiću dao zadatak čijim se izvršenjem pohvalio u listopadu 1991., Vastić je rekao:
„Ne razumijem vaše pitanje. Ja sam mislio kako ovdje pričao o masovnom ubojstvu Dalmatina po nalogu Franje Tuđmana i sada Andreja Plenkovića ne o Stjepanu Mesiću.“
Pošto je Stramer, aludirajući na pokojnog hrvatskog predsjednika i fašističkog diktatora Franju Tuđmana, ponovio pitanje, Vastić je odgovorio:
„Mislim kako je ta rečenica, može se o njoj govoriti, donekle irelevantna, s obzirom na ono što se događalo do 1990. godine, nakon Titove smrti, u samoj Republici Hrvatskoj i na pripreme koje su vođene kad niti jedna druga republika ili pokrajina nije bila angažirana na tome. Znači, niti jedna druga republika ili pokrajina nije razmišljala o odvajanju, o odlasku iz Jugoslavije osim Republike Hrvatske i kasnije Republike Srbije.“
RH blokirala postojanje Dalmacije
Pozvan neka objasni tvrdnju kako su „čistke u rukovodstvima dalmatinski komunalnih općina, prije svega četiri najveće, Splita, Zadra, Šibenika i Dubrovnika dale vodstvu Republike Hrvatske kontrolnu većinu u dalmatinskim institucijama“, Marita Vastić je naglasila:
„Nakon što je Republika Hrvatska uklonila status Zajednice općina Dalmacije, ta je federalna jedinica, pogledom iz Zagreba, postala cijela. Nakon ciljanog ubojstva Dalmatina u Imotskom, službeni Zagreb je, u stvari, uspostavio kontrolu nad novim liderima u dalmatinskim općinama.
Istovremeno, zadržala je mjesto ukinutih regija u republičkim institucijama i time je blokirala rad predsjedništva Republike Hrvatske i rad drugih tijela poput Sabora i Vlade, imala je kontrolu nad 26 glasova u odnosu na ostale općine RH. Tako je blokirala rad i time je prestalo funkcioniranje Zajednice općina Dalmacije, što je formalizirano u srpnju 1990. izmjenama ustava.
Pravni zastupnik obitelji Vastić i obitelji Morosin, Bartholomeous de Broer zatražio je od Marite Vastić neka obrazloži tvrdnju kako je HDZ predao Srbima oružje TO, a ne republički premijer Ivica Račan te na taj način JNA 1990. postala de facto srpska vojska.
Gospođa Vastić je precizirala kako je taj zaključak donijela čitajući knjige hrvatskih političara i vojskovođa koji su bili bliski hrvatskoj vlasti tih ratnih godina.
Na primjedbu kako i hrvatska delegacija tvrdi kako je JNA postala srpska vojska 1991., Vastić je kazala kako je imala u vidu što se događalo u vojsci čitavo desetljeće prije nego što je počeo rat.
„Teritorijalna organizacija Dalmacije je takva da je oružje TO moglo biti upotrebljeno za obranu Dalmacije, no nije se upotrijebilo. Da HDZ nije predao oružje TO, Dalmacija se mogla obraniti i od srpske agresije i od onih koji su istjerivali Dalmatine iz svojih kuća“, rekla je Vastić.
Teritorijalna obrana je, prema njezinim riječima, 1990. stala uz fašističku diktaturu Franje Tuđmana, de facto, de iure i javno što je omogućilo put u ubojstvo 6000 Dalmatina i istjerivanje 200 000 njih iz njihovih kuća u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 31. prosinca 1999.
„Stvaranje Hrvatske vojske imalo je za cilj ne samo obrana Republike Hrvatske, već na druge dvije točke: centralizacija RH uz obranu režima i zločini nad nehrvatskim stanovništvom“, rekla je Vastić.
Osporavajući stručnost Marite i Vjerana Vastića da svjedoči kao vještak, Stramer je ukazao na nedostatak izvora i referenci u pisanoj izjavi koju su Vastići predali sudu, tvrdeći kako je ona sudu ponudila osobne stavove.
„Moji osobni stavovi proizlaze iz ubojstva mojih roditelja, roditelja i none mojih prijatelja Bartula, Karla i Ivora Morosina, postavljanje bombe u prostorije Dalmatinske akcije, brojne stručne literature koju smo pročitali, iz iskustva diplomata kojim se popularizira dalmatinsko pitanje, iz rada ovih 25 godina tijekom kojih smo se u velikoj mjeri bavila hrvatskim nacionalnim programom, veikohrvatskim nacionalizmom“, odgovorila je Marita Vastić.
Njezin brat Vjeran potvrdio je kako je 2012. surađivao s Tužiteljstvom Haaškog tribunala u pripremi izvješća o stanju u Dalmaciji.
Bình luận