Piše: Goran Marasović
Iako je mobbing u Republici Hrvatskoj kazneno djelo, on se i te kako provodi, posebno u Dalmaciji u kojoj najveći broj poslodavaca nisu Dalmatini/Dalmatinci. Svaki pokušaj prijave bilo sindikatima bilo policiji izaziva podsmijeh i izrugivanje.
Prema statističkim podacima kojima raspolažemo kad je riječ o prijavljenim slučajevima mobbinga, 55% žrtava su žene, a 45% su muškarci. Muškarcima je teže priznati kako su žrtve mobbinga, tako da se može reći kako je taj odnos nešto drugačiji u realnosti.
Ova vrsta diskriminacije mnogo je češća nego što se misli, a javlja se u više pojavnih oblika.
“Postoji takozvani vertikalni mobbing koji je zasnovan na tome kako onaj koji je u hijerarhijskoj strukturi na višoj poziciji, mobingira onoga tko je na nižoj poziciji. Ovo je najčešći oblik diskriminacije. Također, postoji i horizontalni mobbing, koji podrazumijeva dvoje ljudi istog ranga, ali jedno od njih ima neformalnu moć dobivenu od strane neke grupe ili šefa. Zato je moguće uspostaviti odnos žrtva-mobber”, objašnjava nam prof. psihologije Nera Dvornik.
Mobbing kao pojavni oblik zlostavljanja na radnom mjestu postoji u svim granama i svim vrstama poslova i zapošljavanja, ali najučestaliji je u branšama gdje zaposleni na najnižim oblicima posla imaju najnižu stručnu spremu (trgovina, zaštitarstvo, tekstilna industriju, kožarska industrija...). U Dalmaciji je najrasprostranjeniji oblik mobbinga upravo u zaštitarstvu i trgovini i to u odnosu šef-radnici.
Mobingiran zbog podrijekla
Naša nam sugovornica govori kako je u praksi zabilježeno više različitih primjera mobbinga.
Spomenimo slučaj žene koja je poduzeću u kojem je radila dugi niz godina spuštana u hijerarhiji sve niže i niže, ispod nivoa njene stručne spreme, kako bi joj na kraju jedini radni zadatak bio svake nedjelje čistiti golubarnik, koji se nalazi na krovu tvrtke u kojoj je radila.
Imamo još jedan primjer u kojem se magistar prava, koji nije imao političku vezu pa se nije mogao zaposliti u svojoj struci, radio kao zaštitar gdje je mobingiran isključivo radi svoje dalmatske nacionalnosti. Njegov tadašnji šef, član jedne od stranaka nastalih raspadom HSP-a, nagovorio je skupinu blisku njemu neka mobingiraju tog zaštitara, a i sam šef se kasnije izravno uključio u tu prljavu rabotu.
“U ovom drugom primjeru radi se o tkz. strateškom mobbingu. Kod nas se ispoljavaju kao stranački, odnosno diskriminatorni mobbing. To je fenomen prisutan u javnom sektoru: javnoj upravi, javnim poduzećima, školama, bolnicama, ali kao što vidimo i u privatnom sektoru. U nekom trenutku, nakon promjene odnosa snaga političke moći, dolaze novi direktori, manageri, šefovi… obzirom na to kako su postavljeni po stranačkoj pripadnosti, oni su često ili nedovoljno kompetentni ili s nedovoljno autoriteta, pa se na udaru nalaze oni radnici/ce koji su sposobni, kvalificirani, koji iskazuju stav i bune se protiv nepravilnosti, nelogičnosti, ili nezakonitosti. Prema njima se primjenjuju svi mogući oblici zlostavljanja koji trebaju dovesti do samostalnog napuštanja radnog mjesta otkazom…”, detaljna je Nera Dvornik.
Ovakvih primjera imali smo u praksi.
“U jednoj splitskoj školi, nastavnici i stručno osoblje mobingira učenika s teškoćama u razvoju i njegovog asistenta. To je veoma zapanjujuće, jer se toga sjetila pedagoginja koja je od prvog razreda u svađi s učenikovom majkom. Ovdje se radi o usmjerenom mobbingu iz mržnje, gdje se ne napada ne samo učenik, već i svi povezani s učenikom. Najžalosnije u cijeloj priči je to što nastavnici podržavaju pedagoginju svojom praksom dodatnog mobingiranja učenika i njegovog asistenta,” začuđeno će naša sugovornica
Šestoro radnika protiv šefice
U drugom slučaju u istoj školi mobibgirana je pomoćna radnica, koja je radila u jednom od objekata koji je škola pokrivala.
“Ta je žena, na kraju, završila sa ozbiljnim zdravstvenim smetnjama. U jednoj situaciji doživjela je predinfarktno stanje, koji je rezultirao njenim odlaskom u bolnicu, kako bi se na kraju ispostavilo kako je sve posljedica stravičnog stressa izazvano mobbingom od strane pedagogice,” objašnjava profesorica Dvornik.
Dodaje kako su zabilježeni primjeri mobbinga u privatizianim tvrtkama čiji su sada vlasnici strane kompanije ili u novootvarenim tvrtkama čiji su vlasnici stranci. Jedna takav primjer dogodio se u tvrtci u kojoj je šestoro radnika prijavilo mobbing.
“Bilo je tu mnogo prekovremenih radnih sati, premještanja s jednog radnog mjesta na drugi. Šefica, koja je bila kobna osoba u ovim slučajevima i koja je provodila mobbing, vrijeđala je radnike i nazivala ih najpogrdnijim mogućim imenima, a neke je čak i fizički zlostavljala. Činila je spletke među radnicama, s nemjerom stalnog držanja u konfliktu. Dakle, jedna potpuno narušena radna atmosfera, u kojoj svako brine za “svoju kožu“. Stvorena je atmosfera u kojem se moraš brinuti sam za sebe i u kojem je „čovjek čovjeku vuk,“ objašnjava Dvornikova.
Odbio šefa pa završio u hladnjači
U praksi postoje primjeri nečega što se u startu može nazvati seksualnim uznemiravanjem, a koje se pretvorilo u težak oblik mobbinga, pa čak bi se moglo reći pokušajem ubojstva.
“Da se razumijemo, homoseksualnost je sasvim normalna, prirodna pojava, no kada Imamo slučaj u kojemu je mladić odbio seksualnu ponudu svog šefa, nakon čega se njegov život pretvorio u pakao tada više ne govorimo o normalnoj seksualnoj aktivnosti već o diaboličnoj osobi. Zanimljivo je kako su u jednoj dubrovačkoj tvrtci, svi radnici bili oni gay, bi ili hetero zadovoljavali seksualne potrebe svog šefa. Jedan nesretni mladić koji je bio pred ženidbom, nakon odbijanja šega, prvo je premješten sa svog radnog mjesta na drugo, u hladnjaču koja je pretvorena u ured u kojemu nije bilo njegovih stvari, nije bilo ni njegovog računala. Imao je samo radni stol i stolicu, i ništa više. Potom je šef izdao naredbu po kojoj nitko ne bi smio komunicirati s tim momkom koji je danima dolazio na posao i sjedio u hladnjači na -10°C,” navodi Dvornik.
Kad je mobingirani mladić pokušao potražiti pomoć sindikata, počeli su mu, po naredbi šefa, donositi predmete koje je trebao obrađivati iako nikad prije takve poslove nije radio, a i nije stručan za njih. Tada je optuživan kako ne radi dobro, ne radi na odgovarajući način, ne radi dovoljno kvalitetno. Potom je, s tog radnog mjesta premješten na još niže radno mjesto, ispod nivoa njegove stručne spreme. Sve skupa to je trajalo mjesecima prije nego što se na nagovor svoje zaručnice obratio policiji koja ga je ismijala. Rekli su mu: “Šta te briga. Popuši šefu i sve će biti u redu.” Epilog slučaja: momak je, zahvaljujući objavi cijelog slučaja na svome blogu, dobio premještaj iz Dubrovnika u središnjicu u Zagreb. Na žalost, mobber je i dalje ostao šef u Dubrovačkoj podružnici nije degradiran ni kažnjen, a radnik odlazi na psihoterapiju kako bi bar donekle ublažio posljedice zlostavljanja.
Strah od gubitka posla
Profesorica psihologije Nera Dvornik govori kako se mnogi pitaju – „zašto ljudi trpe zlostavljanje na radnom mjestu?“
U Dalmaciji je danas najveći strah – strah od gubitka posla. Za mene tu negdje počinje, a i završava priča. S druge strane, treba imati u vidu kako ljudi koji su žrtve mobbinga, silovanja a i drugog oblika zlostavljanja dugo misle kako su sami izazvali, isprovocirali to što im se događa. Preispituju sebe, nisu sigurni radi li se o mobbingu, odnosno zlostavljanju ili ne. Svaka osoba koja se nađe u ovakvim situacijama prođe kroz nekoliko faza prije nego li spozna šta se dogodilo.
Ono što je jako bitno kada je ovaj oblik diskriminacije i zlostavljanja u pitanju, je kako mobber najčešće ne radi sam. On pravi svoju skupinu radnika, koja također vrši pritisak na osobu koja je targetirana odnosno mobingirana. Mnoga su svjedočanstva kako se u jednom trenutku kolege potpuno prestale obraćati ili su ih i oni počeli mobingirati.
“Ni u hodniku im se ne javljaju, zaobilaze ih, izbjegavaju, čak izoliraju. Neki strahuju kako će i sami postati žrtve, nastave li komunicirati sa mobingiranim radnikom. Drugi su potpuno solidarni s mobberom,” objašnjava Dvornik.
Stoga ne čudi što se ljudi u situaciji mobbinga pitaju „Jesam li sam kriv/kriva? Što sam pogrešio/pogrešila?“ i što ljudi često nisu sigurni je li situacija u kojoj se nalaze mobbing ili ne.
Prvo na potezu poslodavac
Zamjenica javne pravobraniteljice za SD županiju Giordana Barbarić kaže kako zakoni u RH predviđaju kako u slučaju mobbinga prvo poslodavac treba poduzeti odgovarajuće mjere.
“Poslodavac bi, prema zakonu, trebao organizirati medijaciju kako bi se slučaj riješio. Po mom mišljenju to nije baš najbolje rešenje zato poslodavci najčešće vrše mobbing, a onaj tko je izložen zlostavljanju nalazi se u situaciji nasilja i nije u ravnopravnom položaju s onim tko zlostavlja posebno kada je u pitanju vertikalni mobbing,” navodi Barbarić.
Ako ovo ne uspije, radnik može podnijeti zahtjev za sudskim postupkom.
“Do sada imamo jako mali broj tužbi, a još manji broj presuda, najvjerojatnije jer se jako teško prikupljaju dokazi. Oni koji su zlostavljani rijetko imaju svjedoke jer su najčešće zlostavljač i zlostavljani sami kada se tako nešto događa. Nadalje, većina radnika, ako su i svjedoci događaja ne žele se izložiti zbog straha od gubitka posla ili kako sami ne bi postali žrtve mobbinga,” objašnjava Girdana Barbarić.
Govori kako ima jako malo presuda iako ovakvo zlostavljanje na radu nije novina jer se to nekada zvalo šikaniranje, a danas je mobbing.
“Ovakve odredbe zakona više shvaćam kao preventivnu mjeru koja bi poslodavcima trebala biti neka vrsta upozorenja. Zakon tjera poslodavce na formiranje sustava zaštite u kojem će biti što manje takvih slučajeva,” kaže nam gđa Barbarić.
Sve više prijava
Profesorica Dvornik kaže kako gđa Barbarić svake godine dobiva sve više prijava za mobbing, jer se o toj temi sve više govori u javnosti i više se žrtava ohrabruje na traženje pomoći.
“Godišnje dobivamo oko 10 prijava, ali pošto nismo nadležni za postupanje objasnimo podnositeljima zahtjeva koje im mjere stoje na raspolaganju i upućujemo ih na pokretanje mehanizama zaštite,” navodi Barbarić.
Barbarić je na kraju zaključila kako samo sudska praksa u ovakvim slučajevima može pokazati ima li Zakon smisla ili ne. I ona i gđa Dvornik smatra kako nema, jer bi zakon trebao biti represivan prema poslodavcima.
Comments