Piše: Mikula Zancchi
Dva momka iz Splita zadobila su lomove potkoljenične i bedrene kosti u napadu koji se prije nekoliko tjedana dogodio u Puli, gradu koji se diči tolerancijom i zapadnjačkim načinom razmišljanja.
Nepoznati nasilnici proteklog su vikenda u centru Pule u svome krvavom pohodu pretukli 21ogodišnjeg Splićanina i njegovog 23ogodišnjeg prijatelja, samo zato jer su rekli kako su iz Dalmacije. Usred grada koji se diči tolerancijom i zapadnjačkim svjetonazorom, grada u kojem tolerancija postaje mit te grada koji će se morati suočiti s činjenicom kako joj već godinama nisu sva djeca mila i draga. Splićani su pretučeni samo zbog svoje regionalne, dalmatinske orijentacije, a od zadobivenih fizičkih ozljeda još će se dugo oporavljati, a one psihičke možda nikada ne zacijele.
„Bili sam u većem društvu. U jednom trenutku prijatelj i ja smo odmaknuli smo se od društva do obližnjeg grmlja pomokriti se. Hodajući prema tamo rekao sam prijatelju kako su ljudi u Istri čudni, žele da se prizna njihovo istrijanstvo, a ne i naše dalmatinstvo. Odjednom je skupina mladića naših godina ili možda nešto starijih napala mog prijatelja. Počeli su nam vikati da smo pederčine i onda su nasrnuli i na mene. Derali su se da nam jebu mater dalmatinsku. Rekao sam im da ne želim probleme i neka nas puste na miru jer im nismo ništa učinili. Na tu su odgovorili da su Dalamtinci stoka i na sve Dalamtince treba poklati kao svinje za 29. studeni. Pokušao sam otići, ali mi nisu dopustili. Prvo sam dobio udarac šakom u glavu. Kako sam se okrenuo natrag, zamolio sam ih opet da me ne diraju, ali tada sam dobio udarac u koljeno i pao na pod. Umirao sam od bolova, a oni su me cipelarili. Jedan momak i cura iz društva u kojem smo raniji bili su mi priskočili u pomoć i napadači su pobjegli“, rekao je za Autonomiju potreseni Splićanin s kojim smo se jučer našli u Splitu.
Dvojica prijatelja došli u Pulu posjetiti prijatelje s kojima studiraju u Zagrebu želeći ih „počastiti“ za uspješno položenu godinu. Za vrijeme studija radi nekoliko poslova kako bi preživio, a Pulu je za odmor izabrao iz još jednog razloga, uživati u gradu i regiji koja slove kao slobodarski, liberalni i kvalitetniji od Splita i Zagreba što se mentaliteta tiče.
Nakon napada nazvao je policiju, čiji su službenici dosta neobično i neočekivano reagirali. Umjesto da pognu policijski službenici potjerali su kolege oko njega i prijatelja koju su mu željeli pomoći i pozvati hitnu pomoć.
„Jedan od policajaca rekao mi je kako sam sam kriv jer sam iz Splita došao u Istru te naglasio kako sam sigurno izazivao s Hajdukom i Torcidom i da sam dobio ono što sam tražio. Na hitnu u puležansku bolnicu me odvelo društvo, a nitko od liječnika me nisu željeli pregledati, jer imam ‘dalmoški naglasak’. Nakon što je jedan od kolega reagirao, pojavio se doktor koji mi je rekao kako dramatiziram i glumatam i da mi nije ništa. Oni su me pregledali i prema nalazima je ispalo da mi nije ništa. Kasnije je došla policija, ona ista dva službenika kojima je doktor ponovio isto, pa ne znam što su zapisali i što će biti s time i hoće li se što poduzeti. Sumnjam da će se išta dogoditi i baš zato želim da moja priča izađe u javnost da se možda netko negdje počne hvatati za glavu. Nisam se mogao otići u Zagreb te večeri iako sam to planirao, pa sam par večeri prespavao kod frenda prije nego sam se vratio u Split. To je ta uljuđenost u Istri koju promovira libertarijanski IDS,” pita se naš sugovornik pružajući nam nalaz iz bolnice u Puli.
Na ovom papiru pod „nalaz i mišljenje“ piše tek jedna jedina rečenica – „RDG lijevog koljena - ne vide se frakture“. I to je sve. Poslali su ga kući.
„Vrativši se u Split, otišao sam u bolnicu gdje su me primili kao gospodina. Sada usporedite pogledajte sad nalaz iz Splita i onaj iz Pule. Imat ćete što vidjeti“, dodaje pa nam pokazuje dokumentaciju iz splitske bolnice, na kojem je podrobno opisano njegovo stanje te je, između ostalog, ustanovljeno kompletno puknuće prednjeg križnog ligamenta.
Kada se iz Pule vratio u Split, zbog jakih bolova Matija je otišao na Hitnu te je nakon pregleda zadržan u bolnici i hospitaliziran na dva dana te je potom pušten na kućno liječenje. Stavljena mu je ortoza na lijevu nogu, uz propisano kretanje uz pomoć dvije štake. Za tri tjedna naručen je na kontrolu i očekuje kako će ga tada podvrgnuti operaciji. Otpusno pismo iz splitske bolnice prava je mala enciklopedija za nalaz bolnice u Puli.
„Šokiralo me je da se to sve u Puli dogodilo. To mi je bio prvi put da sam uopće otišao u Istru, ‘zemlju slobode i tolerancije’. Nije mi bilo na kraj pameti da se to tamo može dogoditi. Takve stvari mi se nisu dogodile ni u Zagrebu, gdje dokazano mrze Dalmaciju, Dalmatince i sve dalmatinsko iz dna duše“, objašnjava nam naš sugovornik, te se pita, “Jesam li bio u pravu kada sam prijatelju rekao kako se Istriani brinu samo za sebe i svoju autonomiju, a sve ostalo omalovažavaju? Mislio sam kako su drugačiji od ostatka države. Sada vidim da sam cijelo vrijeme bio u krivu. Između Istriana i Hercegovaca nema razlike. I jedni i drugi su, u biti, fašisti ali svatko s drugačijim ciljem i svrhom.”
Govori nam kako je sasvim svjestan kako bi nakon objave ovog teksta mogli uslijediti još gori napadi, ali, kaže, kako ne može ni zamisliti išta gore od onoga što je prošao u Puli.
„Ako govorim anonimno priča nema težinu, a ako izađem s imenom i prezimenom onda je drugačije, možda se netko pokrene. Ne sramim se, Ja sam Dalmatinac, prihvatio sam ono što jesam i ne bojim se govoriti o traumama i o stvarima koje sam proživio. Ovo je trenutak u kojem moram stati na balun i počet driblat kroz život, a ne da ga drugi driblaju mene. Vrijeme je da se o nasilju nad Dalmacijom i Dalmatincima počne otvoreno govoriti kako bi ljudi osvijestili da se svakakve stvari događaju“, zaključuje naš sugovornik ističući kako u svojoj borbi ima podršku obitelji.
Nije ovo jedini napad koji se dogodio nad pripadnicima dalmatinske regionalne, odnosno dalmatske nacionalne pripadnosti.
Podsjetimo se, prije dvije godine, jedan od koordinatora DDFa, Vedran Bralić brutalno je pretučen od strane bivšeg člana inicijative i njegovih nekoliko sunasilnika. Voditelju Dalmatinskog kluba više puta je skinuta dalmatinska, Frarijeva zastava s prozora, samoj inicijativi DDF te njihovim istaknutim članovima i vanjskim suradnicima više su puta rušeni profili na društvenim mrežama.
Od samog početka stvaranja neovisne Republike Hrvatske, od početka linja 1990. do danas Dalmacija pati od fašističke antidalmatinske diktature koja želi Dalmaciju pretvoriti u koloniju Zagreba, pa su tako za vrijeme rata Zadru ukinuli vodu, a Splitu struju; prostorije Dalmatinske Akcije brutalno su uništene postavljanjem eksplozivne naprave, nakon čega su predsjednica stranke Mira Ljubić-Lorger i ostatak vrha stranke protuzakonito uhićeni, strpani u kazamat u Lori gdje su brutalno prebijani. Nakon puštanja iz Lore, obitelj Lorger izbačena je iz stana te postala beskućnica. Između 30. svibnja 1990. i 21. prosinca 1999. najmanje 298 osoba dalmatske nacionalnosti, odnosno dalmatinske regionalne pripadnosti ubijeno je od strane fašističke velikohrvatske falange, a deseci tisuća otjerani iz svojih domova.
Dalmacija najviše uplaćuje u državni proračun, 65% svih proračunskih sredstava, odnosno 12,5 mlrd € za 2020., a najmanje joj se iz istoga vraća, manje od 2%, te je obvezna za Slavoniju davati 3,5 mlrd € godišnje. Što je dovelo do masovne emigracije iz Dalmacije u razdoblju u zadnjih desetak godina.
Nakon objave teksta i razgovora s psihologinjom našem sugovorniku je savjetovano kako bi takvo podrobno izlaganje proživljenog identitetskog nasilja, imajući u vidu kako se ono dogodilo u javnom prostoru, moglo prouzrokovati retraumatizaciju. Shodno tome te misleći na njegovu dobrobit odlučili smo ukloniti dio teksta koji podrobno opisuje proživljeno nasilje.
Odgovor na upit koji smo poslali policiji s pitanjem što su poduzeli u vezi dalmofobnog napada koji se dogodio u Puli, još uvijek nismo dobili, a bojim se da ga nećemo ni dobiti.
Comments