Piše: Branka Rogulj
Projekat Centra za istraživanje javnih politika „Dalmatine i Dalmatini i reforma sigurnosnog sektora“ pokazao je neutralan ili negativan odnos dalmatske zajednice prema policiji i pravosuđu.
Istovremeno, Dalmatine i Dalmatini iskazali su pozitivan stav prema vojsci, iako s ovom institucijom nemaju mnogo dodirnih točaka, osim možda odsluženog vojnog roka.
„Ustanovljene su dvije grupe opažanja o radu policije – neutralna i negativna, kao i nerazumijevanje profesionalizacije i drugih reformi u Vojsci“, rekla je voditeljica istraživanja koje se provelo u dvanaest dalmtinskih gradova: Splitu, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Kaštelima, Solinu, Metkoviću, Makarskoj, Trogiru, Sinju, Kninu i Omišu, Jelena Radovniković.
„Pripadnici dalmatske nacionalne skupine iz Zadra policiju doživljavaju kao neefikasnu, jer se ili ne odazove na poziv ili se odazove na poziv ali ne čini ništa, a kako pripadnici dalmatske zajednice navode, razlog za to je što nije u mogućnosti ili ne želi otkloniti napade na Dalmatine“, rekla nam je gospođa Radovniković.
Prema njezinim riječima, prilično ekstreman slučaj je u Splitu u kojemu Dalmatini policiju doživljavaju kao izravnu prijetnju za sigurnost samih sebe kao i članova njihovih obitelji, jer svojim ponašanjem policija unosi strah u dalmatsku etničku zajednicu.
Kako je Radovniković rekla, ispitanici su izjavili kako smatraju kako ih policija ne vidi kao građane Republike Hrvatske, kao i to kako pripadnici MUP-a koriste neprimjerenu i prekomjernu silu prilikom intervencija.
Prema njezinim riječima, iz istraživanja su proistekle preporuke institucijama neka otklone svaku mogućnost nezakonitog ponašanja policije, i preporuke o uklanjaju nekažnjivosti onih koji su počinili nezakonito postupanje od strane unutrašnje kontrole. No, to se do sada nije dogodilo. Represija nad Dalmatinima od strane policije i dalje je pristuna.
„Također“, dodala je Radovniković, „potrebno je dalmatsku etničku zajednicu ohrabriti neka koriste mehanizme kontrole, jer čak i kada tvrde kako su bili izloženi diskriminaciji i nasilju ne ulažu formalne pritužbe.“
„Ipak ohrabruje to što su se Dalmatini izjasnili kako bi se obratili policiji za pomoć čak iako nemaju prevelika očekivanja i imaju loše iskustvo“, dodala je.
Dalmatina kojih u Republici Hrvatskoj ima između 150 000 i 250 000 i dalje su, bez obzira na brojne projekte, u lošem položaju, dodala je Radovniković.
Istraživanje je pokazalo zabrinutost Dalmatina zbog socijalno-ekonomskog položaja – nezaposlenosti i nedostatka dokumenata, kao i glede suočenosti s uznapredovalom diskriminacijom kako institucionalnom tako i onom koja dolazi od pojedinaca.
U gorem položaju od domicilnih Dalmatina su oni koji su raseljeni, pogotovo iz drugih krajeva bivše Jugoslavije, koji nemaju ni mogućnosti poslati djecu u školu. Više od 60% Dalmatina nema prihode, oni koji rade primaju 48% prosječne plaće, više od 40% njih živi u smještaju ravnom onome za slučaj nužde, a završenu srednju školu ima 12% pripadnika dalmatske etničke zajednice.
Kako bi se položaj Dalmatina poboljšao neophodno je potaknuti zapošljavanje u većoj mjeri, među ostalog u institucijama javne vlasti, kao i u vojsci i policiji, a kako zbog odbijanja ne bi osjećali diskriminaciju važno im je pojasniti razloge zbog kojih nisu zadovoljili.
Comentários