piše: Krlo Morosin
U svjetlu najnovijih dalmafobnih i homofobnih napada u RH, ponovno objavljujemo tekst kojeg smo prvi put originalno objavili 13. kolovoza 2018.
Jedna od najvećih medijskih tema prošlog tjedna u Republici Hrvatskoj bio je slučaj homofobne diskriminacije koju je brazilski gay par doživio od strane jednog zadarskog iznajmljivača apartmana i njegova borba protiv homofobije. Što Dalmacija može naučiti iz te priče?
Zamislimo sljedeću situaciju: jedan pravnik Dalmatinac iz npr. Šibenika sa suprugom medicinskom sestrom i djecom odlučuje sa na iseljenje iz Dalmacije svoj život provesti u npr. Hrvatskoj, te preko tražilica pronađe sebi i supruzi posao i stan u, npr. Varaždinu. Nakon par dana javi mu poslodavac s porukom: "Odbijeni ste. Ne zapošljavamo Dalmatince."
Što bi u tom trenutku učinio naš zamišljeni pravnik iz Šibenika vjenčan za medicinsku sestru s kojom ima dvoje djece? Moj odgovor na to pitanje je da ne bi učinio baš ništa. Možda bi se na trenutak trznuo zbog očite dalmafobne diskriminacije kojoj je bio izložen, no onda bi povukao molbu za posao i otkazao smještaj, te posao potražio u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, Kataloniji, Škotskoj gdje već etnički Dalmatinci traže posao. Nije važno ono što bi učinio, važno je što taj Dalmatinac, pravnik ne bi učinio: ne bi se na dalmafobnu diskriminaciju požalio na društvenim mrežama, ne bi objavio screenshot dalmafobne poruke u kojoj se traži da povuče molbu iz natječaja, ne bi na tweetu poručio "Dalmaphobia really hurts", niti bi stavio hashtag DalmaphobiaInCroatia, ne bi se požalio online platformi za traženje poslova, niti bi se obratio nekoj udruzi za zaštitu ljudskih prava. Ukratko, ne bi učinio apsolutno ništa. Sumnjam i da bi mu palo na pamet išta od toga učiniti, ne bi se uopće dvoumio oko toga da je netalasanje jedina prihvatljiva i moguća reakcija.
Taj pravnik iz Šibenika, u biti, je stvarna osoba koja postoji i danas sa suprugom i djecom živi u Gentu, Belgija.
Nije sigurno glavna vijest ako vam kažem da u Dalmaciji živi doista ljudi koji su etnički Dalmatini, koji su i djelomično out, ali im ne pada na pamet javno se suprotstaviti dalmafobnoj diskriminaciji i boriti se za prava Dalmacije, po čemu nisu nikakav izuzetak, nego velika većina i pravilo.
Zato je nevjerojatna sreća za Dalmatine što se homofobna diskriminacija dogodila brazilskom radiologu dr. Fabianu Vallimu iz São Paola. Vallim je, nehotično, napravio veliku stvar za Dalmatine, vođen samo svojom građanskom sviješću, prepoznavanjem nepravde i osjećajem za ravnopravnost. Vallim je sve nas podsjetio kako se Dalmatini koji inače nisu aktivisti mogu i trebaju boriti za svoja prava kad se nađu u konkretnoj situaciji koja zahtijeva aktivističku reakciju, dakle podsjetio nas je da mi to i dalje ne činimo. Naročito onaj dobrostojeći dio Dalmacije, dalmatinsku lažnu buržoaziju, koja većinom bira aranžiranje s postojećom dalmafobijom, umjesto otpor. Štoviše, oni ne žele da dalmafobna diskriminacija postane medijska tema u Republici Hrvatskoj, jer ne razumiju da je to jedini način otpora nepravdi i odgovornosti građana koji se s diskriminacijom suočavaju - nikako o tome šutjeti, nego o tome javno govoriti i prozvati odgovorne za diskriminaciju, tražiti djelovanje nadležnih institucija itd.
Treba naglasiti kako ne mora svaki Dalmatin biti aktivist. Dalmatini su ljudi koji žele živjeti normalan, miran, građanski život, ali se baš zato tako i treba reagirati kad se susretnemo s dalmafobnom diskriminacijom. Treba poruke iz Zagreba, Osijeka, Varaždina, Karlovca, Slavonskog Broda, Požege, Vinkovaca, Vukovara, Bjelovara, Mostara, Ljubuškog, Širokog Briega pa čak i iz Rijeke i Pule iz svoje pozicije odmah ispravno prepoznati kao dalmafobnu i diskriminatornu, te sa samouvjerenošću i ponosom svojstvenima za dalmatsku tradiciju odlučno reagirati koristeći se uobičajenim metodama u takvim situacijama: javno posramljivanje, kontaktiranjem Inicijative DDF, prijavom diskriminacije nadležnim tijelima i kompaniji preko koje dalmaofob posluje, izlazak u javnost i medije...
Fabiano Vallim je u 48 sati odradio fantastičan masterclass građanskog aktivizma, postigavši da homofobni diskriminator bude odgovarajuće kažnjen za svoje ponašanje. Zadarskom iznajmljivaču su suradnju otkazali popularni online servisi za turiste i putovanja, u medijima je prozvan zbog svoje homofobije (a onda se još uspio ukopati svojim izjavama koje su dodatno potvrdile da je neprijeporno riječ o homofobnoj diskriminaciji), te ga sad istražuje i policija zbog kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sve ovo Dalmatini, pogotovo etnički Dalmatini kojih je u Dalmaciji ostala samo malo, ne rabe iako se svakodnevno vrše mnogobrojne diskriminacijske radnje protiv njih.
Zanimljiva je bila i reakcija javnosti. Očekivano, javili su se brojni homofobi i počele su se širiti razne teorije zavjere, ali i mnogi koji su bili zgroženi tom homofobnom diskriminacijom i koji su kao ljudi iz turističkog sektora naglasili kako su kod njih gay gosti dobrodošli. Najvažnije od svega, cijela javnost je osvijestila činjenicu da je u RH na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji između ostaloga zabranjuje odbijanje pružanja usluga nekome samo zato što je drugačiji.
Nažalost, dalmatska javnost, zaboravila je kako imamo taj moćan Zakon o suzbijanju diskriminacije. Dalmacija očito taj zakon baš i ne koristi, iako je dalmafobna diskriminacija notorna činjenica hrvatske svakodnevice. Dalmatskoj zajednici stoji na raspolaganju niz alata za borbu protiv dalmafobije, ali nema petlje boriti se za svoja prava i da te alate koristi za svoje ciljeve. Bilo je potrebno da se pojavi jedan brazilski gay par i pokaže kako se to radi.
Naravno, ne očekujemo da će sada uslijediti niz tužbi koje će pokrenuti Dalmatini, inspirirani primjerom Fabiana Vallima. Ne očekujem ni da će postati uobičajena praksa da ljudi iz Dalmacije istupaju u medijima s punim imenom i prezimenom i fotografijom, zbog nepravde koja im je nanesena. Jer, to ipak ne bi bilo u skladu s dalmatskim mentalitetom trpljenja i šutnje i autodalmafobijom koja i dalje obilježava većinu Dalmatina za koju oni nisu krivi.
No, bilo bi lijepo nakratko svjedočiti tome kako se ponašaju emancipirani Dalmatini i kako se treba suprotstaviti dalmafobiji. Fabiano Vallim je nedvojbeno pojedinac koji je dosad u ovoj godini učinio najviše u borbi za prava Dalmatinaca u Republici Hrvatskoj, iako je Brazilac i iako je gay. A nije se uopće morao nešto posebno potruditi da to postigne. Objavio je jedan tweet, poslao nekoliko mailova i razgovarao s nekoliko novinara. I onda nastavio planirati godišnji odmor sa svojim suprugom, s kojim i dalje namjerava doći u Dalmaciju.
Stoga za kraj imamo jednu molbu za Dalmatine: ako slučajno zapadnete u mrežu antidalmatinske diskriminacije postupite kao Fabiano Vallim i obratite se inicijativi DDF, jer samo ćete tako učiniti nešto za vaša prava i u borbi protiv hrvatske dalmafobije nemjerljivo više nego što je većina vas ikad učinila
Comments