Piše: Sondra Zebić
Zadnjih tjedana pred izbore, mnogi ozbiljni komentatori, a pogotovo oni pusti samoproglašeni „politički analitičari“, predvidjeli su ogoljenost osnovnog poriva i političku dubioznost nauma onih čijom su voljom ovi izbori raspisani.
Naime, te je izbore najviše zagovarala obnovljena “tuđman-jugend” koalicija. Članovi te takve koalicije vješto su ogrnuti u lažne proeuropske opcije. Istini za volju radi se samo o Plenkovićevim mrziteljima svega normalnog i zdravog. Koalicija je bila dogovorena dosta ranije. Dva-tri tjedna navlačenja po medijima samo je bila farsa dok se ne dogovore ministiri i ostali manjamuktaši.
Iako njihova koalicija još od prošlih izbora čvrsto sjedi u sedlu neupitne vlasti, travanjski izbori su se održali samo zato kako bi toj, ni od koga ugroženoj vlasti, bila dodatno izborno potvrđeno pravo na ničim ometenu svevlast te koalicije i satrapsku, apsolutnu svemoć njezinih mlađahnih vođa. Sve se to događalo i dalje se događa i događat će se u ustavno već dugo nedovršenom Republici Hrvatskoj i politički nekonsolidiranim hrvatskim društvom. Prije svega, naravno, tu je svemoć HDZ-a i satrapska vladavina već protuustavno moćnog Andreja Plenkovića.
Dobra strana ovih državi, zemlji i narodu očito nepotrebnih izbora krije se u tome što njihova razvikana i degutantno napadna retorika bjelodano pokazuje koliko je kopernikanski zaokret te vlasti ka europskim integracijama i sporazumijevanju s Dalmacijom. Sve je to demagoška varka i nevoljko prihvaćena povijesna iznudica koja će nas stajati glave! A bliže se izbori za europski parlament.
Dosadašnja izborna kampanja za europske izbore, također jasno pokazuje koliko je – još od poraza na zadnjim izborima – tim kontroverznim obrtom zbunjena i koliko je novoj situaciji u državi nedorasla opozicija HDZ-ovoj koaliciji na vlasti.
Umjesto da po svaku cijenu osiguraju političko i izborno sudjelovanje u osujećivanju dugoročno opasnih uzurpatorskih nauma glavnih protagonista aktualne vlasti – programirajući sebe kao istinsku reformističku, moderno-demokratsku i iskreno europsku jaku alternativu – stranke i koalicije u opoziciji se, skoro bez izuzetka, bore između sebe oko izbornog praga i izbornih jedinica i/ili nadmeću u udvorništvu HDZ-ovcima i Plenkoviću, poradi eventualnog udjela u vlasti nakon izbora. Time, naravno, unaprijed pristaju na uvjerljivu pobjedu HDZ-ovaca u nadiranju i na njihovu svevlast, nesvjesni vlastite odgovornosti za sunovrat u koji takav ishod izbora neizbježno vodi ovu banana državicu.
Istinski demokratska Dalmacija svjesna je kuda srlja RH, kao što je svjesna i istine kako, u danim okolnostima, svojim glasom ne može bitno utjecati na rezultat izbora, kakav su i predvidjeli i kakav će po svemu sudeći slavodobitno ostvariti oni koji su ih raspisali. Jer, Dalmacija je stvarnu, dakle ekstremno nazadnjačku prirodu i antidalmatinski te antidalmatski karakter sadašnjih vlastodržaca osjetila od prvog dana konsolidacije Plenkovićeve-ekstremno desne vlasti. Zamjenjujući floskulu „događanja naroda“ floskulom „beskompromisne borbe protiv korupcije”, ta je vlast, kao niti jedna druga poslije „dalmatinske jogurt revolucije”, populistički svirepo nasrnula na Dalmaciju.
Cilj tog napada i svih daljnjih napada bio je ukinuti ono malo njezinih preostalih autonomnih prava, koja joj nije ukinule zlosretne izmjene i dopune Ustava u ljeto 1990., i konačno zatiranje njezinog političkog subjektiviteta te regionalnu ekonomsku i multikulturalnu samosvojnost, ta se vlast – prije svega, zloupotrebom Ustavnog suda kao pukog skalpela u rukama režima – obrušila na sve institucije dalmatinske, točnije dalmatske autonomije i na demokratski izabranu vlast, koja je također u rukama HDZ-a koja upravlja dalmatinskim županijama. Kako iza odluka Ustavnog suda solidarno stoje članovi HDZ-a i SDP-a, potvrđuju dodatno najnovije izjave predsjednika Vlade RH, kao i sve izjave Milanovića i drugih političkih aktera tijekom izborne kampanje za parlamentarne izbore. Moglo bi se reći kako su one začuđujuće podudarne s onim što se oduvijek – kad je o Dalmaciji riječ – zagovara talibansko krilo hrvatske ekstremne desnice, predvođene Andrejom Plenkovićem i Zoranom Milanovićem i glasno podržano od ratobornog krila u vrhu HBK: udariti na zdrav razum Dalmatina i Dalmatinaca te odavno osvjedočene vrijednosti stoljećima poštovane u višenacionalnoj Dalmaciji, poput prisilnog stvaranja županija i bezbroj nebitnih općina, prisilne kroatizacije novostvorenog hrvatskog jezika s riječima koje nitko ne razumije i drugih vidova uništavanja i silovanja izborne volje građana u mnogim dalmatinskim općinama i gradovima.
Unatoč tome što je po svim istraživanjima velika većina građana Dalmacije izrazito nezadovoljna ustavnim položajem ove regije, samo su inicijative-potpisnice zaključaka Dalmatinske konvencije (DDF i DK) isticale – na vlastitim programima primjeren način – neophodnost korjenitih ustavnih reformi i radikalne promjene ustavnog položaja Dalmacije. A upadljivo antidalmatskoj i antidalmatinskoj izbornoj kampanji saborskih stranaka i onih nazadnijih od njih, suprotstavlja se sve manje stidljivo, očito iz elementarno samoobrambenih razloga, i krilo Socijaldemokratske partije, kojoj su mnogi Dalmatinci i Dalmatini nespremni oprostiti ne male „zasluge” za sustavnu i postojanu ekonomsku pljačku i ustavnu degradaciju Dalmacije, kao i dva puta obećana a nikada ispunjena regionalizacija i decentralizacija s kojom su 2000. i 2011. došli na vlast. Zbog objelodanjivanja dugogodišnjeg prijateljstva s nekim desnim političarima, liderima nebrojeno puta demonstriranih izrazito antidalmatinskih uvjerenja, odnosno – zbog lakomislenog ulaska u izbornu koaliciju s nekim političkim opcijama desnice, raste broj onih koji su izrazito neskloni vjerovati i retorici vječnog pretendenta na ulogu jedinog advokata interesa Dalmacije, predsjednika nove Dalmatinske akcije.
Unatoč tome, dakle, što su 16. travnja, dan prije izbora, brojni istinski dalmatski orijentirani birači bili osuđeni na ozbiljno razmišljanje za koga glasati u takvim okolnostima, procjenjuje se kako je većina njih bila svjesna kako na glasanje svakako treba izaći. Najveća većina njih prekrižila je listić i učinila ga nevažećim. Poslužit ću se slikovitom kovanicom famoznog S. I. Braysa: nama u Dalmaciji će prije izrasti “magareće uši” ne ako iziđemo na izbore, nego ako ih budemo bojkotirali!
Jer, bojkot izbora je ovoga puta bio saveznik antidalmatinskih i antidalmatskih centralističkih snaga i otuda dalmatski i dalmatinski orijentirani građani svakako moraju glasati protiv njih. Bez obzira na to što realne prodalmatinske i prodalmatske opcije (DDF i DK) još uvijek nisu postale političke stranke.
Comentários