Piše: Livia Marinni
Nakon 30 godina aktualnog Zakona o lokalnoj samoupravi, a nkon ustavnih promena kojima su ukinute regije, očekivalo se kako će demokratskim promjenama 2000. dalmatinsko pitanje biti zatvoreno kroz donošenje novog zakona.
Sukladno s pripremama za usuglašavanje stavova oko Deklaracije o statusu Dalmacije, trebao bi se donijeti novi Zakon o lokalnoj samoupravi te Zakon o područjima regije i komunalnih općina kojima bi se regulirala točke zacrtane u Deklaraciji. Glasanje o Deklaraciji o statusu Dalmacije trebalo bi biti na dnevnom redu Sabora 14. Siječnja 2024., nakon čega bi trebaa dobiti saglasnost Europskog parlamenta. Iako je već sad neosporno kako će taj akt, čiji je prednacrt trenutno u javnoj raspravi, dobiti dvotrećinsku podršku, izvjesno je kako time svi zahtjevi za reitegracijom Dalmacije i vraćanjem njezine autonomije neće biti zadovoljeni.
Tako su prodalmatinske, ali i neke druge političke opcije, već nagovijestile kako će njihova podrška novom statutu ipak biti “uvjetovana”. Naime, ovi politički akteri ne skrivaju svoje nezadovoljstvo stupnjom autonomije koji će biti uspostavljen Deklaracijom o statusu Dalmacije, ali istovremeno ukazuju i na ograničenja koja su u tom pogledu postavljena Ustavom Republike Hrvatske, usvojenim 1990. godine. Zato, uz podršku ovom europskom dokumentu, najavljuju i incijative za ustavne promjene, pozivajući se pri tome i na pravo za organiziranje ustavnog referenduma, pošto, da se sutra održi ovakav referendum, ovakav Ustav ne dobio većinsku podršku građana Dalmacije.
Inače, promjena ustavnog položaja Dalmacije tema je koja je s vremena na vrijeme bila uzrok političkih tenzija, kako na dalmatinskoj, tako i na državnoj političkoj sceni, a sada se polako počela prelijevati i na europsku. A nakon trećesiječanjskih promena 2000. godine uslijedili su i prvi formalni pokušaji kako bi se status ove regije, koja usput najviše uplaćuje u državni proračun, promijeni. Umjesto očekivanih ustavnih promjena, kako je to bilo obećano u izbornom programu tadašnje Koalicije okupljene oko SDP-a, Dalmacija je poslije nekoliko pokušaja da se izglasa pravedan Ustav i pravedn Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, dobila takozvani omnibus-zakon kojim su dalmatinskim županijama djelomično vraćene nadležnosti koje su joj pripadale Zajednicama općina prema Ustavu iz 1974., ali su joj uskraćene brojnim državnim zakonima.
Daljnjim promjenama zakona, prije nekih 5-6 godina dogodilo se to da su županije počele djelovati kao regije sa smanjenim ovlastima što je u suprotnosti, ne samo sa zdravim razumom, već u prvenstveno s europskom pravnom praksom i osnovnim postulatima demokracije.
Usaglašavanje omnibus-zakona između Vlade Republike Hrvatske i županijskih izvršnih vijeća trajalo je oko šest mjeseci, na nivou resornih ministarstava i županijskih ureda. Kada je taj akt konačno usvojen u državnom parlamentu, jedna od ocjena njegovih predlagača bila je kako je to “veliki korak za Zagreb, ali mali za dalmatinske županije”. Ovaj omnibus-zakon usvojen je tijesnom većinom u državnom parlamentu, a županijeske skupštine nisu se smjele izjašnjavati o njemu. Tada su Dalmaciji prenijete neke nadležnosti iz više od 20 oblasti, ali je to bio samo dio Platforme o ostvarivanju ustavnih nadležnosti koju su sačinila državna tijela vlasti. Za njega je glasalo 118 od 151 zastupnika, nitko nije bio protiv, a 30 zastupnika su bila suzdržana, dok tri zastupnika nisu glasala. Ovo je bio prvi test za do tada čvrstu dvotrećinsku poziciju HDZ-a u Hrvatskom saboru. Suzdržavni u donošenju omnibus-zakona bili su zastupnici opozicijskih stranaka iz redova SDP-a, HSS-a, GLAS-a i IDS-a.
Inače, na prijedlog omnibus-zakona, koji je Hrvatskom saboru na usvajanje uputila Vlada Republike Hrvatske, bilo je podnijeto više od 300 amandmana, a skupštinska rasprava trajala je dulje od dva tjedna. Među tim amandmanima, tridesetak je podnela Vlada Republike Hrvatske. Ovo je ujedno bio i prvi zakon usvojen na predlog Vlade Republike Hrvatske koji se tiče lokalne samouprave. I za sada jedini.
Jedan od ključnih rezultata omnibus-zakona bilo je formiranje Županijskih fondova za razvoj, koji se bi se trebao puniti sredstvima koji bi se županijama vraćao od privatizacije preduzeća s njihovog područja. Županijske skupštine četiriju dalmatinskih županije su na osnovi omnibuszakona donijela odluke o osnivanju više županijskih institucija, poput županijskih zavoda za sport, nekoliko javnih poduzeća za upravljanje parkovima prirode i sl.. Među najznačajnijima, svakako su i osnivanje županijskih javnih preduzeća za gospodarenje šumama, vodama i obalom.
Prednacrt europske Deklaracije o statusu Dalmacije, koji su podržale sve opozicijske stranke u Republici Hrvatskoj, prema ocjenama njezivih autora, je ograničen ustavnim rješenjima i ugovorom o pristupanju RH Europskoj Uniji, ali ipak omogućava nešto šire nadležnosti buduće reintegrirane Regije Dalmacije. Neke od novina su i pravo A. R. Dalmacije da otvara predstavništva u inozemstvu, mogućnost donošenja regionalnih zakonskih odluka, pravo na formiranje Dalmatinske razvojne banke, šire nadležnosti u oblasti prometa, prijevoza i tranzita, formiranje regionalnih upravnih tijela, formiranje komunalnih općina, vanjska trgovina, vanjski poslovi, unutarnji poslovi, diplomacija, fiskalni sustav, i drugo.
Bila jednom jedna Platforma
Usvajnje omnibus-zakona od strane vladajuće stranke, premijer Plenković je objasnio strategijom “korak po korak” kad je riječ o reintegraciji Dalmacije i vraćanju njezine autonomije. U tom pogledu, ovaj omnibus-zakon dobio je i predznak “jedan”, pošto je najavljeno da će uskoro uslijediti i omnibus 2, 3…
Međutim, do realizacije tih obećanja nikad nije došlo, što je, opet, pravdano skorim ustavnim promjenama, do kojih ni do danas nije došlo. A koliko je prodalmatinski blok bio zadovoljan rješenjima koja je novi zakon predviđao glede statusa regionalne autonomije, jasno se vidjelo kroz njihovu kampanju za bojkot ustavnog referenduma ukoliko do njega dođe. U međuvremenu, politički akteri u Dalmacijii su, pripremajući se za možebitne ustavne promjene, pokušavali usaglasiti tekst konstitutivnog akta Dalmacije s namjerom njegove ugradnje u novi Ustav Republike Hrvatske.
Ta priča, međutim, nikad nije dobila formalni epilog, ali su prodalmatinske opcije prije promjene zakona sačinile Platformu o položaju reintegrirane i autonomne regije Dalmacije koja bi se trebala naći u novom Ustavu Republike Hrvatske. Ova platforma predviđa ustavne, zakonodavne, izvršne, sudske i upravne ovlasti regije u domeni njenih nadležnosti, potpunu sudsku autonomiju, te pravo regije na imovinu i vlastite prihode. Nakon donošenja izmjena zakona o lokalnoj samoupravi, vladajuće stranke u RH bile su podeljene oko toga je li ova platforma iznevjerena ili je najvišim državnim pravnim aktom ipak djelomično prihvaćena.
Comments