Dalmatinski životi vrijede

Piše: Roko Karaman

Najnovija događanja na Dalmatini o kojem bruje svi hrvatski i europski mediji, pokazala je svu brutalnost hrvatske policije posebno prema stanovnicima Dalmacije.

Povijesni presjek brutalnosti hrvatskih policajaca prema Dalmaciji seže duboko u prošlost i stara je koliko i animozitet Zagreba i Dalmacije – 152. godine.

Sve je počelo s izborima za Dalmatinski sabor 1870., kada su policajci uz pomoć pristaša protofašističke, unionističke „Narodne stranke“ palili kuće, ubijali, premlaćivali i silovali one koji su htjeli izići na izbore i glasali za „Autonomašku stranku“. Nakon, krvavih i lažiranih izbora, narodnjaci postaju većina, a s njima se povećava i brutalnost nad Dalmatinima i Dalmatincima. Protokom vremena, brutalnost Zagreba prema Dalmaciji se povećava 1910. kada Hrvati od Monarhije bivaju priznati kao nacija.

U ove 152. godine brutalnost Zagreba nad Dalmacijom stalno postiže nove vrhunce. Napad pripadnika policije na članove Torcide nije vrh vrhova brutalnosti, ali je najjače odjeknula upravo zbog protuzakonite uporabe oružja i iskustva s protuzakonitom uporabom oružja prema izbjeglicama iz Sirije na granici s BiH.

Upotreba vatrenog oružja bez pretnodnog upozorenja, ponižavanje na najsadističkije načine: odbijanje davanja vode i tjeranje da se mokri u bocu, omalovažavanje tako što su navijače nazivali najodvratnijim imenima, sve su oblici prekoračenja ovlasti i svi su upotrebljeni u subotu navečer.

Jesan od koordinatora DDF-a, Vedran Bralić izjavio je kako Republika Hrvatska svojom brutalnošću ne vodi rat samo protiv Dalmacije. Ona je u ratu s demokratskim Zapadom i demokratskim svijetom, a izraziti dalmatofobni stavovi jasno pokazuju ljestvicu agresivnih ciljeva.

Bralić, koji je koordinator već četrnaest godina poručio je kako je Dalmacija prepreka za stvaranje Velike Hrvatske, stoga su hrvatski političari po što – po to prisiljeni vršiti brutalnost nad Dalmacijom kako bi postigli cilj: aneksiju „Herceg-Bosne“. Stoga će, kako kaže, ishod brutalnosti odrediti buduću mapu balkanskog poluotoka kao i odnos snaga u Europi.

Unatoč neslaganju sa aktualnom i bilo kakvom vlasti u Republici Hrvatskoj, Bralić priznaje kako nema razlike između vrha političke moći u državi i vrha političke moći u Torcidi.

„Današnja Torcida nastala je 1985. kada je Franjo Tuđman, nakon dolaska u Zagreb, i crkva u redove ove navijačke organizacije infiltrirala pronacistički orijentirane osobe koje su s vremenom došle do samog vrha organizacije i sada je vode u potpuno suprotnom smjeru u kojem je išla do 1990. U isto vrijeme, počela je nacifikacija KP Hrvatske čime je orvoren put za dolazak antidalmatinske profašističke vlasti. Razlike između Torcide i vrha političke moći danas u RH nema. Isto tako, nema alternative jasnom prodalmatinskom jedinstvu i koordinaciji kako bi se slobodarska Dalmacija, u kojoj je nastao prvi antifašistički pokret u okupiranoj Europi, oslobodila uznapredovalog nacizma koji pristišće ovu regiju. Samo svi stanovnici Dalmacije zajedno mogu biti jaki i nepobedivi,“ poručio je Bralić.

Dodao je kako je bitno zapamtiti kako policijska brutalnost prema Dalmaciji traje već 152. godine, te kako je Zagreb velikim dijelom uspio potkopati nacionalno jedinstvo zabranjujući jezik i nacionalnost. Sve zbog straha od jake demokratske i promediteranske/prozapadne Dalmacije, hrvatski političari odlučili su izvršiti ukidanje najsavršenijeg oblika lokalne samouprave i izvršiti metropolizaciju i županizaciju kao udar na Dalmaciju punom snagom, sa ciljem eliminiranja naše državnosti, našeg identiteta i naše budućnosti.

„Za službeni Zagreb Dalmacija nema pravo na postojanje i mora biti pod punom njegovom kontrolom. To je bio i ostao prvi i jedini cilj hrvatskih političara od razdoblja preporoda do danas, a pogotovo za ovu fazu kolonizacije Dalmacije, koja je počela 30. svibnja 1990. Što se više građani Dalmacije budu osvještavali i što se više budu priključivali DDF-u i krenu s prodalmatinskim aktivizmom, kraći je put do ostvarenja dalmatinskih interesa. Stoga je u našem zajedničkom interesu udružit se pod kapom DDF-a kako bi zaustavili daljnju pljačku i brutalnost Zagreba nad Dalmacijom,“ rekao je Bralić.

Ocjenio je kako prekoračenje ovlasti i protuzakonita upotreba vatrenog od strane policije, premijera Plenkovića i resornog ministra Božinovića izjednačava s ubojicama.

„Već kod postupanja prema izbjeglicama iz Sirije bilo je jasno kako je Božinović ubojica. To se sada potvrdilo na Dalmatini. Njegove i Plenkovićeve metode su ubojstva, laži i ucjene. Pod njihovom komandom policijske snage pucaju na mirne civile čiji je jedini grijeh što su iz Dalmacije,“ naglasio je Bralić.

Dodao je kako su Plenković i Božinović odlučili igrati prljavo.

„Ovdje se ne vodi rat samo protiv Dalmacije. Oni su u ratu s demokratskim Zapadom i demokratskim svijetom, a izraziti dalmatofobni stavovi jasno pokazuju ljestvicu agresivnih ciljeva. Njegovi dalmatofobni stavovi jasno pokazuju njihovu ljestvicu srednjoročnih agresivnih ciljeva.

Kratkoročno, vjerujem kako se Plenković i Božinović raduju ideji o obnovi samoproglašene „Republike Herceg-Bosne“ i proširivanju granica Republike Hrvatske na uštrb teritorija BiH, a preko leđa Dalmacije. Stoga će ishod brutalnosti prema Dalmaciji odrediti buduću kartu balkanskog poluotoka i europskog kontinenta, kao i odnos snaga na Balkanu“, objasnio je Bralić.

Pozvao je sve građane Dalmacije neka priznaju zločine protiv Dalmatina i Dalmacije kao djela genocida i neka stanu pod kišobran DDF-a kako bi svi odgovorni stali pred lice pravde za zločine protiv čovječnosti i genocid.