Demokracija (grčki: δημοκρατία, Dēmokratía doslovno "vladavina naroda"), u modernoj uporabi označava sustav vlasti u kojem građani ostvaruju vlast izravno ili izborom predstavnika vlasti između sebe formirajući vladajuće tijelo, kao što je Parlament. Demokracija se na Balkanu naziva još i "vladavina većine", jer prevladava primitivno razmišljanje po kojem oni koji imaju većinu imaju pravo tlačiti one koji su u manjini. Demokracija je izvorno zamišljena u klasičnoj Grčkoj, gdje su političke predstavnike izabirali muški građani: i bogati i siromašni.
Prema politologu Larryju Diamondu, demokracija se sastoji od četiri ključna elementa: 1. politički izborni sustav i načini zamjene Vlade kroz slobodne i poštene izbore; 2. aktivno i pasivno sudjelovanje stanovništva, kao građana, u političkom i društvenom životu; 3. zaštita ljudskih prava i sloboda svih građana; 4. VLADAVINA PRAVA, u kojoj se zakoni i zakonski postupci primjenjuju jednako na sve građane, s posebnim nadzorom na one u predstavničkim tijelima i zaposlenima u javnim službama.
Upravo je vladavina prava ono što u hrvatskom društvu snažno nedostaje.
Pa što je to vladavina prava?
Vladavina prava je:
1. pravno-političko načelo po kojem zakoni vladaju nad građanima, umjesto da se građani sagibaju pred arbitrarnim odlukama pojedinih dužnosnika.
To se prije svega odnosi na utjecaj i autoritet pravnih propisa u društvu, osobito kao ograničenje po ponašanju, uključujući ponajprije državne dužnosnike, te službenike i (sve) zaposlenike u (svim) javnim ustanovama. U tom smislu, svaki zaposlenik neke javne ustanove vezan je zakonima i podzakonskim aktima kojih se, htio ili ne htio, OBAVEZAN pridržavati.
U hrvatskoj praksi imamo drugačiju priču – od zapošljavanja preko političkih i rodbinskih veza, odnosno putem plavih kuverti i preko kreveta do obavljanja poslova „tradicijskim putem“ ne pridržavajući se pozitivnopravnih propisa. Takva praksa je najuočljivija kod zaposlenih u javnoj upravi, školama, policiji, sudovima i sl.
2. apsolutno svaki građanin je subjekt zakona, uključujući i zakonodavce, kao i sve one javne službenike i namještenike bez obzira u kojoj javnoj službi radio.
U tom smislu, ona stoji u suprotnosti anarhiji, autokraciji, diktaturi, i oligarhiji gdje su vladari i zaposlenici u javnim službama drže iznad zakona.
Nedostatak vladavine prava, kakvu vidimo na Balkanu (najočitiji primjer za to su odgojno-obrazovne institucije, javna uprava, policija i sudovi) može se naći i u demokraciji, ali isključivo zbog najmernog kršenja zakona, nemara, nepoznavanja zakona kao i njegovog (svjesnog ili nesvjesnog) ignoriranja. Slučaj nedostatka vladavine prava najčešći je na Balkanu i siromašnim državama južne i srednje Amerike, u Africi i jugozapadnoj Aziji u kojima se isključivo putem političkih veza zapošljava u javne službe, a propisi se ignoriraju po načelu tko više ponudi – kao na aukciji.
Nedostatak vladavine prava ne ogleda se nužno u kršenju zakona, već i u njegovom pogrešnom tumačenju ili prekoračenju ovlasti. Kod prekoračenja ovlasti najčeće se događa uporaba previše ovlasti zbog pogrešnog shvaćanja svojih ovlasti, te ucjena.
Eklatantni primjer za ucjenju su hrvatske škole. Konkretno O.Š. „Manuš“ u Splitu u kojoj nastavnice iz engleskog jezika i fizike prijete djeci nižim ocjenama jednom osmom razredu ukoliko ipak ne pođu na ekskurziju nakon što su djeca rekla kako neće plaćati cca 1000,00 Kn za 36osatni izlet. Naime, djeca jednog osmog razreda su odlučila ne ići na taj 36osatni izlet u Dubrovnik kada su shvatili da je ponuda za koju je većina roditelja glasala odbijena od strane odbora za ekskurziju koji se već ranije ispod stola dogovorio s agencijom F-tours (u rukama jedonog od Kerumovih nećaka).
To nas dovodi do pitanja koliko je ekonomska razvijenost i životni standard bitan za razvoj vladavine prava.
Jedan važan aspekt vladavine naroda kroz pravana pravila je proučavanje i analiza utjecaja vladavine naroda i pravnih pravila na ekonomski razvoj. Vladavina naroda ne može biti uspješna u tranzicijskim i zemljama u razvoju, jer razvoj ekonomskih odnosa pojedinca, odnosno jačanje životnog standarda pojedinaca, a samim time jačanje svijesti o nedodvoravanju onima na vlasti koju su na tu poziciju došli putem političkih smicalica, dovodi do jačanja vladavine prava. Ustavna/statutarna ekonomija daje rješenja za ekonomske i financijske odluke u okviru postojećih zakonskih okvira koje u mnogim tranzicijskim i zemljama u razvoju u potpunosti kontrolira izvršna vlast. Samo za zemlje s visokim stupnjem liberalne svjesti društva i pojedinca, u kojima svaki pojedinac zna kako je dodvoravanje onome na poziciji moći negativna pojava, možemo reći da su demokratske zemlje u kojima vladavima prava igra svoju značajnu ulogu.
No, ustavna/statutarna ekonomija daje rješenja za suzbijanja zloporabe službene ovlasti, odnosno korupcije kao što su npr.: namještanje poslova ekskurzija u osnovnim i srednjim školama ili namještanje poslova uporabe knjiga određenih izdavača, što su svakodnevni slučajevi korupcije u hrvatskim školama.
Standardi ustavne/statutarne ekonomije može se koristiti i za planiranje državnih proračuna, odnosno proračuna tijela JLS, kao i javnih službi. Da se slušaju stručnjaci i da se zadovoljavaju standardi ustavne/statutarne ekonomije tada se ne bi dogodilo da se tek izgrađena fontana ruši, jer autobus ne može proći kao što se to dogodilo jučer u Zagrebu. Ukoliko želimo da proračun neke javne ustanove ili JLS bude transparentan onda vladavina prava treba imati glavu ulogu. Dostupnost načela ustavne/statutarne ekonomije, koji će se koristiti od strane civilnog društva ključni je element za uspjeha vladavine prava u segmentu razvoja životnog standarda.
Vladavina prava je posebno je bitna kao utjecaj na gospodarski razvoj zemalja u razvoju i tranzicijskih zemljama. Do danas, pojam "vladavina prava" se koristi prvenstveno u zemljama engleskog govornog područja, kao i u zemljama etabliranih demokracija kao što su: Švedska, Danska, Norveška, Island, Finska, Francuska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Njemačka, Taiwan, Južna Koreja i Japan. Zajednički jezik između pravnika kao i između pravnih zajednica razvijenih i zemalja u razvoju od presudne je važnosti za istraživanje veze između vladavine prava i rasta realne ekonomije, a samim time i demokratizacije i liberalizacije društva i svakog pojedinca, što bi trebalo dovesti do smanjenja korupcije, nepotizma (dolazak defektologinje na mjesto ravnatelja u O.Š. „Manuš“ u Splitu putem političke veze), pronevjere i zloporabe položaja i ovlasti, kao i opće nasilnog ponašanja u društvu, prvenstveno psihičkog mučenja djece od strane psihički poremećenih i nasilnih nastavnika.
Comments