piše: Silvain Šverko
Nakon rješavanja pitanja statusa Kosova i nakon rješavanja pitanja statusa Vojvodine nedostajat će samo jedan odgovor. Odnosno, kako može od devet federalnih jedinica bivše Jugoslavije koje su postojale 1945. postojati osam odgovora?
Jedan odgovor nedostaje, a to je pitanje statusa Dalmacije. Kako će taj odgovor glasiti, to ovisi od nas stanovnika Dalmacije. Ovom prilikom želim podsjetiti kako je Kosovo u sastav Republike Srbije ušlo 1912. godine, a Vojvodina 1945. godine kada i Dalmacija u sastav Republike Hrvatske. Dalmacija je 1921. ušla u sastav Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa svojim teritorijem, autonomijom, svojim stanovništvom i svojom privredom, da bi 1939. bila okupirana od strane Banovine Hrvatske.
Od tada pa do 1992. godine, Dalmacija je bila u sastavu raznih Jugoslavija, kao i Državne zajednice s Hrvatskom, ali nikada u sastavu neovisne Republike Hrvatske. Nadalje, prije ulaska u Kraljevinu SHS, Hrvatska i Slavonija nisu bile neovisne države niti jednu godinu, dok je prije toga uvijek bila pod okupatorom, a poslije toga uvijek u nekoj zajednici.
Nezavisnu Republiku Hrvatsku nije napravio ni Subašić, ni Pavelić, ni Tito, niti Tuđman, niti neki drugi velikohrvatski mitski junak, već Slobodan Milošević, koji je svojom neodgovornom politikom organizirao u Republici Hrvatskoj uspješan referendum o neovisnosti ove države. S druge strane, stanovništvo Republike Hrvatske na okupu drži dužnosnica EU i kriminalka na listi njemačkog pravosuđa Ursula von der Leyen, koja našim građanima ne dopušta olakšice, jer bi u suprotnom svi pobjegli iz ovog “raja”. Svi mi u Dalamciji trebali bi se boriti za zadnje tragove zdravog razuma i truditi se koliko god možemo govoritio jezikom koji i ostatak planete razumije, a ne samo oni koji sjede u saborskim klupama i oni koji ih slijede.
Nekada smo u svim školama učili – stariji se sjećaju, a ni mladima neće biti na odmet znati – kako je naš ustav jedinstven u svijetu, jer u njemu postoji klauzula prema kojoj nitko ne smije potpisati kapitulaciju, niti ima pravo napustiti ijedan dio teritorija države, i to je bio jedan od najvažnijih članaka Ustava. U Ustavu koji je danas na snazi, koji je pravljen tako kako je pravljen, tih klauzula nema. Nema klauzule po kojoj se točno zna koliki teritorij zauzima Republika Hrvatska, da li ste to znali? U stvari, sve igre oko donošenja i provedbe Ustava RH te pitanje statusa Slavonije kroz famozni „Projekt Slavonija“ zapravo je bio samo uvod u novi krug privatizacijske pljačke i otimačinu vojne imovine, pri čemu je vrlo izvjestan bio novi val nasilne otimačine iz Dalmacije i novi val nasilnog raseljavanja i ubijanja njezinog domicilnog – dalmatskog stanovništva.
Pitanje statusa Slavonije se, dakle, forsira kako bi se skrenula pažnja s onoga što se stvarno događa u državi, posebno u Dalmaciji, nakon privatizacije splitskog brodogradilišta i dijela vojne imovine. Istovremeno, u ovoj državi ne postoji jedna nego dvije vlade Republike Hrvatske, koje funkcioniraju kao interesne grupe koje su sklopile koalicijski sporazum kako bi između sebe podijelile sredstva dobivena privatizacijom i uništavanjem Brodosplita i dijela vojne imovine.
Prvu vladu vodi Andrej Plenković, a drugu razne smutljive skupine poput grupe Borg. Oni jedni druge ne obavještavaju šta rade. Dalje, financijska sredstva i prirodni resursi koji mogu biti oduzeti Dalmaciji putem koncesija na sve i svašta koji su dio njezinog teritorija odgovara protuvrijednosti 290.000 novih radnih mjesta, što bi minimiziralo, ako ne i potpuno uklonilo, problem nezaposlenosti u mnogim dalmatinskim gradovima, selima i drugim naseljenim mjestima idućih 100 godina.
Zato krenimo u kampanju za vraćanje svega što je Dalmaciji nasilno oduzeto. Do sada nismo dovoljno glasno zahtijevali ono što je naše. Sada hoćemo! I samo od nas zavisi koliko ćemo glasni biti.
Comentarios