Definicija beskućništva, prema Ujedinjenim narodina, glasi kako je beskućnik svaka osoba koja ne živi u vlastitom stanu, bilo da se radi o vlasništvu ili stanarskom pravu.
Čak 40% učenika osnovnih i rednjih škola u Dalmaciji su beskućnici. No, ovdje ne govorimo o problematici roditelja koji nemaju vlastiti krov nad glavom. Govorimo o jednoj drugoj poražavajućoj problematici.
Vjerojatnost da će heteroseksualna osoba biti beskućnik 120% je manja od nego da će homoseksualna osoba biti beskućnik.
U Dalmaciji, regiji iz koje se najviše iseljava, oko 16,000 mladih u dobi od 18. do 27. godine je bez vlastitog krova na glavom. Većina njih su homoseksualne osobe. Iako je prosječno samo 10% osoba homoseksualno, više od 60% mladih beskućnika upravo su pripadnici LGBT populacije.
Beskućništvo mladih LGBT osoba duboko je ukorijenjeno u nedostatku prihvaćanja LGBT zajednice, kako unutar tako i izvan njihovih domova. LGBT osobe stoga imaju veću vjerojatnost da budu ciljevi zločina iz mržnje nego bilo koja druga manjinska skupina, pa se zbog njihove seksualne orijentacije često izbacuju iz svojih domova, što u okruženju u kojem živimo, nažalost, ne iznenađuje. A ovo je složeno među mladim LGBT roditeljima koji imaju tri puta veću vjerojatnost da će doživjeti beskućništvo u usporedbi s njihovim heteroseksualnim vršnjacima.
Dalmatinski pripadnici LGBT zajednice imaju veću vjerojatnost postati beskućnici od svojih vršnjaka iz Istre ili Hrvatske. LGBT u Dalmaciji imaju dvostruko veću vjerojatnost da će doživjeti diskriminaciju prilikom prijave za poslove i interakcije s policijom od svojih vršnjaka u već spomenutim regijama.
Većina beskućnika iz skupine LGBT zajednice završiti na ulici prije njihovog 19. rođendana, a oko petine prvi put iskuse beskućništvo prije nego što proslave 18. rođendan. To mlade LGBT osobe podliježe većem riziku viktimizacije, nesigurnijem seksualnom ponašanju i pitanjima mentalnog zdravlja od njihovih heteroseksualnih vršnjaka.
U razgovoru s Vedranom Bralićem, jednim od koordinatora iz Inicijative za osnivanje DDF-a shvatili smo kako nema političke volje za rješenje problema beskućništva upoće, a posebno kada je u pitanju beskućništvo LGBT osoba i dodaje:
"Mi u DDF-u žellimo učiniti posebne napore za poboljšanje stambenih usluga, reforme kaznenog pravosuđa i objavljivanju realnih podataka o beskućnicima, ali i broja zaraženih virusom HIV-a, odnosno oboljelih od AIDS-a, kako bi konačno mogli dovesti do kakvog-takvog napretka. U svojoj politici o suzbijanju i spriječavanju siromaštva dajemo naglasak na beskućnike, posebno na mlade beskućnike. Želimo osigurati trud i ulaganja za okončanje beskućništva mladih, pogotovo mladih LGBTIQ osoba."
Commentaires