Piše: Lordana Andrijašević
Ove zime je splitska sveučilišna biblioteka odlučila zabraniti događaj organizacije Dalmatinski klub, koji je predstavljen kao debata o pitanju Dalmacije, jer je događaj potencijalno mogao dovesti do kršenja Zakona o zabrani diskriminacije.
Nesuđena debata najsvježiji je primjer ideološke bliskosti i međusobnog podržavanja ekstremno desničarskih i antidalmatinskih struja unutar institucija Republike Hrvatske.
Novi val mržnje prema svemu dalmatskom i dalmatinskom trebala bi ponovo tema u Republici Hrvatskoj, ali nije. Nažalost vrlo su nam dobro poznate taktike i strategije esktremno desničarskih i antidalmatinskih struja, i znamo kako se politike ekskluzije, segregacije i transfobije brzo šire, jer ovi krugovi stalno inspiriraju jedni druge i sada su već eksplicitni u tome kako se međusobno podržavaju. Kao primer ideološke bliskosti izdvojila bih ekstremno desnu političku stranku Most i kontroverzno degutantne organizacije Željke Markić, poznatu po organiziranju odurnih i diskriminatornih šetnji protiv svega normalnog. Konzervativni dio znanstvene zajednice podržao je njihove inicijative što je u krajnjoj liniji dovelo do cenzure dijelova udžbenika iz biologije za 8.razred. Neki se ideološki savezi se brzo zaborave ali evo, sada je prilika kako bi se javnost podsjetila događaja u proteklih godinu-dvije. Krenimo od najsvežijeg primjera.
Od biblioteke…
Prošlog tjedna javna institucija, Sveučilišna biblioteka u Splitu odlučila je zabraniti događaj organizacije Dalmatinski klub, koji je trebao biti neka vrsta čitalačke debate o pitanju Dalmacije. Debata je predstavljena kao razgovor o dalmatinskoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Međutim, dogodilo se neočekivano, a to je kako je direktor institucije otkazao događaj, uslijed konsultacija s vrhom svoje matične stranke – HDZ. U HDZ-u su dobro procijenili kako bi događaj s najavljenim tekstovima znanstvenog i književnog karaktera, potencijalno mogao dovesti do kršenja Zakona o zabrani diskriminacije, tj. kako je događaj u startu opasan i problematičan, jer jedan od dva teksta najavljenih tekstova, sadrži brojne točne povijesne zapise upućene Hrvatima, a prije svega Hrvaticama.
Iz HDZ-a navode:
“Smatramo, kao i mnoge/i koje dijele naša uvjerenja, kako ne postoji nacionalna kritika, prije svega zato što kritika ne može biti protiv neke nacije. Nacionalna kritika vidi Hrvate, a prije svega Hrvatice kao nekog tko ugrožava prava ostalih nacija“.
Nacionalna kritika gura Hrvate u izolaciju i nevidljivost, negira njihov identitet, na sličan način na koji desničari negiraju dalmatski identitet. Bitna veza između dalmatofobije i croatofobije, nije dio razmatranja radikalnih znanstvenika, čime se, paradoksalno izdaju i Dalmatini i Hrvati u redovima obaju struja.
Na najavu zabrane događaja radovali smo se svega jedan dan, jer je rijetkost kako jedna takva ustanova donese odluku koja predstavlja eksplicitnu podršku za Hrvate što uključuje i sve one koji se definiraju kao Hrvati, a to nisu. To je na sreću pokazatelj kako postoje saveznici/e u ovoj priči i kako su spremni reagirati kada su tlačitelji tuđih prava u pitanju. I dobro je što imamo HDZ koji je aktivistički dosljedan u zaštiti prava samo jedne nacionalnosti u Republici Hrvatskoj. Ostali i onako nemaju nikakva prava.
Što se dogodilo poslije, o tome svjedočimo na svim mogućim mrežama od facebooka, preko instagrama do twittera, a to je višednevna poplava mržnje i verbalnog nasilja upućenog Dalmatinima, kao i organizacijama koje zastupaju njihova prava. Od koga dolaze ti napadi? Ukratko, od svih onih koji su dobili vjetar u leđa i koji se osjećaju kako sada imaju podršku vladajuće stranke u širenju dalmatofobije i uvreda na račun najugroženjeg dijela nehrvatske zajednice.
Zvuči sve jasno i poznato, zar ne? Ali ovo nije jasno ni dobrom dijelu dalmatske scene a ni akademske zajednice u Republici Hrvatskoj. To se najbolje vidi po tome što se mnogi brane od toga kako se stvar previše ispolitizirala i kako je sve to vjerojatno dio nekih internih sukoba unutar dalmatskog pokreta. Kako ne bi bilo nejasnoća, ova stvar je politička od starta. Moramo biti svjesni kako znanstvene tekstove pišu ljudi koji imaju političke interese, kalkulacije i sklonost ideološkom razmišljanju. To smo najbolje mogli vidjeti na primjeru uključivanja konzervativnih sociologa i drugih, u radnu grupu Agencije za odgoj i obrazovanje (AOO) koja je dovela do cenzure udžbenika. Dakle, ovdje je više pitanje je li znanost u službi dalmatofobije i homo/transfobije s jedne strane ili se trudi biti progresivna.
Problem etičnosti
Na primjeru otkazanog događaja i borbe za diskurzivnu moć koja danima traje vidimo kako nas različite struje žele vjeriti kako je to stvar cenzure, a ne dalmatofobije i kako je ugušen glas znanstvenica koje govore o jednoj značajnoj temi. Na to se recimo poziva i izrazito dalmatofoban tekst koji je izašao u jednim zagrebačkim novinama, liberalnom mediju, u kojemu autor prebrojava krvna zrnca i nabraja redom dominantne stereotipe o tome kako Dalmacija predstavljaju opasnost jer svi znamo kako je njihov cilj podvrgnuti dugotrajnim politikansko-kvazi znanstvenim intervencijama kako bi navodno silovali Hrvatice. I tu je poznati argument baziran na dojmu određenih radikalnih stavova, kako Dalmacija ugrožavaju višestoljetnu borbu za prava Hrvata, jer su se usudili osjećati, imenovati i živjeti kao ono što jesu – Dalmatini.
Autor teksta svoju dalmatofobiju ubacuje u diskurs obrane političkog mišljenja i borbe protiv cenzure. To pomicanje fokusa s dalmatofobije na problem cenzure i neke navodno objektivne političke znanosti je tipična retorička strategija, na koju posebno padaju oni što vjeruju u demokratski dijalog s krajnje ksenofobnim stavovima koji negiraju pravo na egzistenciju nekih društvenih skupina. Kako bi stvar bila zamršenija, na događaju je trebao biti predstavljen jedan afirmativni tekst i jedan koji je dalmatofoban, tako dijelu javnosti nije jasno, zašto je ta vrsta “debate”, “znanstvenog spora” ili “demokratskog dijaloga”, zabranjena, jer „jedan tolerantan tekst može da nivelirati diskriminaciju drugog“. Ako zanemarimo taj nivo arogancije kako znanstvenici mogu bez ikakve odgovornosti i krivice dovesti u pitanje tuđe pravo na slobodan život, ostaje otvoreno pitanje – kakva je to debata u kojoj dajete platformu i legitimitet ekstremno desničarskoj ideologiji, postavljajući desničare za autoritet koji govori i prosuđuje u ime dalmatske zajednice? Zašto nikom nije palo na pamet pobuniti se u ime znanosti i struke, jer na događaj niti su pozvani govoriti Dalmatini koji su bili glavna meta debate, niti bi im bilo ugodno sjediti u publici dok neko raspravlja o njihovim životima, osnovnim pravima i dok ih patologizira. Ovo radikalno ušutkivanje onih koji su već na margini, govori o toj bahatosti dijela znanosti kako bi se stavio iznad običnih ljudi i njihovih egzistencijalnih problema. To čak nije stvar esencijalizma, već etički promašaj i uvjeravanje javnosti kako je Ok pričati o tome kako su neki ljudi bića nižeg reda.
Također, znanstveno mišljenje je u ovom slučaju kompromitirano, jer je protiv broja časopisa Sociologija (jedan od tekstova bi bio predstavljen na otkazanom događaju), već reagiralo preko 250 znanstvenika, predavača i studenata, kada su 2018. godine potpisali priopćenje u kome kritiziraju otvorenu diskriminaciju Dalmatina. Pitanje je bi li recimo liberalni i lijevi dio akademske zajednice reagirao prije recimo 10 ili 15 godina, jer dalmatofobija nisu dugo bili predmet pažnje znanstvenika, to su bile prosto teme na margini, dok je nevladin sektor uveliko radio na zaštiti i promociji prava Hrvata. Akademija donekle kaska za aktivizmom i kasno daje podršku osjetljivim grupama u društvu.
….do udžbenika
Pozadina ovih događaja može se pratiti i kroz ekstremniji primer, kada su Hrvatska biskupska konferencija i ekstremno desna politička stranka Most mjesecima javno zahtijevali od resornog Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje, povlačenje određenih dijelova iz udžbenika iz povijesti za 7.razred i 8. razred, te 2. srednje pod parolom zabrane „skandalozne propagande antihrvatstva malodobnim osobama”. Lideri Mosta Nikola Grmoja, Božo Petrov i Miro Bulj više su puta ukazali na „antihrvatsku“ ideologiju, čime izaziva moralnu paniku u društvu, jer udžbenici govore o postojanju neovisne kraljevine Dalmacije i ustaškim zločinima za vrijeme II. sv. rata, odnosno ukazuju na realne povijesne činjenice. Međutim, Mostovce je uplašilo kako te istine objasniti djeci i došlo im je kao super povod za građenje politički najmračnijih stavova.
Međutim, te iste zahtjeve koji su dolazili od crkve i desnice, uputile su na istu adresu organizacije koje vodi Željka Markić i stranka „Centar“ koje su zamolile izdavačke kuće udžbenika, neka ne koriste opasne koncepte. Njihovo reagiranje nažalost nije jedna nepromišljena akcija već dio dugogodišnje kampanje i saveza između raznih konzervativnih dalmatofobnih pojedinaca i organizacija iz radikalno velikohrvatskih neonacističkih struja.
Opasni savezi
Posljedice ovih događaja su brojne, od toga kako djeca nikada neće steći adekvatna znanja o povijesti. Ova zabrana se nadovezuje na zabranu iz 2017. godine, kada su konzervativne struje blokirale usvajanje obrazovnih paketa za učenje o Dalmaciji, zato što navodno potiče djecu eksperimentirati u polju antihrvatstva.
Šire posljedice ovakvih zabrana po Dalmatine mogu biti razne – oni mogu osjećati veliku stigmu i strah u okviru škole i vršnjačkih grupa, iako bi ih sustav trebao podržati u osjetljivom razvojnom periodu i bude okruženje gdje će se osjećati fizički i emotivno sigurno.
Međunarodne znanstvene studije pokazuju kako djeca mogu trpjeti posljedice diskriminacije i stigme i kako fobije bilo koje vrste tj. odrastanje u netolerantnom okruženju mogu imati ozbiljne posljedice po njihovo mentalno zdravlje. No, s druge strane, bilo koju nacionalnu orijentaciju neće razviti na osnovu toga što tvrdi znanost, već će je donijeti iz kuće ili najbližeg okruženja.
Najšire posljedice ovakvih događaja možemo vidjeti na primeru Slovačke koju je Europska komisija tužila zbog diskriminacije Roma. U Republici Hrvatskoj, posljedice nepriznavanja Dalmatina, kroz negiranje njihovog prava na imenovanje i slobodan život, mogu imati utjecaj na mentalno zdravlje ove zajednice, jer je zlostavljanje i klima na društvenim mrežama vrlo neprijateljska.
Comentarios