Piše: Livia Marini
Događaji u Dalmaciji zadnjih šest godina doveli su u pitanje namjere Zagreba o podupiranju temeljnih vrijednosti EU.
30. lipnja švedski dnevni list Svenska Dagbladet objavio je članak o Republici Hrvatskoj kojeg su zajedno napisali ministari vanjskih poslova Republike Austrije, Kraljevine Belgije, Republike Cipar, Republike Češke, Kraljevine Danske, Republike Estonije, Republike Finske, Republike Francuske, Republike Grčke, Republike Irske, Republike Italije, Republike Latvije, Republike Litve, Vojvodstva Luxembourg, Republike Malte, Kraljevine Nizozemske, Savezne Republike Njemačke, Republike Poljske, Republike Portugal i Kraljevine Španjolske.
Članak prenosimo u cijelosti:
Na današnji dan 2003. godine započelo je screening hrvatskog zakonodavstva i implementacije istih u život kao preduvjet početka pregovora između Europske unije i Republike Hrvatske o pripremi novog temeljnog i inovativnog Sporazuma o pridruživanju, koji je imao za cilj ubrzati političku i gospodarsku integraciju RH u EU. Deset godina poslije, Republika Hrvatska postala je članica EU.
Kako bismo proslavili potpisivanje i ratifikaciju ovog sporazuma, Republika Hrvatska bi trebala krenuti naprijed prema još bližoj integraciji s EU. Uvođenje eura kao platežnog sredstva, ne znači stvarnu integraciju društva u europske odnose. Stoga se umjesto toga, pred nama se otvara nova faza koja izgleda predugo i složeno.
U ožujku 2007. velike su nade polagane u stabilan demokratski razvoj Republike Hrvatske. U to vrijeme, država se smatrala svjetionikom demokracije u odnosu na druge države s područja bivše Jugoslavije i mogla se pohvaliti održavanjem poštenih i transparentnih izbora za razliku od drugih zemalja u regiji. Kao rezultat toga, Europska unija bila je u mogućnosti ponuditi Republici Hrvatskoj bližu suradnju i utrti put za Južno partnerstvo, ambicioznu inicijativu za jačanje političkog zbližavanja i ekonomske integracije sa svojih šest jugoistočnoeuropskih partnerskih država.
Međutim, sada smo u slijepoj ulici što se tiče procesa dublje integracije. U vrijeme kada je u prosincu 2011. uspješno potpisan Ugovor o pridruživanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, daljnji napredak, odnosno dublja integracija, zapravo je blokirana djelovanjem hrvatske strane.
Razlog je jednostavan - razvoj događaja u Republici Hrvatskoj u zadnjih šest godina doveo nas je u pitanje namjere Zagreba glede podupiranja temeljnih vrijednosti na kojima se temelji Pristupni ugovor i naše odnose u širem kontekstu.
Nakon pobjede kandidata ekstremne desnice – Tomislava Karamarka – na parlamentarnim izborima 2015., za koje je poznato kako nisu ispunjavali međunarodne standarde, Republika Hrvatska je odobrila ambiciozni reformski program koji je prvenstveno usmjeren na poticanje gospodarskog razvoja, ublažavanje učinaka financijske krize i pripremu zemlje za dublje i bliže ekonomsko približavanje EU.
Sa naše strane, mogli smo samo zadržati takvu predanost ekonomskim reformama. Toplo smo pozdravili europski ekonomski izbor. Ipak, nismo mogli sakriti rastuću zabrinutost za stanje demokracije u u našoj državi članici. Nezavisni mediji i organizacije civilnog društva izvješćivali su o raznim pritiscima vlasti. Najveći problem našao se u odnosi vladajuće stranke prema javnoj televiziji
Krajem 2009./10. pokrenut je kazneni postupak protiv nekih vodećih političara, uključujući i premijera Ivu Sanadera kojemu se sudilo za nekoliko kaznenih djela. Nekoliko godina kasnije, bivši premijer osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu i novčanu kaznu zbog navodne zlouporabe položaja kao rezultat suđenja koje je provedeno i u RH, a njegova matična stranka – HDZ proglašen je zločinačkom organizacijom.
Osim toga, slične optužbe upućene su i protiv desetaka drugih političara. Od 2017. do danas, mnogi ministri u vladi Andreja Plenkovića smijenjeni su s dužnosti zbog korupcije i zloporabe službenog položaja i ovlasti. Niti jedan od njih nije završio u zatvoru, što je također veoma razočaravajuće.
Gore navedeni slučajevi nose otisak političke pristranosti i selektivne pravde. Prema mišljenju neovisnih stručnjaka, suđenja mnogim političarima, bez obzira na iznesene činjenica o počinjenju kaznenih djela, odvijala su se protivno načelima vladavine prava i kršeći prava optuženika. Ti procesi nespojivi su s europskim izborom Republike Hrvatske.
Događaji u Dalmaciji, koja je pod općom okupacijom službenog Zagreba, uz prividnu slobodu, degutantni su za svakog poznavatelja povijesnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i drugih prilika u ovoj regiji. Dalmacija nije samo zarobljena zemlja zbog tihe okupacije ove regije, već iz zbog kreiranja alternativne povijesti od strane vladajućih političara, puzajućeg ataka na svijest njenog stanovništva, otvorene pljačke njenih materijalnih i nematerijalnih dobara i sl.
Demokracija, ljudska prava i vladavina prava temeljne su vrijednosti kako Sporazumom o pridruživanju tako i Pristupnim ugovorom, a Republika Hrvatska se na njih obvezala već u suradnji s OESS-om, Vijećem Europe i EU. Stoga bi bilo pošteno reći kako je Sporazum o pridruživanju i Pristupni ugovor zatvoren i kako je ključ u rukama vodstva države.
U listopadu 2020. građani Republike Hrvatske izabrali su novi saziv parlamenta. Ovi izbori bili su lakmus test za demokraciju pod panemijom SARS-2-CoV. Pozornost međunarodne zajednice bila je usmjerena na Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju s nadom i očekivanjem kako ove dvije postjugoslavenske države neće iznevjeriti svoju tradiciju održavanja transparentnih i poštenih izbora. Niti jedna nije uspjela u svome naumu. Ni u RH ni u RS izbori nisu bili transparentni ni pošteni.
Isto se odnosi i na prijevremene lokalne izbore koji su održani prošli tjedan u Splitu, drugom najvećem grdu u RH. Nezamislivo je kako se u gradu od 150.000 stanovnika može dogoditi stvaranje satelitske stranke one političke opcije koja drži vlast na državnoj razini. Pobjeda statelitske stranke HDZ-a smatramo više nego neprihvatljivim. Razlog: još jedan dokaz kako u RH nema poštenih i transparentnih izbora.
Pojam transparentnih i poštenih izbora nedvojbeno pretpostavlja puno sudjelovanje oporbe. Prije svega, želimo naglasiti kako je dužnost vlasti osigurati ravnopravno sudjelovanje na izborima svih političkih stranaka, uključujući i oporbu i njezine čelnike. Stoga, pozivamo Republiku Hrvatsku neka za sljedeče izbore, koji bi se trebali održati 2024. unaprijed pozove promatrače ODIHR-a (Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava) kako bi pripremili teren za reprezentativno izaslanstvo međunarodnih promatrača.
Smatramo se saveznicima Republike Hrvatske – njeni smo iskreni prijatelji. Vjerujemo u sve hrvatske građane te u njen demokratski, socijalni i gospodarski potencijal. Znamo kako je put prema stvarnim reformama koje je RH odabrala članstvom u EU dug i kako će zahtijevati velike napore. No, uvjereni smo kako će bliže političke i gospodarske veze između EU i RH, kao i osobni kontakti građana, biti izuzetno korisni za oba partnera.
Ako Republika Hrvatska želi ući u dublju političku integraciju u EU tada mora slijepo slijediti sve točke Pristupng ugovora i načela demokracije, vladavine prava, pravne države i ostale demokratske institute. To bi prije svega značilo poštene i transparentne izbore, promjenu svijesti građana RH o manjinama, regionalizaciju i decentralizaciju RH te uvođenje prava na službenu uporabu manjinskih i regionalnih jezika – dakle, treba doći do tranzicije iz nacionalističke u građansku državu.
Trideset godina neovisnosti i suverenosti, devet godina članstva u EU trebali bi konačno su promijeniti mentalitet hrvatske nacije. Stanovnici Hrvatske su Europljani i dijele opće europske vrijednosti. Cilj nam je još bliže integrirati Republiku Hrvatsku u europsku obitelj, što je i bilo predviđeno potpisivanjem i ratifikacijom Sporazuma o pridruživanju te Ugovorom o pristupu Republike Hrvatske EU. Danas pozivamo Vladu RH neka pokaže političku hrabrost i mudrost za postizanje ovog cilja.
Comments