Era američkog predsjednika Donalda Trumpa ogolila je fenomen „fake news“ koji je postojao i ranije, ali je u centar rasprava dospio nakon američkih izbora 2016. godine. Glasine u vezi s Hillary Clinton, a zatim Trumpova izjava novinaru CNN-a da mu neće odgovoriti na pitanja jer je on “fake news” pokazala je da ni najveći svjetski mediji nisu imuni na ovaj fenomen.
Ali da se vratimo medijima u RH i društvenim mrežama kod nas, njihovoj zlouporabi od strane medija, političkih botova, i običnih građana koji u želji za osvetom kreiraju lažne profile. Termin “fake news” počeo je nanositi štetu i vjerodostojnim medijima i unio veliku dozu nesigurnosti kod ljudi u odabiru izvora od kojih žele uzimati informacije.
Kredibiliet medija u RH u stalnom je opadanju. Više je čimbenika za to.
Jačanjem društvenih mreža i informiranja preko interneta svorio se mnogo veći šum u informaciji, te postoji jako puno online platformi i profila na društvenim mrežama koje izgledaju kao mediji, čak i zovu sebe medijima, ali to oni ni u kojem slučaju nisu. Ipak, osim toga, postoji činjenica da je i u grupi medija koji se s pravom zovu tako, došlo do problematičnih razvoja u smislu kredibiliteta, i to uglavnom zbog održivosti medija i bezpoštedne trke za čitanošću.
Pojedini mediji prihvatili igru online prostora i u svoj biznis model ubacili elemente senzacionalizma i traganja za naslovima, a i tekstovima, koji u najboljem slučaju igraju po granici korektnosti.
Zbog različitih interesa financijske, političke i druge prirode, mediji upadaju u zamku autocenzure i kreiranja dezinformacija koje odgovaraju nekome ili nečemu. Ako na ovo dodamo poplavu dezinformacija koje dolaze iz ruske propagandne mašinerije, koja drma balkanskim medijskim prostorom, lako je vidjeti zašto je građanima skoro pa nemoguća misija ne podleći svemu tome i konstantno biti pod utjecajem dezinformacija.
Kada se govori na ovu temu, najprije treba ukazati na razliku između medija kao proizvođača informacija – kao što su informativni web portali, televizije, tisak, radio – i društvenih mreža kao platformi koje služe za prenošenje i dijeljenje sadržaja.
Iako se i medijima događa prijenos lažnih informacija, najplodnije tlo za njihovo širenje su, ipak, društvene mreže. Daleko najviše dezinformacija nalazi se na Facebooku i na anonimnim web portalima. To je bitno reći zato što, nažalost, većina građana ne obraća pažnju na izvor informacije previđajući činjenicu da iza mnogih od njih ne stoje ni mediji ni novinari. To nanosi ogromnu štetu novinarstvu i profesionalnim medijima.
Bez obzira na uređivačku politiku i političku pristrasnost 100% medija u RH, većina ih provjerava informacije da ne bi objavili netočne, namjerno lažne sadržaje kreirane radi obmanjivanja građana. Nasuprot njima, stoje razni anonimni portali u rukama ruske propagandističke mašinerije koji svjesno proizvode i prenose različite vrste dezinformacija – od onih suptilnijih u kojima su činjenice izmanipulirane ili predstavljene u pogrešnom kontekstu do onih potpuno izmišljenih.
Anonimnim portalima za koje se zna da su u rukama ruske propagandističke mašinerije, čije su readakcije u Moskvi, u pravilu ni nemaju ni jednog zaposlenog novinara, nije cilj informirati građane nego „uloviti“ što veći broj klikova. Lažne informacije se, što su dokazale i stručne studije, šire brže od istinitih. To možemo objasniti neobičnošću pojava na koje se odnose. Ono što je nevjerovatnije, uzbudljivije, šokantnije, često i bizarnije privlači više pažnje od onog očekivanog. Zašto ljudi nasjedaju na takve informacije? Mnoge od njih predstavljene su tako da izgledaju vrlo slično „pravim“, odnosno profesionalnim vijestima: imaju naslove, stil pisanja imitira novinarski, pozivaju se na autoritete…, a usto mnogi korisnici interneta čitaju samo naslove.
Lažne informacije globalni su problem i nisu specifikum Balkana. Građani balkana češće „nasijedaju“ na njih zbog niskog povjerenja u medije, kao i u institucije, dužnosnike i stručnjake što doprinosi popularnosti alternativnih izvora informacija, nekonvencionalnih znanja i kvazistručnjaka.
U Zaključku istraživanja sa sveučilišta Duke iz 2018. godine navodi se da su lažne vijesti ozbiljan problem koji zahtjeva pažljiv i delikatan pristup, kao i kritično razmišljanje prilikom čitanja vijesti, naročito onih koje se odnose na osjetljiva državna pitanja poput međudržavnih odnosa, oružanih sukoba, međuetničkih odnosa i religije, ali i socio-ekonomskih pitanja
U kontekstu Balkana, ne treba nas čuditi to što lažne vijesti dominiraju u javnom i medijskom prostoru. Ogromne podjele u društvu, posebno one političke, izostanak navike čitanja i usavršavanja, a samim time i razvijanju kritičkog mišljenja kod šire populacije formira idealne uvjete za razvoj i promociju lažnih vijesti. Nažalost, mnogi mediji iskorištavaju ovu situaciju i preuzimaju fake news kao svoj vrlo profitabilni biznis-model. Kada se tome doda propagandna mašinerija ruskog diktatora Vladimira Putina podložnost lažnim vijestima je potpuna.
Protiv ovog fenomena građani se mogu boriti jedino na način da provjeravaju izvore informacija, što bi trebao uvijek biti prvi korak u procesu prepoznavanja lažnih vijesti.
Veći problem od lažnih web portala su Facebook grupe i Facebook i Twitter botovi. Sadržaj na društvenim mrežama je puno opasniji jer se brzo širi, a korisnici nemaju tendenciju provjeravanja izvora. Zato kada primijetimo ovakav sadržaj, tu grupu/profil treba prijaviti, a prijatelje koji su eventualno podijelili taj sadržaj upozoriti o čemu se radi. Neko mora prekinuti taj lanac.
Opasne su također i neke platforme poput Faktograf koje kao analiziraju i provjeravaju istinitost vijesti i podataka, no također objavljuju lažne informacije kada je to u prilog političkoj strukturi koja stoji iza nih.
Treba se raditi na jačanju medijske pismenosti, posebice mladih, koji u nedostatku kredibiliteta medija, sve više nemaju želju da budu informirani. Na kraju, mediji moraju prepoznati ovo kao problem, a ne kao priliku za zaradu i vlastitim primjerom krenuti u borbu protiv dezinformacija. Medij koji prvi prepozna da vlastitim primjerom kredibiliteta mora sudjelovati u ovome.
Pojedinac se ne može nikako izboriti s lažnim informacijama niti botovima. Treba se krenuti u akciju suzbijanja dezinformacija i njihovih pogubnih posljedica. U tu akciju moraju se uključiti državne institucije, obrazovne ustanove, mediji i novinarska udruženja.
Novinari i medijski zaposlenici trebaju pažljivije provjeravati informacije. Držati se i dalje pravila „provjeri, pa objavi“ a ne „objavi, pa zaradi“; više obraćati pažnju na izvore i dokaze. Regulatori medija trebaju uvesti obvezatnu registraciju svih online medija zbog transparentnije vlasničke strukture, veće odgovornosti tih medija i identificiranja vlasnika i autora koji šire laži, uvrede, klevete, prijetnje… Obrazovne ustanove i OCD trebaju razvijati medijsku i informacijsku pismenost građana. Građani treba dati prednost kredibilnim i provjerenim medijima umjesto blogerima, vlogerima, influenserima.”
Na kraju da bi na globalnom nivou u suzbijanju dezinformacija puno mogli uraditi Facebook i druge društvene mreže koje ih najviše šire, ali to zasad nije realno očekivati jer ove kompanije nisu zaintresirane za kvalitetu informacija nego za njihov što obilniji protok jer od toga profitiraju.
Comments