Francuski parlament usvojio je zakon kojim se zabranjuje diskriminacija na osnovi jezika. Ova vrsta diskriminacije tretirat će se kao rasizam.
Dvadeset i osam godina nakon usvajanja Europske poveljenje o manjinskim i regionalnim jezicima Vijeća Europe, oba doma francuskog parlamenta, i Senat i Zastupnički dom, usvojili su Zakon o zabrani diskriminacije s ciljem dopuštanja korištenja manjinskih i regionalnih jezika u službene svrhe. Kršenje ovog zakona tretirat će se kao raszam, spominje se u zakonu.
Skoro svi Senatori i svi zastupnici Gornjeg Doma francuskog parlamenta, podržali su usvajanje ovog zakona, ali ministar pravosuđa Eric Dupond-Moretti smatra da zakon neće biti provodiv. Zakon kojeg su inicirali stanovnici Bretanje, Korzike i Occitanije podržalo je 97% parlamentaraca, dok je njih 3% bilo protiv.
Svima onima koji budu diskriminirali druge stanovnike Republike Francuske zbog jezičkog akcenta ili porijekla prijete velike novčane, a moguće su i zakonske, kazne, stoji u zakonu. Republika Francuska odlučila je tako stati na kraj diskriminaciji na osnovi jezika, te će prekršitelje zakona tretirati kao rasiste.
Među onima koji su bili kritizirani zbog svog govora bio je i premijer Jean Castex. Za njega su novinari i drugi političari govorili da je “pomalo rugby”. Tako su ga okarakterizirali zbog njegovog porijekla. Naime, Castex je iz Occitanije, francuske regije u kojoj je rugby vrlo popularan sport.
Republika Francuska je država koja je do sada, samo neslužbeno, priznavala svojih 35 regionalnih metropolitanskih, 12 regionalnih prekomorskih i 10 manjinskih jezika, dok je službeni parisien, u svijetu poznatiji kao francuski jezik. Donošenjem ovog zakona, Republika Francuska se obvezala službeno priznati sve svoje regionalne i manjinske jezike kao službene jezike u onim regijama ili departmanima gdje se njime govori.
Za razliku or Republike Francuske, Republika Hrvatska je usvajanjem Europske povelje o manjinskim i regionalnim jezicima priznala samo mnjinske jezike i to pod normiranim uvjetom, koji je sadržan u Ustavnom zakonu o pravima nacionanih manjina, da ima najmanje 30% govornika na određenom teritoriju. Zbog takve zakonske odredbe, konkretno, u Vukovaru su nezadovoljni i govornici hrvatskog jezika i govornici srpskog jezika, te smo bili svjedoci nasilnog razbijanja dvojezičnih ploča u tome gradu. Dok su, na primjer, na području Istre zadovoljni i govornici hrvatskog jezika i govornici talijanskog jezika.
Na žalost, Republika Hrvatska i dalje ne priznaje regionalne jezike, poput žejanskog/istrorumunjskog, istriotskog (živućeg dijalekta dalmatskog jezika), bednjanskog i ostalih, te će vjerojatno trebati dosta političke borbe za priznavanjem i vraćanjem u život njenih regionalnih jezika, prvenstveno dalmatskog koji je zabranjen banskim dekretom Banovine Hrvatske 1939. godine.
Comments