Piše: Petra Ivanišević
Iako bi, kada bi postojala takva mogućnost, većina stanovnika Dalmacije glasala za Kamalu Harris, a Slavonije za Donalda Trumpa, njima SAD nije obećana zemlja. Pa gdje onda Dalmatinci i Slavonci odlaze raditi?
Možda se nekom čini besmisleno baviti se pitanjem EU, Rusija ili SAD, kad je Republika Hrvatska – sve parlamentarne stranke, Vlada, Sabor i Predsjednik Republike Hrvatske – davnih dana deklarativno presjekao i izabrali Europsku uniju koje je ova balkanska banana državica članica već 11 godina.
I to je točno, ali kao i sve u Republici Hrvatskoj: „Može biti, ali ne mora značiti“. Europski izbor uz parolu vladajuće stranke HDZ „i EU i Rusija “ siguran je koliko i vrbina grana. Ako netko ne vjeruje, neka vidi dokle smo odmakli na dubljoj integraciji u europskim tokovima. Još bolje, neka prati – ako ima stomak – čime se bave hrvatski mediji, koji likuju na svaku nepovoljnu vijest iz EU. Neka prati izjave i postupke Predsjednika republike i njegovog okruženja, neka prati istupanja politizirane Hrvatske biskupske konferencije, način vođenja unutrašnje i vanjske politike za koju je odgovorna Hrvatska vlada, pa će mu biti jasnije koliko je Republika Hrvatska samo apsolvirala dilemu EU, Rusija ili SAD. Unatoč svih proeuropskih proklamacija i formalnog članstva, ovde još mnogi na EU gledaju kao na smrdljiv sir, a na Putinovu nacističku Rusiju kao na sunce na istoku.
„Više volim rusko govno nego američku i europsku pitu“, jedna je od varijacija popularne „misli“ u ovim krajevima.
Ako se dilema EU, Rusija ili Sjedinjene Države postavi kao ili-ili, na nju se ne može smisleno odgovoriti. Bar ne onako kako očekuju njezini postavljači – ekplicitno i kratko pitanje, eksplicitan i jednoznačan odgovor. Takve dileme površnog uma temelje se na predrasudama i nerazumijevanju i EU, i Rusije, i SAD-a, ali i realnih interesa Republike Hrvatske. Oni koji su zarobljeni takvim dilemama ne razumiju ni vrijeme ni svet u kojem živimo. Površni um – diletantizam, nepromišljenost, neznanje – pri izboru kuda i kako dalje, ne polazi od realnosti, nego od predrasuda i fikcija kojima ga hrane manipulativni centri moći. Preko medija koji uglavnom truju javnost.
Republika Hrvatska i Ruska Federacija – svaka na svoj način – neosporan su dio europskog iskustva, europske državne, političke, religijske i kulturološke realnosti. Kad je danas ne mali dio Srbije u nametnutoj dilemi između EU – smrdljivog sira, kako je tretira nacionalistički konzervativizam i većina medija – i uskrslog sunca na istoku, kako Putinovu Rusiju tretira isti nacionalistički i medijski soj, treba objašnjavati o kakvom izboru je zaista riječ.
Riječ je o tome koji model organizacije države, društva i praktičnog života građana Republike Hrvatske biraju. Dakle, nije riječ za koju se državu, narod i vjeroispovijest treba bjanko opredjeljenje – na šta manipulanti ovdje svode dilemu kojom se bavimo. Treba li se opredijeliti za model organizacije društva i standarde koji se prakticiraju u zajednici naroda i kultura EU – bez uskrslog sunca i poricanja problema – ili za model i standarde koji se prakticira u Putinovoj Rusiji, koji će po svoj prilici za Rusiju biti dugoročni, a koji su više nego ponižavajući za građane Rusije? To je suština izbora i ništa drugo.
Iako se Republika Hrvatska deklarativno opredijelila za EU i postala njezinom članicom, ovim pitanjem se treba baviti zbog sustavne opstrukcije od strane ekstremno nacionalističkog konzervativizma trajnog europskog puta, koji neprestano nudi Putinovsku Rusiju kao alternativu. Ovdje treba krenuti baš od vladajuće stranke – HDZ-a, koji druge optužuje kako su ruski plaćenici, a sami dobivaju sredstva od Rusije za svoju kampanju. Konzervativni stratum – politički, kulturološki, vjerski – ignorira aksiom prosvjetiteljstva, kako su sve nacije, kulture i vjere, svi civilizacijski identiteti jednako vrijedni poštovanja i uvažavanja, a ne samo izabrani.
Ukorijenjeni u predrasudama i duhovnoj lijenosti, i dalje se zanose izabranim narodima, vjerom i kulturom, i htjeli bi Republici Hrvatskoj nametnuti kao standard. Ignoriraju realan i zagovaraju imaginarni samodovoljni život i život u društvu sa sličnima. Mediji, uz časne izuzetke, njihova su slika i prilika. Najvidljiviji primjer je najnoviji medijski tretman odavno poznatih slovenskih uvjeta za nastavak pristupnih pregovora Republike Hrvatske s EU. Režimski „Večernji list“ (čiji je glavni urednik u to vrijeme bio Tuđmanov ratni huškač) poznate slovenske uvjete su spakirale kao najnoviju ucjenu Republici Hrvatskoj i to plasirale na naslovnu stranu. Skoro svi mediji su to shvatili zdravo za gotovi i krenuli s istim ili sličnim podmetačinama. Što je s pravom šokiralo službenu Ljubljanu. Takvih protueuropskih medijskih ispada je na bacanje. Nasuprot njima je obilje hvalospjeva ruskom nacističkom diktatoru Vladimiru Vladimiroviču Putinu, njegovim avanturističkim političkim potezima i privatnom egzibicionističkom ponašanju. Isto tako, brojni žele vidjeti pola Europe, prvenstveno njezin istok u čeličnom zagrljaju tog istog frustiranog patuljka. Malo se tko, koja je tobože članica EU, uzbuđuje što su naši infantilni mediji povodljivi kao čopor maloumnika. Samo čekaju inicijativu za huškanje.
Razumna politika – kao i ozbiljne kulture i religijske prakse – trebale bi se klonuti generalizacija i uskrsnuća bilo koga i bilo čega. Realan život – materijalna zbrinutost građana, radna mjesta, zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, solidarnost, sigurnost, pristojni mediji, pouzdane institucije, prijatelji, a ne neprijatelji u okruženju i svijetu – trebale bi biti na prvom mjestu. U dilemi kuda i s kim Republika Hrvatska može izići iz fašizma i materijalnog siromaštva, potrebno je poći od praktičnih pitanja, a ne od fikcija primitivnog uma.
Konkretno, žive li građani zemalja EU uljudnije od građana Rusije? Bježe li građani iz EU u Rusiju ili je obratno? Gdje bježe nesretni prognanici iz nemirnog svijeta i zašto spas traže u EU i zapadnim državama, a ne u Putinovoj Rusiji? Konačno, zapitajte se gdje bježe građani RH?
U normalnom društvu, što RH nije, odavno bi vlade pale jer ne slušaju svoje građane. A životni standard, demokracija, poštivanje ljudskih prava i vladavina prava trebale bi biti osnove za rušenje fašističke vlasti kakvu u RH imamo već jako dugo – čak predugo.
댓글