Državni unitarizam i centralizam, utemeljeni ustavnim i zakonskim rješenjima s početka 90ih, a na brutalan način mimo volje Dalmatinaca (koji bi prema anketama provedenih 1992. sa 86,70 % glasali za autonomiju unutar RH, ako bi se održao referendum) učvršćeni u daljnjim promjenama Ustava RH, uzurpirali su svaku slobodu Dalmacije od ekonomskih do građanskih i ustavnih, ali i socijalnu pravdu i ravnopravnost. Već uobičajena manira kamufliranja hrvatskog unitarizma, državnog centralizma, pa i hrvatskog nacionalizma pod krinkom „građanske“ ideologije u posljednje vrijeme sve intenzivnije manifestira svoju „lijevu“ varijantu unutar HDZ-a.
U ovo ljetno predizborno vrijeme biračima u Dalmaciji se ne nudi gotovo nikakava sloboda. U ponudi su još jači unitarizam i ekstremni centralizam svih boja i dezena politike u Hrvata. Potencijalni birači susreću se s ekstremno desnim, "lijevim" i "centrističkim" opcijama, ima onih kojima ni ustaštvo, odnosno klerofašizam nisu strani. Pojavljuju se i pristalice istočnoeuropskih i proruskih opredeljenja često na ultradesnici, kao i proeuropskih i građanskih vrijednosti najčešće na kvazi ljevici. Jedino čega na parlamentarnim izborima nema, bar ne u prvom planu, je regionalizacija i decentralizacija! Osim u regijama koje već 26 godina djeluju kao federalne jedinice unutar nepostojeće hrvatske federacije, prije svega u Istri.
Doduše, na izborima se pojavljuju i one desne opcije koje su 2007. godine hrabro bile protiv tadašnjeg HDZ-a, a sada paktiraju sa sukreatorima tadašnjeg HDZ-a, koji je ubio svaku nadu za normalnim životom, što je posebno vidljivo u Dalmaciji. Bit će i onih koji će u kampanji reći "dosta je bilo", ali ta poruka očigledno se ne odnosi na glavnu boljku R. Hrvatske, pa bi od Dalmacije htjeli napraviti kreaturu pogodnoj Zagrebu.
U svoj toj kakofoniji političkih ideja spominje se i dalmatinsko gostoprimstvo, ali se u montiranim procesima, ljudima koji nisu ni bili u Francuskoj sudi za terorizam, naziva ih se za orjunašima, jer se žele boriti za Dalmaciju. Gostoprimstvo i suživot u Dalmaciji se podrazumijevao sve dok unitarizam, centralizam i nacionalizam nisu uzeli maha. Sada živimo jedni pored drugih.
Područja u kojima su živili dalmatinski entnički Srbi sada su pusta ili naseljena Janjevcima koji daju glas za HDZ jer im je lokalni svećenik tako naredio. U Dalmaciji koja je već 1987. imala prvu LGBT udrugu, a u Mastersa (splitski disco club) si mogao pokupiti tipa dok rećeš keks danas se homoseksualne osobe smatra nenormalnima i redovito se vrši fizičko nasilje nad njima.
U Dalmaciji je bilo i previše tolerancije unitarističko-centralističke politike; bilo je i previše tolerancije za one koji uništavanju Dalmaciju za potrebe "metropole"; bilo je i previše tolerancije za protjerivanje onih koji su u Dalmaciji nosili građansku svijest; bilo je previše tolerancije za one koji šire mržnju i netoleranciju po Dalmaciji.
Centralizam i unitarizam su otuđili dalmatinsku industriju i predali je nacionalistima da sruše tvornice i izgrade trgovačke centre, ukinuli "ElektoDalmaciju" da bi postala "HEP", te oteli od Dalmatinaca njihova prirodna i rudna bogatstva...
Dalmatincima je neophodna ideja regionalizacije, decentralizacije i slobode a to se na ovim izborima ne nudi. To se na ovom izborima ne nudi ni Istri, ni Primorju, ni Lici, ni Slavoniji, ni Međimurju. Nudi se personalna zamjena vlasti i dalje uhljebljivanje stranačkih aktivista. Pojam regionalizacije, decentralizacije i slobode se ne nudi, jer nema one snage koja će povući to pitanje.
Te snage nema jer se Dalmatinci boje odmazde Zagreba, kao što je to bilo 1993. nakon što je vrh HDZ-a s desnim krilom HV-a ubacio bombu u prostorije Dalmatinske akcije, koja je na parlamentarnim izborima godinu prije dobila 1 zastupnika u Saboru, a te 1993 bila treća snaga u Dalmaciji s podrškom od 16%. Stoga je neophodan politički razlaz Dalmatinaca sa unitarističko-centralističkom logikom i ideologijom i takozvanom memorandumskom politikom. Ta logika, ideologija i politika uz pomoć partiokracije, guši demokraciju i rađa despociju i despota ma na kojoj poziciji bio: od Tuđmana koji je despotsku vladavinu doveo do savršenstva učeći se na iskustvu Tita do Milanovića koji zastupa kvazi demokratske promjene u društvu. Unitarizam pogoduje despociji!
Sve ekonomski i kultorološko najnaprednije zemlje su federalizirane ili regionalizirane s visokim stupnjem decentralizacije. Ako Hrvatska želi biti ekonomski i kulturno razvijena, mora se maknuti sa zadnjeg mjesta po stupnju decentralizacije u EU. Dalmaciji je potrebna sloboda koja će biti uobličena kao Autonomija u složenoj državi Hrvatskoj sa statusom federalne jedinice sa zakonodavnim, sudskim, izvršnim nadležnostima koji će biti deponirani u Ustavu Dalmacije i omogućiti pravo na posjedovni list, imovinu, izvore prihoda i raspolaganje prirodnim i radom stvorenim resursima.
Takva Dalmacija mora biti u svojim povijesnim granicama u kojima je bila do 1920. (bez pretenzija prema Crnoj Gori - Dalmacija do Bara i BiH - i Neum je Dalmacija). Samo takva Dalmacija, koja nije ni nastala na današnjem teritoriju Hrvatske (jer je od iste bila razdvojena od 1000. do 1939.), može da zaštiti dalmatinsku zemlju i svoje interese od uzurpatora, kojima ovakav nakaradni politički sustav pogoduje isto koliko i učvršćivanje unitarističke/centralističke despotske vladavine.
Comments