Razlika između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića s jedne strane te Franje Tuđmana s druge je samo u tome što je Tuđman targetirao grupe ljudi na osnovu nacionalnosti i profesije, pa je ubijao Dalmatine, Srbe, novinare i političke neistomišljenike, dok se Plenković i Milanović svom mašinerijom uvijek okome na jednu osobu ili instituciju imenom i prezimenom, pa tako šalju poruku svim ostalima da će isto proći, za sada bez ubojstava.
Takav mehanizam pasivizirao je društvo, pa će i osude takvog ponašanja vlasti izostati, sve dok mašinerija za razračunavanje ne zakuca i na vaša vrata", rekla je za Autonomiju umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić, objašnjavajući pokušaj vladajuće stranke, ali i predsjednika Republike Hrvatske, da kompromitira čuvenu udrugu B.a.B.e., samo zbog toga što su se članice drznule kritizirati režim.
“Već trideset godina HDZ i SDP dijele društvo na podobne i nepodobne. Oni ne prezaju od toga koga će optužiti da je antidržavni element. Svakoga tko je državni organ pozvao na odgovornost ili je tražio da institucije reagiraju na negativne društvene fenomene popunt nacionalizma, diskriminacije, korupcije ili nepostojanja prava i pravde, Milanović je osobno, a Plenković kroz usta režimskih ljudi, nedostojnih svojih funkcija, zadnjih 5-6 godina obasipao nizom uvreda i diskvalifikacija koje predstavljaju prijetnje i gušenje sloboda u našem društvu”, objasnila je Grubišić.
Obračune s neistomišljenicima, od kojih je najnoviji napad na udrugu B.a.B.e. od strane HDZa i Zorana Milanovića osobno, Grubšić je usporedila sa Tuđmanovim devedesetima, navodeći da je jedina razlika u tome što neistomišljenici za sada ne bivaju ubijeni.
“Poznatom Tuđmanovom metodama iz devedesetih godina XX: stoljeća, koje su i predsjedniku i premijeru dobro poznate, slijed je razračunavanja s neistomišljenicima razvija se počevši neprimjerenim etiketiranjem svakoga tko ukaže na to u kakvom društvu živimo. Razni stranački ljudi, se onda upuštaju, kao papagaji, uz jednostranu borbu s predsjednikovim i premijerovim neistomišljenicima bez trunke srama. Zatim kreću u režimski portali bez ikakve zadrške, a ostali režimski mediji uvijeni u kulturu i elokvenciju nastavljaju predsjednikovu i premijerovu želju da se potpuno satre svako drugačije mišljenje. Na kraju dolazi do izražaja zloupotreba javnih, prije svega državnih institucija, porezne uprave, policije, tužiteljstva i raznih inspekcija koje ekonomskim pritiskom potpuno uguše pobunu”, objašnjava Grubišić i dalje dodaje:
“Razlika između Tuđmana s jedne strane i Milanovića i Plenkovića s druge je samo u tome što je prvi targetirao grupe ljudi na osnovu nacionalnosti i profesije, pa je ubijao Dalmatine, Srbe, novinare i političke neistomišljenike, dok se Milanović i Plenković svom mašinerijom uvijek okome na jednu osobu ili jednu instituciju imenom i prezimenom, odnosno nazivom, jer tako šalje poruku svima ostalima da će isto proći, za sada bez ubojstava. Takav mehanizam pasivizirao je društvo, pa će i osude takvog ponašanja vlasti izostati, sve dok mašinerija za razračunavanje ne zakuca i na vaša vrata.”
Govoreći konkretno o nevladinim udrugama u RH, Grubišić navodi da je najveći problem u tome što je udruga B.a.B.e. jasan, glasan i slobodan um kada su u pitanju prava žena i druga manjinska prava zasnovana na rodu i spolu.
“Posljednja žrtva je udruga B.a.B.e. koja se usudila verbalizirati u kakvom društvu mi zapravo živimo. Udruga konstatira kako nema mnogo od obećanih refomi i da je to jasno svima, da kriminal cvjeta, da je u sprezi sa politikom, tužiteljstvom i sudovima, da se državna sredstva naveliko zloupotrebljavaju, a da se vlast koristi za osobna bogatsva onih na vrhu i da je žensko pitanje u Republici Hrvatskoj bitno. Istina je bolna i predsjednika, ali i premijera duboko pogađa jer su oni sukreatori naših života i društvenih prilika otkako su došli na vlast. Samo istinom i realnim sagledavanjem izazova s kojima se ekonomski i socijalno suočavamo, možemo napraviti plan za reforme kojih ćemo se držati”, kaže nam Grubišić i nastavlja:
“Argument, da od ove vlasti ne možemo očekivati priznavanje istine i provođenje reformi i da je važno da se novi i stari grupiraju, i da idejama poraze štetočine kako bi se osnovne slobode sačuvale od uništenja, stoji. I predsjednik Milanović i premijer Plenković umjesto da se pozabave zamjerkama na račun stanja u društvenom i ekonomskom životu, prvenstveno Dalmacije, jer je ova naša regija najviše pogođena stanjem u RH, optužuju B.a.B.e. jer su se usudile reći istinu.”
Svaki građanin ima pravo iznijeti svoje političko mišljenje i sudjelovati u političkom životu države u kojoj živi.
“Predsjedniku i premijeru mora netko skrenuti pažnju kako nemaju monopol nad politikom i slobodnom mišlju. Svako od nas je politička životinja (zoon politicon) i kao građani imamo pravo ne samo jednom u par godina pojaviti se na namještenim izborima već i aktivno sudjelovati u političkim i društvenim prilikama. Godine privatizacije javne sfere, ekonomskog sektora, medija i javnih institucija, očito je predsjedniku i premijeru dalo iskrivljenu sliku realnosti kako mogu i smiju privatizirati i mišljenja slobodoumnih ljudi”, objašnjava Grubišić i za kraj dodaje:
“Takvim porivima se mogu suprotstaviti samo glasni, slobodni umovi, koji su spremni razlike ostaviti sa strane i ujedinjeno nastupe protiv jednoumlja kojem vlast teži. Što je glas popularniji, njegova težina je veća i odgovornost ozbiljnija. Zato nam je potrebno mnogo B.aB.a da istupe i puste glas, pogotovo kada je Dalmacija u pitanju.”
Σχόλια