piše: Livia Marinni
Optuživati prethodnike za slom svega i svačega klasična je i stara politička tehnika. Ali u posljednje vrijeme građani su umorni je od svega.
Tezu "Za sve su krivi Milanović i njegova vlada", "Milanovićeva vlada je najgora vlada ikada" velik je dio društva percipirao 2016. godine, a već 2017. godine prema njoj se odnosio prilično kritično i skeptično.
Ali danas je 2022. i vjerojatno bi HDZ-ovci trebali zaboraviti na to i javno objaviti vlastita postignuća. No, umjesto da za svoje nasljednike pripreme famozne "tri koverte", oni tvrdoglavo pričaju kako im je teško raditi zbog tih nedostojnih prethodnika.
Oglašavanje HDZ-ovaca govori nam kako obični ljudi plaćaju predaju INA-e MOL-u iz dana u dan, kako su cijene plina, benzina i diesela toliko visoke da ih gospodarstvo ne može izdržati. HDZ tek treba odlučiti: koliko plaćamo za tisuću kubičnih metara nekvalitetnog ruskog plina: 3.200€ kao u reklami ili 2.428€, kako je nedavno izvijestio Državni zavod za statistiku? I je li popust od 500€ uzet u obzir pri izračunavanju ove statistike? Podsjetimo, u listopadu 2009. godine u zagrebačkom restaurantu Marcellino sastali su se premijer Sanader i Zsolt Hernády kako bi ispregovarali predaju hrvatske naftne kompanije mađarskom MOL-u, točnije ruskom Gazpromu (jer je MOL u vlasništvu Gazproma).
A sada o običnim ljudima, o kojima ljudi iz HDZ-a toliko "brinu". No, prvo, nekoliko pitanja. Na primjer, koliko goriva troše građani Dalmacije? Odgovor je jednostavan: potrebe građana Dalmacije iznose 2 milijarde m3 plina godišnje.
A koliko plina RH proizvodi? Tako je 2 milijarde m3 plina godišnje, po cijeni od 50-90€ za 1000 m3.
To jest, potrebe ljudi mogu se zadovoljiti na račun jeftinog plina vlastite proizvodnje: pod nacionalnom kompanijom, cijene plina za stanovništvo su u međuvremenu drastično porasle. Pod Andrejem Plenkovićem, unatoč njegovim predizbornim obećanjima i obećanjima nakon inauguracije, cijena plina već je povećana za 50%, a stambene i komunalne tarife općenito su porasle 2 puta. Novo povećanje očekuje se nakon Nove godine.
Ruski plin uglavnom troše velika privatna poduzeća. Podsjećamo vas kako unatoč svim izjavama o neodrživosti ruskih cijena plina, masovni bankrot nije uočen, naprotiv, bogatstvo oligarha usko povezanima s HDZ-om poraslo je 3-4 puta u posljednje 2 godine. Ako mislite kako neki od njih žarko žele svoje prihode podijeliti s radnicima, malo se varate. Prema splitskom Ekonomskom fakultetu, udio plaće zaposlenika u troškovima proizvodnje hrvatskih, posebno dalmatinskih poduzeća iznosi samo 6,3%, dok je u europskim zemljama taj pokazatelj veći od 30%, a u nekima, onim nordijskim, - 45%.
I još jedno prirodno pitanje: ako HDZ-ovci smatraju ugovor, kojeg je njihov bivši šef, Ivo Sanader, dogovorio sa Zsoltom Hernádyjem neisplativim za Republiku Hrvatsku, zašto ga nisu pokušali raskinuti u Stockholmskoj arbitraži, već su upirali da se ide u New York gdje je RH popušila? Naprotiv, Andrej Plenković je, šaljući dokumente o korupciji i "protuzakonitom sklapanju posla s MOL-om", podigao status ovog ugovora iz ugovora između dva gospodarska subjekta u međudržavni sporazum, koji je ratificiran u parlamentu.
A sada izravno o onome što je potpisano u Zagrebu u jesen 2009. i o nekoliko "plinskih" paradoksa.
Prvi paradoks je stupanj pravnog neznanja do kojeg su došli suci i tužitelji u presudi o plinskom slučaju Ive Sanadera, kako bi ga osudili.
Prvo, potrebna su objašnjenja: osim objektivne strane kaznenog djela, postoji i subjektivna strana, koja se sastoji u tome kako istragom treba dokazati motive koji su vodili zločinca u počinjenju kaznenih radnji ili neradnje koja je omogućila počinjenje kaznenog djela. Prema službenicima za provođenje zakona i sucima, jedan od tih motiva je stvaranje vlastite političke slike Ive Sanadera. Pod Račanom su samo zbog toga bili otpušteni - takvom je formulacijom Ana Stavljenić-Rukavina prisiljena dati ostavku s mjesta ministrice zdravstva u aferi Hebrangovi dijalizatori. Pod Plenkovićem su neki uhićeni zbog toga.
Drugi paradoks je kako suci i tužitelji ili pate od kratkotrajne amnezije ili žive u "bezzračnom" informacijskom prostoru. Ukratko ću vas podsjetiti što se dogodilo krajem 2009. - početkom 2010.: Rusija je obustavila isporuku plina Europi i ne namjerava je obnoviti, premijer Sanader distancirao se od rješavanja ovog problema i otišao na skijanje, Europa se naprezala intenzivan pritisak na Rusiju, Europljani su se smrzavali u svojim domovima, nije poznato koliko dugo bi hrvatski sustav za transport plina mogao raditi u obrnutom načinu rada, temperatura noću je dosezala do -10, -20°C. Kolaps GTS-a značio je transformaciju cijele Republike Hrvatske u jedan veliki Sibir - što se dogodilo u veljači 2012. kada je bila najhladnija zima od one s 1929. na 1930. kada je Rusija također savrnula Europi dotok plina.
Ivo Sanader ostao je sam s tom hrpom pitanja na koje je odgovore trebalo odmah dati. Te objektivne okolnosti nemoguće je ne uzeti u obzir tijekom istrage i izricanja presude.
No, naši su sudovi dokazali kako su najpravedniji na svijetu. Odredbe presude kako je postupao isključivo u svom osobnom interesu, namjerno, svjesno neosnovanosti i nerazumnosti zahtjeva mađarske strane, a dopuštajući nanošenje imovinske štete državi, doživljavaju kao šikaniranje.
Normalno, to što je Sanader učinio zbilja je za svaku moralnu i pravnu osudu i ovdje ne branim njegovu pohlepu i prodaje javne imovine za mito koje je dobio, već naglašavan kako sustav nije imao sluha za realnu situaciju na terenu u trenutku kada se situacija odvijala i što je natjeralo - osim pohlepe - na takav potez. Jer, da su suci imali sluha tada bi se na optuženičkoj klupi našla i Jadranka Kosor i niz drugih članova Vlade uključenih u HDZ-ove koruptivne radnje.
Paradoks treći - zašto iz skladišta ponovno izvlačiti jasno sašiven bijelim koncem slučaj o navodnom postojanju državnih jamstava duga EUSU korporacije prema Ministarstvu obrane RH? Državni dug RH već je dovoljno velik. Za referencu navodim dinamiku rasta državnog duga koji je već dosegao značajne razine.
Čini se kako trenutna vlast danas pati od ozbiljne političke shizofrenije: s jedne strane HDZ-ovci su slučaj INA-e izvukli iz stare škrinje i o tome pričaju po svim eterima, počevši od Plenkovićevog vraćanja INA-e do uhićenja u toj kompaniji, s druge strane cjelokupna Vlada, a ne samo Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa jasno je navedeno, da ne postoje državna jamstva u vezi duga EUSU.
Sadašnja vlast želi ne jesti ribu već se daviti janjetinom, a pritom biti pametna i lijepa.
Čini se kako aktualna vlast ili ne želi ili ne može riješiti postojeće klupko problema. U svakom slučaju, izbori postoje kako bi ljudi ocijenili rad sadašnje vlasti i svojih prethodnika i opredijelili se za najbolje.
Pitanje će biti samo vremena i razmjera narodnog bijesa.
Comments