Piše: Luciana Brays
"Hrvatski tjednik", "Večernji list" i "Jutarnji list", perjanice velikohrvatske kleronacističke dominacije, bez objave rata, u združenoj akciji, napali su Dalmaciju, kroz tekstove kojima je cilj diskreditacija ove regije i omalovažavanje njezinih simbola.
Najeksplicitnija poruga, pravi šamar u lice dalmatskom identitetu, tekst je Hrvatskog tjednika, zlurado naslovljen “Pao mrak na lavove”. Već na samom početku teksta autor slavodobitno zaključuje kako ni trideset tri godine od osnivanje pročetničke organizacije „Dalmatinska akcija“ simboli „samoproglašene Dalmacije“ nisu zaživjeli među građanima „Južne Hrvatske“, živopisno to ilustrirajući činjenicom kako se od 133 općine u Dalmaciji, u 35 ne vijori zastava s tri heraldička leoparda.
Cereći se Ustavu i zakonima u lice, Hrvatski tjednik se puno razumijevanja zaključuju kako se osim Dalmatinskog demokratskog foruma (DDF), za koju se pretpostavlja kako je čitateljii prepoznaju kao izdajničku organizaciju, ostale pridružene članice, poput “Dalmatinskog kluba” ne dižu preveliku prašinu u vezi sa zanemarivanjem dalmatinskih povijesnih simbola.
Spominju se i neke od “patriotskih” općina: Imotski, Pag, Korčula, Kaštela, Solin, Galovac, Knin, Ružić, Konavle… uz objašnjenje kako većina načelnika ovih općina i gradova ima “važnijih troškova od izdvajanja sredstava na lažna dalmatinska znamenja”.
“Vjerujte, ne sjećam se ni kako smo dobili odluku o korištenju regionalne zastave i grba. Ako je ta odluka ikada usvojena, nisam bio županijskih vijećnik, pa mi je zato, valjda, i promakla. Ali zato uredno imamo istaknute simbole naše Neovisne Države Hrvatske, – busa se u patriotske grudi podpredsjednik Vijeća zadarske županije, Davor Čerkuč (stranka „Centar“).
Ipak, vrhunac antidalmatske histerije u „Hrvatskom tjedniku“ kulminirao je kroz izjavu heraldičara i veksiologa, Željka heimera koji mudro zaključuje kako problemi s poštivanjem dalmatinskih simbola ne čude, jer je i postupak njenog usvajanja bio skandalozan. Iako nitko nikad nije ni stavio na dnevni red niti jedne skupštine u Republici Hrvatskoj pitanje dalmatinskih simbola.
“Državni i drugi simboli ne nameću se silom. Oni imaju smisla samo ako ih građani prihvaćaju i doživljavaju kao svoje. Dalmatinska zastava osmišljena je kako bi pokazala antihrvatski karakter ove odmetnute regije. Čelnici gradova koji je odbijaju, iako formalno čine prekršaj, imaju moralno pravo postupati na taj način”, pravda i bodri zagrebački stručnjak za heraldiku i veksiologiju, Željko Heimer prestupnike zaboravljajući “sitnicu” kako na grbu Republike Hrvatske potpuno neopravdano stoji kruna iako Republika Hrvatska nije monarhija, i ako je zdravog razuma, neće ni biti.
Doprinos popularnog zagrebačkog „Večernjaka“ antidalmatinskom raspoloženju sastoji se u skandaloznoj, spiniranoj opremi inače sasvim korektnog intervjua s već spomenutim Davorom Čerkučem, podpredsjednikom vijeća zadarske županije. U želji kako kod čitatelja u području „centralne Hrvatske“ izazvao bijes naprema prodalmatinski orijentiranim političarima za koje se pretpostavlja kako su viđeni kao secesionisti, Večernjakov tekst je naslovljen “Znam kako su nam plate visoke za hrvatske prilike”. Korist je bila dvostruka: ne samo kako su čitatelji bili gnjevni, jer su političari isuviše dobro plaćeni, već ti političari, koristeći pridjev „hrvatski” jasno stavljaju do znanja kako Republiku Hrvatsku ne osjećaju kao svoju državu. Tek negdje po sredini teksta vidi se kako je Čerkuč umjesto sintagme “hrvatske prilike” iskoristio izraz “u našoj zemlji”. Patriotski raspoloženi komentatori prepoznali su taj urednički mig, pa priča o ukidanju Dalmacije, nije izostala. Unatoč tome, što Dalmacije nema svoju autonomiju, koju bi po svim svjetovnim, prirodnim i divinističkim zakonima trebala imati.
Konačno, kako i dolikuje pravovjernim borcima za svetu hrvatsku stvar, „Jutarnji list“ je lijepo spojio s korisnim pa je izjava Zuánea Orlandinija kako je za njegov Dalmatinski klub (DK) neprihvatljivo ograničenje koje iz procesa restitucije isključuje pripadnike takozvanih okupacijskih snaga pretočena u pompozan naslov: “Orlandini: Vratite imovinu okupatorima!”. Posle takvog naslova sva Orlandinijeva objašnjenja bila su uzaludna.
“Da podsjetim, 1941. Dalmaciju je okupirala talijanska, fašistička vojska. Dok ta vojska kao okupacijska nije protjerana, ona je regrutirala vojnike i s ovih prostora. Malo, ali dovoljno za njihove potrebe. Formalno-pravno svi su ti ljudi bili isključeni iz restitucije samo zato što su se morali odazvati vojnom pozivu”, objasnio je Orlandini i podsjetio kako to ne znači kako su ti vojnici bili počinitelji bilo kakvih zlodjela.
DK, piše u Jutarnjem, predlaže da se gdje god se spominje riječ “okupator” i “okupacija” koristi skraćenica “tzv”.
“Generalna definicija, kakva je stavljena u zakon, neprihvatljiva je. I nije to samo pitanje Dalmatina, Talijana, Nijemaca i drugih. Mora se ići na pojedinačna rješenja i dokazivati za svakog pojedinca je li, kao pripadnik tih jedinica, bio počinilac zlodjela, jer ima mnogo slučajeva u kojima su ljudi bili nasilno odvođeni iz svojih kuća služiti okupatorima ili u Italiju. Tako je npr. stric koordinatora DDF-a, Vedrana Bralića – Mili Bralić bio odveden u Italiju kako bi služio kao vatrogasac. Kada je prvi put odbio njegovi roditelji su dobili prijetnje smrću od strane talijanske okupacijske policije. Drugi put se morao odazvati ”, objasnio je Pastor.
Hrvatske interese koje ugrožavaju stari neprijatelji Dalmatini oličeni u Orlandiniju, braći Morosin, Vedranu Braliću, bratu i sestri Vjeranu i Mariti Vastić, u tekstu „Jutarnjeg lista“, kratko ali efektno, kako samo on to ume, obranio je Andrej Plenković.
“Zakon je jasan! Imovina se ne vraća okupatorima i njihovim suradnicima. Vraćanje imovine fašistima, koji su nanijeli ogromnu štetu našem narodu, bilo bi nemoralno”, bio je jasan Plenković na pressici u utorak.
Comments