Piše: Valerio Badri
Umjesto da se javno priča o queer osobama, podložni su neslužbenoj politici Vlade RH, gotovo svih političkih stranaka i najvećeg broja (ne)političkih udruga: „neka se ne vide jer žive u grijehu“!
Najveći broj LGBTIQ+ ljudi u Dalmaciji, ali i u ostatku RH i dalje se suočavaju s ogromnom količinom diskriminacije u svakodnevnom životu, počevši od rodnog doma preko vrtića i škola do fakulteta, vojske, poslu, zdravstvenom sustavu i sl. Ovi su problemi vidljivi u očima javnosti dok državni cenzori zabranjuju gotovo svu reprezentaciju očite homoseksualnosti u mass medijima.
2018. jedan je hrvatski scenarist suspendiran na 10 godina iz svoje matične TV kuće jer je napisao seriju s gay likom s erotskim scenama. Ipak, neki članovi LGBTIQ+ zajednice i borci za ljudska prava vide BL drame kao dragocjenu platformu za queer priče. Mnoge male neovisne medijske kuće, koje nisu podložne uređivačkoj politici s Markova trga često portretiraju gay muškarce s tradicijskim vrijednostima i izvor su socijalne nestabilnosti. Suptilno, BL drame postale su najbolja forma za prikaz queer, prvenstveno gay, likova u društvu gdje se sankcioniraju i zabranjuju ljudska prava, a pozivanje na ustaštvo – ne!
Ali, u ožujku ove godine, jedna je web serija pod nazivom „Pitanje časti“ zadobila impresivan skor 8,9/10 u kritici gay sitea New Agency, dok hrvatski mainstream mediji o tome nisu niti jednu riječ rekli, ali su zato 628 minuta prikazali Željku Markić, od tada do trenutka kada pišem ovaj članak. Istovremeno, ministar Malenica rekao je kako bi gay likovi na filmu i televiziji imali negativan utjecaj na djecu i mlade. Mnogi strahovi ovim su signalizirali iminentno rušenje ove vrste podžanra.
I onda…. Hrvatska vlada neslužbeno je zabranila svako prikazivanje u medijima muškaraca koji nisu u skladu s ideologijom, citiram: „hrvatskog naroda“ (!?) i koji nisu idealno maskulinizirani. Nema više prijateljstava među muškarcima, nema više prikrivene muško-muške ljubavi, nema više dugotrajnih čudnih pogleda, nema više nježnih dodira – u jednom: nema više normalnosti.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković pozvao je na nacionalno reujedinjenje na čelu s kriminalnom organizacijom HDZ, koje se ogleda u kontroli poslovanja, kontroli obrazovnog sustava, kontroli religije i najzad kontroli kulture. Tvrtke, studija i javnost su pod sve većim pritiskom kako bi ovo uskladili s Plenkovićevom vizijom o sve manje demokratskoj RH. Dakle… Ako pogledate u svoje knjige iz povijesti vidjet ćete kako kada država počne zadirati u kulturu i poslovanje te u medije i krene napadati bilo koju specifičnu manjinsku grupu kako je to propagator nacionalne patologije zamislio, kao što se u RH radi već zadnje 32 godina sa svim vrstama manjina – to obično znači kako je vlada u okovima, bez obzira vidjeli mi to ili ne.
Dubina problema
Netko bi se mogao upitati: zašto su hrvatske ultra nacističke organizacije toliko opsjednute stezanjem i zabranom prikazom gay osoba u medijima i kulturi? Zašto bilo koje političko tijelo posebno targetira i miče sve queer osobe iz javnosti (osim modnih mačaka i sličnih keatura)?
Čini se kako je pomalo čudno i arbitrarno mrziti, zar ne?
Ako želite jak nacionalni osjećaj jedinstva, zašto targetirati specifične manjinske skupine, posebno grupu koja se ne može kulturno i genetski izbrisati, jer se svaki dan rađaju nove gay bebe. Možete reći kako je razlog u tome što totalitarno-nacionalističkoj državi, kakva je RH, u interesu povećati broj stanovnika prirodnim prirastom, pa se stoga LGBTIQ+ populacija smatra limitatorom populacije. Pogotovo ako je nacija uključena u imploziju same sebe i sagledava mogućnosti kako vojnom intervencijom odcijepiti „Herceg-Bosnu“ i pripojiti je sebi.
Alternativno, možemo govoriti kako totalitarno-nacionalistički režimi, poput ovoga u RH, su skloniji nagnuti se prema religijskom fundamentaliznu (od kojeg puno ne bježimo) kao sredstvo kontrole populacije. Nema boljeg načina natjerati nekoga živjeti svoj život na određeni način, pogotovo govoreći populaciji kako će gorjeti – vječno – u paklu ako ne budu radili ono što im se kaže. Ili, još bolje, dobit će nakon smrti vječni život na nekom zamišljenom oblaku ako budu poslušni.
Kako što znate, gay ljudi nisu previše kompatibilni s većinom svjetskih modernih religija. Ali, RH je titoističko-tuđmanovsko-karamarskovsko-plenkovićeva komunistička država s neoliberalnom ekonomijom. Kao rezultat toga, zabranjuje sve normalno što se zabraniti da. Diktatori su neka vrsta kontrole bazirane na pogocima i promašajima, što se neizbježno događa je da grupa ekstremista iskače i govori kako je druga grupa (u kojoj nema ekstremista) – ekstremna. A to, Plenkovićev režim želi izbjeći tako što potiho zabranjuje queer likove na velikom i malom ekranu te na daskama.
Treba imati na umu kako metodologija kontrole u diktaturama ide kroz ujedinjenje nacije: javnim, vojnim i komercijalnim sredstvima u jedinstveni nacionalni put kako bi se sve konsolidiralo u moći diktatora, ma zvao se on Tito, Tuđman ili Plenković.
U slučajevima u kojima je mišljenje nacije podijeljeno znači kako ta država ima sposobnost predvidjeti plan pokretanja građana. To je mnogo učinkovitije.
Kako je sve povezano
Kako je sve ovo povezano s puzajućom cenzurom LGBTIQ+ osoba u hrvatskoj kinematografiji? Kako bi sve funkcioniralo po zamislima velikog ljubljenog vođe, svi u naciji trebaju se pokoriti željama vlastodršca. Obzirom na to kako država funkcionira kao dobro nauljen stroj, nema baš puno razumijevanja za, naprimjer, manjine. Shvatite ovo kako želite, ali… ako vam vaša vlada kaže kako ne postoji mogućnost da preživite ukoliko ističete svoju manjinsku vrijednost – tada sigurno živite u totalitarnom režimu.
U mnogim slućajevima, za vlast je totalna uniformiranost svih stanovnika je jedini cilj, jer je teško kontrolirati i nadgledati, bilo 350.000 ljudi bilo 1,3 milijarde. Ali, je mnogo lakše kontrolirati kulturu koje stanovništvo dijeli. Što je kohezija jača, lakše je vladi planirati i predvidjeti socijalne, ekonomske, kulturne i druge pokrete.
Razmislite koliko u našem društvu izgrađeno društvenih prekretnica. Kada maturirate u IV. srednje, kada se oženite, kada dobijete djecu, kada se zaposlite… mnogi od nas jednostavno ne shvaćaju sve te prekretnice i jednostavno ne razmišljaju o mogućnostima.
Svi ti članci o tome kako mladi razaraju obiteljske domove i industriju izgradnje stanova, jer se sve manje kupuju stanovi; auto industriju jer mladi sve više voze romobile ili se voze javnim prijevozom (koji u Splitu nikako ne funkcionira), a sve manje automobile; industriju nakita, jer se sve rjeđe vjenčavamo. To su osnove političko-ekonomskog očekivanja o tome kako bi se ljudi trebali ponašati. Ne ulazeći u industrije onako kako se od ljudi očekuje ogroman je poremećaj u tome kako politika i industrija projicira što je njihov profit.
Umjesto razvijanja raznih vrsta produktivne industrije koja će državi donijeti profit, u RH je razvila neproduktivnu industriju – političke stranke, najčešće satelitske parastrančice HDZ-a (kao što je to npr. Centar, Ivice Puljka). Kako bi ovakav sustav funkcionirao, država treba ljude u naciji što je ljudskije moguće za veoma posebne kolekcije uloga i identiteta. Što više ljudi odstupa od nametnutog identiteta; manju kontrolu Vlada RH ima kako bi upravljala tim ljudima.
Zato su queer osobe, po njihovoj prirodi, izazov za svaku vlast i sposobnost države za predviđanjem ponašanja takvih ljudi. U našem modernom društvu, queer osobe postoje na marginama društva. Kao kvazi-legalna, ponekad i ponegdje potpuno ilegalna društvena skupina, ali većinom ne osjećamo potrebu uskladiti potrebe svih stanovnika sa standardima EU i izazovima.
Queer osobe tako nemaju potrebe kupovati stanove, jer nemaju djecu. Ne trebaju im auta, jer obično žive u gradovima. Kućanski aparati? Zašto kada kuhaju samo za jednog? Ne smiju se zaručiti niti vjenčati (jer je brak protuustavno zajednica muškarca i žene – iako ova odredba stoji u Ustavu), pa ne kupuju prstenje.
Uzmite trenutak za razmisliti kakvu će katastrofu ovo društvo doživjeti, ako vlada ne zabrani LGBTIQ+ likove u filmovima i serijama. Nitko ništa neće kupovati, pa će se tako slabije puniti državni proračun, a tvrtke propadati (bar one rijetke koje do sada još nisu propale). Ne samo to, svaka queer osoba ima ogroman set dosadašnjih iskustava i svaki od njih gravitira drugačijem životnom stilu.
Queer osobe, zbog nedostatka nametnutog identiteta spadaju u subdemografske skupine. Za Vladu RH koja zahtjeva homogenu populaciju u konsolidaciji vlastite moći koja je proistekla iz naroda, quuer osobe su blaga noćna mora. Zbog ovog razloga, ni ogromna stopa inflacije ni ogromna stopa nezaposlenosti ni drastičan pad životnog standarda ni smanjena proizvodnja beba ni religijske prevare niti korupcijske i kriminalne afere koje stižu iz samog vrha vlasti Vladu RH ne brine. Nju brinu queer osobe stoga ona posebno steže obruć oko LGBTIQ+ populacije – čak u kulturi.
Povećavajući dostupne prihvaćene identitete (među njih ne spada dalmatski i queer identitet) u našem društvu dodaje se nevjerojatan sloj kompleksnosti kada je u pitanju koliko neke populacije ima i kako se treba ponašati. U jednoumnom društvu, kakvo je hrvatsko, kultura znači kako samo jedna kultura može i mora biti prisutna u medijima kako bi se prenijela poruka. To je jedan od razloga zašto RH nema neovisne medije. To je razlog zašto je prašinarka iz Ražina pored Šibenika Katarina Periša-Č. urednica informativnog programa HRT-a.
U slučaju da je homoseksualnost prihvatljiv identitet, tada se LGBTIQ+ osobe ne trebaju identificirati s heteroseksualnim porukama. Tada bi država stvoriti drugačije medije koje bi zadovoljavale potrebe queer populacije, npr HRT5. Medij kojeg bi mogli gledati i heteroseksualne osobe, ali bi bio usmjeren na queer populaciju. U pragmatičnom smislu, država bi potrošila nešto sredstava za projekt dokazivanja kako je demokratska i kako stoji uz bok s ljudskim pravima.
Država bi na ovaj način mogla putem informativnog programa na tom kanalu slati istu poruku ne samo hetero, već i homoseksualnim osobama što bi dovelo do ujedinjenja svih subkulturnih skupina u jedinstven nacionalni program ispiranja mozga. Limitiranjem dostupnog i prihvatljivog identiteta država samo čini dodatne podjele u društvu.
Ali, to je hrvatska Vlada, ministri tamo nisu kako bi razmišljali, već pljačkali.
Comments