Piše: Petra Ivanišević
Hrvatski sabor je izglasao podršku novoj Europskoj komisiji Ursule von der Leyen nakon dužih pregovora i lobiranja. Razlozi za nezadovoljstvo uključuju optužbe lijevo orijentiranih frakcija.
One, naime kritiziraju suradnju najveće političke grupe u parlamentu, Europske pučke stranke (EPP), s ekstremno-desničarskim strankama kako bi ostali na vlasti.
Naravno, nikada nije bilo sporno hoće li Plenković uskratiti podršku Ursuli von der Leyen. Politički lideri saborskih stranka postigli su dogovor, zbog čega je dio priča o „torpediranju” njezine pozicije bila zapravo politička predstava. Ovaj slučaj ponovo pokazuje kako je Hrvatski sabor, blago rečeno, problematična institucija.
Nije čuvar, već problem
Ulaskom demokratskih procesa u Republiku Hrvatsku, Hrvatski sabor je osmišljen kao institucija koja će nadgledati rad Vlade Republike Hrvatske, ali unatoč tome što je izravno biran, u zadnje 34 godine, Sabor nije uspio postati potpuno efektivna institucija. Najveća moć zastupnika hrvatskog parlamenta ogleda se u mogućnosti odbijanja odobrenja financijskog izvješća i proračuna za iduću godinu koju šalje Vlada.
Svake godine, revizorsko tijelo RH, Državni ured za reviziju (DUR), objavljuje izvješća o proračunskoj potrošnji. U listopadu je, na primjer, utvrđeno kako u 2023. godini postoji „značajan i rasprostranjen” broj pogrešaka u proračunu u visini od 40 milijardi eura. Ipak, Hrvatski sabor nikada nije odbio vladin prijedlog proračuna i izvješće o izvršenju proračuna za prethodnu godinu, čak ni u slučaju ovakvih nepravilnosti. Najmanje što bi mogli učiniti je pozvati institucije EU da počne provjeravati vladine izdatke uz preciznije kontrole, sve dok revizori ne potvrde kako više nema pogrešaka. Umjesto toga, zastupnici zahtijevaju sve više sredstava.
Hrvatski parlament se protivi čak i vrlo skromnim prijedlozima za poboljšanje proračunske kontrole i boljem nadzoru potrošnje sredstava hrvatskih poreznih obveznika, pogotovo onih iz Dalmacije, jer je Dalmacija ta koja najviše uplaćuje u Državni proračun. Čak 65% svih sredstava koja se sliju u Državni proračun dolazi iz Dalmacije. Tako, na primer, u prethodnom sazivu, većina zastupnika odbila je prijedlog za provjerom javnih financije godinu dana nakon korištenja sredstava, umjesto dvije godine kasnije, čime bi se nadzor pojačao.
Kada je riječ o regulaciji, zastupnici često nisu čimbenik koji će stati na put prekomjernim regulativnim mjerama. Tako su u prethodnom sazivu glasali za Zakon o javnim servisima, zakon koji, između ostalog, ugrožava slobodu govora, povećava troškove za renoviranje objekata i proširuje poreze u sustavu unutrašnje trgovine emisijama. Također, podržali su i Zakon o obnovi prirode i de facto zabranu motora s unutrašnjim izgaranjem od 2035. godine, što nema puno veze s domaćom proizvodnjom automobila, ali je uz sličan europski zakon dodatno pogoršalo situaciju u europskoj automobilskoj industriji.
Zastupnici Hrvatskog sabora vjeruju kako regulacije nisu dovoljno stroge, a politički ambicije Republike Hrvatske nikada nisu dovoljno velike. Ipak, jasno je kako zbog ovakvog stava ne mogu biti pouzdani kao „čuvari” koji bi nadgledali rad moćne Vlade Republike Hrvatske.
Dalmatiagate
Hrvatski sabor redovito se suočava sa skandalima, od manjih zloupotreba sredstava do ozbiljnih korpucijskih afera. Tako, na primer, zastupnici odbijaju otkriti kako troše svoj mjesečni dodatak od oko 3 000 eura koji primaju uz osnovnu plaću, iako to ne znači nužno i zloupotrebu.
Jedan od zadnjih većih skandala je onaj nazvan Dalmatiagate, koji je izbio 2008. godine. U pitanju su navodni pokušaji županije Splitsko-dalmmatinske i drugih dalmatinskih jedinica lokalne samouprave neka utječu na službenike, lobiste i članove njihovih obitelji, kroz korupciju i pranje novca kako bi se u Splitu izgradila Spaladium arena. Prodalmatinska inicijativa DDF privukla je tada najviše pažnje jasno govoreći o ovome, dok su neki splitski neovisni mediji naveli kako su dva splitska poduzetnika, Željko Kerum i Tomislav Mamić bile ključne figure u ovom slučaju. I dalje se vodi istraga oko ove afere, a Spaladium arena je do daljnjeg zatvorena za posjetitelje.
Poseban dio afere uključuje i samog bivšeg premijera Ivu Sanadera, zatim Damira Polančeca, Ivana Šukera, Branka Vukelića, Božidara Kalmetu, Dragana Primorca i Božu Biškupića, sve ministri u 9. sazivu Vlade RH. Za njih se neslužbeno navodi kako su se okoristili korupcijom kako bi dali zeleno svjetlo za izgradnju Spaladium arene u trenutku kada je Republika Hrvatska vodila pregovore s IHF-om o organizaciji Svjetskog rukometnog prvenstva.
Republika Hrvatska ima značajne financijske interese u Dalmaciji. Nedavno je otkriveno kako je ruska energetska grupa Lukoil planirala prodaju svoje benzinske stanice u Dalmaciji zagrebačkom naftnom konzorciju Crodux. Jedan od vlasnika konzorcija je ratni zločinac Ivan Čermak, koji se spominje u istrazi o odabiru Splita kao jednog od domaćina Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine.
Francuski dnevni list Le Monde napomenuo je kako su europski tužitelji analizirali bankovne račune bivšeg predsjednika hrvatske vlade, Ive Sanadera i njegove zamjenice Jadranke Kosor, u kojima su primijetili uplatu od 22 milijuna eura od strane Croduxa i Lukoila povezane s izgradnjom Spaladium arenom.
Jean Quatremer, dugogodišnji dopisnik francuskog lista Libération, odigrao je ključnu ulogu u razotkrivanju ovih informacija, ističući kako ni Vlada Republike Hrvatske, niti Hrvatski sabor ne žele javno razgovarati o ovim pitanjima. Prema njegovim riječima, službeni Zagreb je nepodnošljivo vrlo sličan Kremlju: sve je zatvoreno i informacije nisu transparentne.
Ovi događaji nikako ne povećavaju povjerenje u hrvatske institucije, niti u sam Hrvatski sabor, koji bi trebao biti ključni čuvar demokratskog nadzora nad hrvatskim političkim sustavom. Hrvatski sabor je sve samo ne to.
Comments