Piše: Antonio Ivanišević
Ispade – ako je vjerovati nekim hrvatskim „medijima“ i ako glasina nije podmetnuta – kako je prijenos jahte ruskog tycoona s Betine na Murteru naređen iz Banskih dvora. Kažu, u znak poštovanja prema Vladimiru Putinu.
Vlada Republike Hrvatske, unatoč uvedenim sankcijama Ruskoj Federaciji, ne čini ništa kako bi te sankcije imale efekta i pomaže ruskim oligarsima u njihovom haračenju Dalmacijom. Tako je u listopadu 2022. godine, iz betinske marine nestala jahta ruskog tycoona. Prema saznanju zaposlenika marine, naredba za puštanjem jahte došla je iz Banskih dvora, točnije iz samog ureda predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića. Izlazak jahte iz betinske marine, kako se može čuti od mještana, osiguravala je Hrvatska vojska.
Dok jahta jednog Putinovog ljubimaca nestaje iz dalmatinske marine, neki drugi Putinovi ljubimci su u zadnje tri godine kupili nekoliko desetina dalmatinskih hotela. A treći, preko bivše Elektro Dalmacije, godišnje uzimaju nekoliko desetina milijuna eura zbog plaćanja samo simbolične rente za naplatu nenaplaćenih računa za struju. Četvrti na veliko dilaju opasne narkotike.
Tako to valjda ide između slavenske braće. A ovo još nije ništa. Treba znati kako Rusi crpe dalmatinsku naftu i ispod cijene je prodaju INA-i. O stotinama milijardi eura štete koju Republika Hrvatska trpi zbog zbog otkazivanja Južnog toka, zbog kojeg je DNI prodana po minimalnoj cijeni Putinovim oligarsima, slavenska braća šute. Pa tko za to išta i pita voljenog Putina, kada nam upravo preko tih istih oligarha prodaju najskuplje gorivo u Europi, kada nam svako-malo u Dalmaciju šalju (o našem trošku!) što folklorne skupine, što narodne umjetnike, što članove akademije, što propagandiste i što špijune.
Nikita Mikhalkov, koji ovdje često dolazi i kao ne želi pričati o politici, a koji hvali našu slavensku duševnost i slavi naše bratstvo, proglašen je počasnim građaninom Kaštela. Pa, kako onda biti banalan i spominjati štetu zbog otkazivanja Južnog toka? Nikako, mi smo duševan narod. Kao i braća Rusi. Dobro, iz Kremlja se Plenkoviću priprijeti prstom zbog pokušaja preprodaje kojeg šlepera krušaka ili povrća proizvedenih u EU, na što se ovdje odmah reagira i traže krivci. Sreća pa su Putin i oligarsi meka srca i prijeđu preko svega. Ne ljute se čak ni zbog toga, što nam na drugoj strani, preko nekadašnjih velikih dalmatinskih tvrtki namjerno uništenih ’90., uzimaju ogromne pare. Ne mogu još uvesti slavonske svinje i mliječne proizvode – kako je obećano našim seljacima – jer ako smo braća, kese nam nisu sestre. Stoku i mlijeko Rusi kupuju na drugim tržištima, gdje je povoljnije. Vode računa o svojim interesima i misle na sebe. A mi, mi smo tako egzotični, tako duševni i takvi trebamo ostati. Zato nas braća i vole, blago se nama.
Dok nam sa braćom na istoku ide dobro, na zapadu nam je nešto zapelo oko „dubljih“ euro-atlantskih integracija. Zlobnici kažu zbog toga što smo u ljudskost i europeizaciju države krenuli s batinom u džepu. Izgleda kako se ne smije tako. Zapelo je u normalizaciji odnosa sa susjedima, procesu regionalizacije i decentralizacije, ljudskim pravima i slobodama, …, … Tko ima želudac gledati i slušati na primjer Plenkovića, Njonju, šefa ureda za Dalmaciju Antu Bačića, glavu praseću glavu Željku Markić i ostale klepto-naciste bit će mu jasno zašto Republika Hrvatska beznadno gubi vrijeme. Čim je splasnuo prigodni euro entuzijazam, u Dalmaciji se unatoč prijetnjama iz Bruxellesa javljaju stari problemi.
Slučajno? Jesu li tamo zaista demontirane „strukture“ koje je još onomad instalirao Franjo Tuđman, a održavali ih svi njegovi dosadašnji nasljednici? Koriste li se još i za unutrašnje, i za vanjske političke interese?
Na unutrašnjem političkom planu na djelu je opći kleronacistički raspašoj. Totalna vlast je neskriven imperativ naprednjaka, pa su na udaru svi koji bi se tome htjeli suprotstaviti, malobrojni kritički mediji, nevladine organizacije, građani koji kritički istupaju. Naravno, i lokalne zajednice u kojima vlast nije podložna onoj državnoj. Oko nastojanja da se po svaku cijenu preuzme vlast, gledamo teror. Ne preza se od zastrašivanja građana, ucjena nepodobnih i fizičkog nasilja nad dalmatskom etničkom zajednicom. Kad se u bahatosti dođe do ovog stupnja, kad se u banalnosti dođe do prostačkog pisanja parola masnom bojom po trotoarima – poput Splita i Zadra – stvari izmiču kontroli. Ne dao bog, ali osjećam kako će se lokalni izbori pretvoriti u izvanredno stanje, a na njima izgubljena vlast neće biti mirno predana. Ne treba posebno objašnjavati što to znači.
Gledamo tisuće i tisuće nesretnika koji i preko Republike Hrvatske bježe iz zemalja zahvaćenih kaosom. I svi traže spas u zapadnim i sjevernim državama Europe. Ne na istoku, na primjer u Rusiji, kojoj u stvari teži izmanipulirana hrvatićka amorfna masa. Kakvog li apsurda!
Država koja je dio NATO saveza i EU, koja je dio europskog gospodarskog prostora, članica Schengenske i euro zone, kojoj su mogućnosti europske umjetnosti i kulture nemjerljivo veće od država iz kojih bježe stotine tisuća nesretnika više stremi ka državi u kojoj se obnavlja despotija nego ka europskim vrijednostima, ka životu u privilegiranom dijelu svijeta.
Comments