piše: Goran Marasović
Poskupljenjem svih proizvoda ovog ljeta, na području Dalmacije ugrožava se već i onako loša socijalno-ekonomska slika regije koja najviše uplaćuje u državni proračun.
Premijer Plenković nedavno je rekao kako je vlada napravila dobro djelo kada je umirovljenicima podigla mirovine za 68 kuna nominalno, a ministar Marić naveo kako će se u narednom periodu definirati održiva minimalna cijena rada i kako je izvjesno kako će ona biti veća nego što je bila prethodnih godina.
Pregovora Vlade i sindikata o minimalnoj cijeni rada već godinama ne postoje, a i kada su postojali uglavnom su bili neuspješni, a oni koji primaju najnižu plaću poručuju kako su životna odricanja velika. U Dalmaciji čak 55% radnika prima plaću nižu od one propisane kao državni minimum.
Plaće u Dalmaciji ni iz daleka ne mogu zadovoljiti osnovne potrebe, bez obzira primate li minimalac ili nešto više od toga”.
Prema službenim podacima više od 150.000 zaposlenih u Dalmaciji kao redovnu zaradu prima manje od 3.400 kuna koliko iznosi minimalna netto plaća, a najmanje još toliko radnika ima primanja niža od te cifre.
Odricanja su velika, počevši od kupovine hrane pa do kupnje školskih knjiga za djecu. Građani uglavnom kupuju na akcijama i sniženjima, čak i osnovne namirnice – kruh, mlijeko, ulje i šećer. Meso i ribu kupuju sve rjeđe i sve manje. Uglavnom kupuju ono što je najprihvatljivije za džep.
Predstavnici Vlade izašli su s prijedlogom o minimalnoj plaći za narednu godinu u iznosu od 4.250 Kn netto. Međutim, građani Dalmacije traže izjednačavanje minimalne plaće s neoporezivim dijelom plaće (što je praksa u svim zapadnim i sjevernim državama EU te državama koje pripadaju zajedničkom europskom tržištu) te podizanje tog neoporezivog dijela plaće na za građane prihvatljivu razinu.
Plenković je izjavio kako je načelno donijeta odluka kako će novi iznos minimalne zarade biti veći od 4.000 kn, ali kako ne djeluje realno da u ovom trenutku može dosegnuti 4.250 Kn netto i tako sam sebi skočio u usta.
U izjavi za medije, ministar Marić rekao je kako će uskoro biti održan sastanak Vlade i socijalnih partnera u kojem će se razmatrati najnovija poskupljenja i pad životnog standarda, te će prvi put minimalna zarada biti iznad 560€. Ocijenio je to kao “znak kontinuiteta koji imamo kao Vlada RH”.
Krpamo kraj sa krajem
Među zaposlenima s najnižim mjesečnim primanjima je i radnik strane kompanije Z.M. iz Šibenika.
“Neslužbena ponuda minimalca za 2022. od 4.250 kn je sramotna, jer se s njom ne može normalno živjeti. Ljudi u Šibeniku, u Dalmaciji jedva preživljavaju. Mnogi moji kolege rade godinama za plaću nižu od minimalca i nakon toliko godina rada kod ovog istog poslodavca nemaju ugovor o radu, već ugovor o djelu. To je katastrofa i obično krpljenje kraja s krajem. To nije život, to je životarenje,” rekao nam je Z.M. iz Šibenika.
Smatra kako niti jedna minimalna mjesečna zarada koja ne može napuniti minimalnu sindikalnu potrošačku košaricu, kao što je sada slučaj, nije plaća već milostinja.
Građani traže izjednačavanje s potrošačkom košaricom
S druge strane, radnici će insistirati da se minimalna zarada izjednači sa vrijednošću minimalne potrošačke košarice koja će, prema procjenama, krajem godine iznositi oko 7.800 kuna (više od 1.000€).
Nakon vala poskupljenja i rasta troškova života, minimalna zarada trebala bi biti izjednačena s neoporezivim dijelom plaće, dakle 4.000 kuna koliko za sada iznosi te ga treba podignuti na zadovoljavajuću razinu.
To je realan zahtjev rađana i radnika, to prije što se predstavnici Vlade hvale izvanrednim ekonomskim rezultatima i najboljom turističkom sezonom ikad.
Povoljni indikatori za povećanje minimalca
Ministar Marić naveo je kako će se u narednom periodu definirati održiva minimalna cijena rada i kako je izvjesno kako će ona biti veća nego što je bila prethodnih godina.
Podsjetila je kako minimalnu cijenu rada definira čitav niz indikatora koji ukazuju na socijalno-ekonomsko stanje u državi, od minimalne cijene potrošačke košarice, trenda zarada, kretanja stope zaposlenosti, produktivnosti, do kretanja BDP.
„Dosadašnji povoljni indikatori ekonomskog napretka ukazuju kako je moguće povećati cijenu rada, ali je bit kako ista treba biti održiva i stabilna te da ne izaziva inflatorne učinke i to nam je svima cilj”, naveo je Marić.
Umjesto plaće za život, minimalac za preživljavanje
Jedan od Koordinatora DDF-a, Vedran Bralić objasnio je za kako bi na osnovu istraživanja i izvedenih izračuna „plaća za život u Dalmaciji” trebalo biti najmanje trostruko veća od sadašnje minimalne zarade.
„Minimalna plaća za život u Dalmaciji trebala bi iznositi 10.200 kuna (1.360€). Plaća za život predstavlja zaradu od koje radnik ili radnica i njihove obitelji mogu zadovoljiti osnovne potrebe”, rekao je Bralić.
Plaća bi, kako je objasnio, trebala pokrivati troškove hrane, odijevanja, stanovanja, javnog prijevoza, komunalnih i telekomunikacijskih usluga, obrazovanja, zdravstvene zaštite, slobodnog vremena i sudjelovanja u kulturnom životu.
“Također”, dodao je, “plaća za život uključuje i malu ušteđevinu u omjeru od oko 10% mjesečne plaće koja služi za pokrivanje nepredviđenih troškova. Ilustracije radi, trenutna minimalna potrošačka košarica podrazumijeva kako tročlana porodica raspolaže s tek 250 kuna za obrazovanje na godišnjem i 15 kuna za hranu na dnevnom nivou. Skupa gledano, minimalna potrošačka košarica indikator je devastacije i planskog osiromašenja društva, pogotovo u Dalmaciji”, rekao je Vedran Bralić iz DDF-a.
Naš je sugovornik rekao i to kako umjesto „plaće za život”, u Dalmaciji imamo nadnicu za puko preživljavanje, čija je metodologija, kako je ocijenio, višestruko problematična, jer ne odražava civilizacijski minimum zadovoljenja ekonomskih i socijalnih potreba radnika i njihovih porodica. Naime, EU je već početkom 2000. donijela obvezujuću uredbu kojom plaća mora održavati civilizacijski minimum te je odredila visinu minimalne plaće u iznosu od 1251€ kao civilizacijski minimum.
Ovakvo stanje je, prema njegovom mišljenju, posljedica politike pljačke i stvaranja 200 bogatih obitelji, metropolizacije i županizacije, sveopće centralizacije te spoticanja kod pokušaja privlačenja stranih investicija, jer u RH, pa tako u Dalmaciju nisu došle velika strane tvrtke već kriminalci i hohštapleri koji se na leđima dalmatinskih radnika žele na brzinu obogatiti.
„To nije politika ne samo u RH već cijelog područja bivše Jugoslavije, odnosno postsocijalističkih država, koje se u privlačenju direktnih stranih investicija međusobno bore u snižavanju cijene rada i urušavanju radnih prava”, rekao je Bralić.
Ocijenio je kako se tu radi o “utrci prema dnu”.
“Iz toga ima izlaza, a doseći prosperitet iz razdoblja prije 1990. bit će teško, jer ovo konstantna utakmica u srozavanju zarada i radnih prava, u kome se radnici ʼna izvoliteʼ nude stranim kriminalcima i hohštaplerima za dramatičnu eksploataciju učinila je poprilično veliku štetu i trebat će desetljeća kako bi se društvo od ovoga oporavilo”.
Fenomen minimalne potrošačke košarice
Bralić je objasnio kako su, što se tiče potrošačke košarice, glavni izdatak – hrana i piće – iznosi 55% minimalne potrošačke košarice.
“Pored nje, na komunalne usluge odlazi još 20% prihoda, što znači kako se samo na te dvije kategorije potroši 3/4 prihoda prosječnog domaćinstva”, rekao je Bralić.
Objasnio je i to kako u preostalih 25% treba uklopiti izdatke za prijevoz, obrazovanje, odjeću i obuću, zdravstvo, komunikacije, kulturu, rekreaciju, putovanja i ostalo.
„Minimalna potrošačka košarica formirana je na granici egzistencije i u njoj nema ničeg drugog osim hrane, pića i režija, što znači kako minimalna zarada apsolutno već dugo vremena nije u skladu sa minimalnom potrošačkom košaricom” ocijenio je Bralić.
Dodao je i to kako nije siguran hoće li najavljenih 4.250kn netto biti dovoljno obzirom na sva moguća poskupljenja koja su nas zadesila ovog ljeta.
Usporedbe radi, trenutna minimalna plaća u R.H iznosi 435€. U Bugarskoj 472.34€, Češkoj 579.22€, Estoniji 584.00€, Mađarskoj 597.90€, Latviji 500.00€, Litvi 642.00€, Malti 784.68€, Poljskoj 614.08€, Rumunjskoj 472.28€, Slovačkoj 623.00€ i Sloveniji 1,024.24€.
Comentarios