Piše: Tina Peribonio
Iz redova HDZ-ove sestrinske stranke Centar kažu kako se izbori za Gradsko vijeće i gradonačelnika Splita moraju se održati kad i “kotarski izbori” navodno zbog racionalizacije, ali nešto je drugo u pitanju.
Svaka legitimna vlast trebala bi se temeljiti na javnom interesu. Sukladno tome, njegova se organizacija provodi na način da se taj javni interes ostvari. Utvrdili smo kako temelji javnog interesa Dalmacije može biti partnerska regija kao model za promicanje osobnog inovativnog razvoja građana.
Sada je potrebno formirati temelje organizacije vlasti koja će ostvarivati javni interes građana i čitave regije.
Moć bez odgovornosti
Vlada grada Splita je pala i zbog toga se ide na nove gradske izbore. U tome nema spora. Ipak, preinačenje gradskih javnih službenih dokumenata uzduž i poprijeko ovlasti, nažalost, nije praćeno procesom jačanja odgovornosti. Očito, veći autoritet nameće veću odgovornost. Međutim, ne u slučaju grada Splita.
Klasična teorija demokracije uključuje podjelu grana vlasti kako bi se izbjegla uzurpacija, a u isto vrijeme stavlja odgovornost na određena tijela ili pojedince unutar svake grane. Slijedeći ova načela, izmijenjeni Statut grada Splita određuje najviše zakonodavno tijelo – Gradsko vijeće i gradsku izvršnu vlast: kabinet i gradonačelnika.
Situacija postaje još bizarnija jer je mogućnost gradonačelnika da utječe na formiranje Gradskog vijeća obdarena novim paketom zakona o lokalnoj samoupravi .
Prema tome gradonačelnik ima najvišu izvršnu vlasti u JLS, ali bi gradski/općinski premijer trebao biti odgovoran za neuspjeh izvršne vlasti. S druge strane, nedostatak osobne odgovornosti gradonačelnika za pojedini smjer stavlja ga iznad političkog procesa, raspodjele vlasti. Kao i u slučaju diktatora.
Dakle, mogućnost uzurpacije, čije elemente u Splitu gledamo od dolaska Keruma na vlast, inherentna je samoj organizaciji vlasti.
Organizacija moći u partnerskoj državi
Jedna od ključnih metodoloških pogrešaka većine reformi je uvoz načela transparentnosti i otvorenosti vlasti. Učinkovitost vlasti u demokracijama nije posljedica provođenja ovih načela, već je posljedica provođenja načela političke odgovornosti.
Transparentnost i otvorenost zahtijevaju odgovorne aktivne građane, odnosno razvijeno civilno društvo. Međutim, ta načela sama po sebi ih ne stvaraju. Dakle, otvoreno i transparentno bogaćenje izabranih dužnosnika u Dalmaciji nanosi vrlo malo štete rejtingu političkih stranaka, što nije normalna pojava.
Odgovornost vlasti i građana proizlazi iz prakse provođenja mehanizama političke odgovornosti svojstvene sustavu organizacije vlasti.
Njemački ministar obrane podnio je ostavku zbog plagijata, a ne zato što se ta činjenica doznala. Njemački premijer podnio je ostavku jer je sinu rekao kako bi sutradan mogle stajati pojedine tvrtke na berlinskoj burzi. A mogli su, kao i u Dalmaciji, angažirati antikrizne PR doktore, dobre odvjetnike i pretvoriti ovaj skandal u loše sjećanje. No, oni su podnijeli ostavku jer će nastavak skandala uništiti rejting njegove političke stranke na sljedećim izborima. I to nije pitanje osobnih političkih kvaliteta i ambicija.
Jasne granice ovlasti i personalizacija važne su komponente početka političke odgovornosti .
Građanima je vrlo teško prepoznati tko je odgovoran za provođenje političkih odluka – kada su ovlasti razasute između različitih vlasti i političara, a gradonačelnik je iznad svih, svega i svakoga. Dakle, svaka grana vlasti mora imati jasnu personalizaciju odgovornih za odluke: Gradsko vijeće - zastupnici, izvršna vlast – predstavnici gradskog kabineta i gradonačelnik.
Nadalje, politička odgovornost proizlazi iz legitimnosti vlasti.
Neposredni izbori daju najveći legitimitet. Sukladno tome, vodstvo svake grane vlasti treba formirati na neposrednim izborima. Time će se očuvati neovisnost svake grane vlasti u međusobnim odnosima. Zapravo, personalizacija autoriteta i izravna legitimnost postaju izvor odvojene odgovornosti.
Hrvatski izborni sustav
Povijest hrvatskog izbornog sustava najbolji je primjer kako se problemi rješavaju posuđenim rješenjima. Posuđujući jedan izborni sustav za drugim, hrvatski političari pokušavaju de jure osigurati veći stupanj transparentnosti i otvorenosti te de facto povećati svoju vlastitu moć.
Poraz proporcionalnog modela trupa natjerao je “stručnjake” iz prorusko-HDZovih udruga, prije svega “U ime obitelji” da predlože novi izborni model. Danas se većina zalaže za američki pristup većinskog modela, ali umjesto toga dobili smo samo modificiranu D’Hondtovu metodu “otvorene” liste koja ništa bitno nije promijenila u izbornom procesu u RH. Ne kritizirajući ovaj model, važno je naglasiti kako je sam pristup iznalaženju rješenja dalmatinskih i hrvatskih političkih problema na ovaj način pogrešan.
Ljudi iz DDF-a već je dugo upozoravaju kako RH mora formirati vlastiti model izbora kao odgovor na izazove s kojima se dalmatinsko i opće hrvatsko društvo suočava.
Stoga su ključna pitanja koja treba riješiti dalmatinski/hrvatski izborni sustav:
- osiguranje političke odgovornosti na razini cijelih stranaka i pojedinih političara;
- razvoj političkih stranaka u zemlji u cjelini;
- razvoj stranačke demokracije i procesa natjecanja za vodstva stranaka;
- formiranje stabilnih isključivo predizbornih koalicija;
- provedba izbornih programa.
Ove pozicije mogu se osigurati isključivo na izborima koji se održavaju u jednom krugu (kod parlamentarnih izbora) i maksimalno dva kruga kod predsjedničkih izbora po većinskom sustavu u onoliko izbornih jedinica koliko se zastupnika bira, prema načelu jedna izbora jedinica = jedan zastupnik.
Glavni subjekti takvih izbora su političari pojedinci koji predstavljaju svoj izborni program za stranku ili koaliciju u određenom okrugu. Predloženi model ima niz pozitivnih učinaka:
1. rezultati personaliziraju političku odgovornost, što nije slučaj sa D’Hondtovim izbornim sustavom.
2. postojanje jednog izbornog kruga, ne samo da e financijski učinkovitije, već utječe na strategiju kandidata: političke snage počinju stvarati formalne koalicije čime se ubrzava proces formiranja vlasti nakon izbora.
3. sadržana politička odgovornost na osobnoj razini zastupnika koji predstavlja određenu izbornu jedinicu. Takav zastupnik je subjekt odgovornosti jer je prošao javnu kampanju, izjasnio se o svom stajalištu i odgovoran je svim biračima iz njegove izborne jedinice.
4. potreba za pobjedom u velikom broju izbornih jedinica utječe na strategiju kada kandidat postane zastupnik.
5. smanjuje se distorzija teritorijalne zastupljenosti u glavnom zakonodavnom tijelu, gdje danas 47,7% izabranih predstavnika dolaze iz dvije regije: Hrvatske i Slavonije.
6. kao pozitivna posljedica, ovdje se također može uzeti u obzir razvoj regionalnih političkih struktura, a ne samo njihove centrale u Zagrebu.
7. ovako izabrani zastupnik samostalan je političar s političkom snagom i teško ga je pretvoriti u avet.
8. još jedna pozitivna točka je poboljšanje razine zastupljenosti i raspodjele glasova.
Očito je da sam izborni sustav ne jamči ključno načelo – političku odgovornost. Stoga bi trebali postojati dodatni propisi koji učvršćuju to načelo. Na primjer, ponovni parlamentarni izbori u slučaju raspada koalicije, odnosno u slučaju zamjene stranke ili istupanja iz stranke.
Unatoč svim kontradiktornostima gore opisanog pristupa, njegova je glavna prednost što se kod takvih izbora izbjegava sustav suživota, kada pad potpore politici dovodi do pobjede oporbenih snaga u Saboru. Budući da u našem modelu vlasti izvršnu vlast vodi predsjednik, “suživot” može imati razorne posljedice. Stoga je važno je da izbori budu obvezni, bez obzira na to radi li se o redovitim izbora ili prijevremenima.
No, mi se ovdje bavimo političkom situacijom u gradu Splitu.
Iz redova HDZ-ove sestrinske stranke Centar kažu kako se izbori za gradsko vijeće i gradonačelnika grada Splita moraju se održati kad i “kotarski izbori” navodno zbog racionalizacije, ali nešto je drugo u pitanju.
To je zato jer je politička odgovornost dviju grana gradske vlasti usko povezana. Ako gradonačelnik želi raspustiti Vijeće, mora biti spreman za vlastiti reizbor. Ako Vijeće želi opozvati gradonačelnika (a to prema važećem zakonu može samo u slučaju podnošenja njegove ostavke ili u slučaju da Prijedlog proračuna ne prođe) ispravnost tih postupaka mora se potvrditi i ponovnim izborom.
Izbori su, u demokratskim društvima, pokušaj sažimanja ključnih pozicija za nastanak i obranu javnog interesa. Njegova osnova je u organizaciji vlasti i uočava se kroz politička odgovornost i izravni legitimitet.
U partnerskoj i demokratskoj državi, vlast unutar svake grane vlasti (na državnoj razini, osim zakonodavne i izvršne tu je još i sudbena vlast) ima izravan mandat društva i stoga predstavlja i nastavak njegovih interesa i izbora.
Očito, rizik od odgovornosti za odstupanje od deklariranih stajališta čini vlast otvorenijom, transparentnijom, partnerski orijentiranom i odgovornijom prema građanima i biračima što to u RH nije slučaj.
Comments