Piše: Petra Ivanišević
Nakon godina i godina sna, rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je doneseno 19. prosinca, a ovih dana se dijelilo društvenim mrežama, naše LGBTIQ+ osobe sad se službeno smatraju „trajnom vrijednošću hrvatske ustavne države”.
Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je prijedloge pokretanja postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom nekima spornog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kojima su prvi put priznata prava istospolnih parova. Prijedlog postupka za ocjenu ustavnosti podnijele su udruga „U ime obitelji“, apologetska udruga „Blaženi Ivan Merz“ te teolog Petar Marija Radelj. Ova ekipa zatražila je to u „pravedničkom gnjevu“ ubrzo nakon što je zakon donesen u srpnju 2014.
Tako je već u kolovozu 2014. udruga „U ime obitelji“ htjela medijima zabraniti korištenje sintagme „gay brak". Točnije, Od Vijeća za elektroničke medije zatražili su neka priopćenjem opomene sve medije „u kojima se koristi termin 'gay brak' za institut 'životnog partnerstva'“, odnosno „neka ne objavljuju netočne senzacionalističke članke kojima iznose neprovjerene i netočne informacije čime dovode građane RH u zabludu i štete ustavnopravnom poretku RH“.
Uoči parlamentarnih izbora godine 2015. Markić je izjavila kako očekuje kako će nova vlast povući Zakon o životnom partnerstvu:
„Zakon o životnom partnerstvu, koji je Bauk nametnuo, očekujemo kako će biti povučen. Mi očekujemo kako će se na parlamentarnim izborima sad i u kampanji govoriti o tom zakonu i kako će taj zakon biti povučen. On je vrlo nedemokratski“, rekla je, između ostalog.
Koncem iste godine njezina je udruga požurivala Ustavni sud neka što prije donese odluku o neustavnosti Zakona o životnom partnerstvu jer je on „neusklađen s ostatkom pravne stečevine RH“ te „unosi ozbiljne prijetnje slobodi misli, govora, odgoja i vjeroispovijesti te je krajnje diskriminatoran“.
Ovim rješenjem Ustavni sud, na čelu s predsjednikom Miroslavom Šeparovićem, ističe kako je Ustavom „propisana pozitivna obveza države u pogledu posebne zaštite obitelji, pri čemu sadržaj pojma obitelj nije ograničen na njegovo tradicionalno shvaćanje” te „u ostvarenju prava na obiteljski život istospolni parovi, dijeleći zajednički život, imaju iste potrebe u smislu uzajamne podrške i pomoći kakve imaju i parovi različitog spola”.
Ništa manje važna nije niti formulacija kojom je Ustavni sud odbacio prijedlog neka se javni službenici, u postupku sklapanja ili prestanka životnog partnerstva, mogu pozvati na priziv savjesti navodeći kako „Ustavni sud nije našao kako propisivanje zakona javnim službenicima pri obavljanju njihovih javnih dužnosti nameće nerazmjeran teret u odnosu na njihovo pravo na slobodu savjesti”.
Nadalje, u obrazloženju se naglašava kako je „zaštita spolnog i rodnog diverziteta, kao i prava svih osoba, neovisno o spolu i spolnom opredjeljenju, na poštovanje i pravnu zaštitu njihova osobnog i obiteljskog života te njihovog dostojanstva, trajna vrijednost hrvatske ustavne države”.
Odluku Ustavnog Republike Hrvatske suda prokomentirao je i predsjednik udruge „Dugine obitelji“ Daniel Martinović ustvrdivši kako ovo rješenje predstavlja ne samo značajan pravni korak prema jednakosti, već ima dubok socijalni i emocionalni utjecaj na LGBTIQ+ zajednicu u Republici Hrvatskoj.
„Udruga Dugine obitelji s oduševljenjem pozdravlja rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim je potvrđena suglasnost Zakona o životnom partnerstvu s Ustavom RH, čime se potvrđuje jednakost u uređivanju pravnih i obiteljskih odnosa kako u braku, tako i u životnom partnerstvu. Ova odluka označava značajan korak naprijed prema ostvarivanju jednakosti i priznanju prava za sve članove hrvatskog društva, neovisno o njihovoj seksualnoj orijentaciji. U navedenom rješenju više puta je naglašeno kako su spolni i rodni diverzitet zaštićeni Ustavom Republike Hrvatske, te se ističe kako sve osobe moraju imati zajamčeno poštovanje i pravnu zaštitu njihovog osobnog i obiteljskog života te ljudskog dostojanstva. Dugine obitelji podržavaju ovu potvrdu, kojom se ističe kako su spolna i rodna raznolikost temeljne vrijednosti ustavne države”, objašnjava Martinović ispred udruge Dugine obitelji.
Od stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu više od pet stotina osoba, s tendencijom pozitivnog rasta, iz LGBTIQ+ zajednice odlučilo se na sklapanje životnog partnerstva.
„Zakon o životnom partnerstvu promijenio je živote mnogih LGBTIQ+ osoba u Republici Hrvatskoj na bolje. Pružio je pravnu sigurnost i priznanje njihovim obiteljima, stvarajući osjećaj pripadnosti i jednakosti pred zakonom. Upravo ova potvrda Ustavnog suda dodatno naglašava važnost prava na obiteljski život za LGBTIQ+ osobe”, objašnjava Martinović.
Zadovoljstvo ovom odlukom nisu skrivali ni u LGBTIQ+ antifašističkoj udruzi, „Dalmatinskom Ponosu“ koja se aktivno zalaže za ostvarenje aktivnog društva solidarnosti i ravnopravnosti slobodnog od spolnih, rodnih i seksualnih normi i kategorija te bilo koje druge vrste opresije.
„Ako je netko dvojio kako smo trajna vrijednost 'hrvatske ustavne države', više ne mora. Ustavni sud donio je odluku kako su životna partnerstva obitelj koja Ustav stavlja pod 'osobitu zaštitu države' (čl. 62.), a Zakon o životnom partnerstvu ustavan“, poručio je Slaven Martinis iz „Dalmatinskog Ponosa“.
Podsjetimo, na inicijativu kleronacističke udruge „U ime obitelji“ u prosincu 2013. godine u održan je referendum „o braku“ putem kojeg je u Ustav RH ušla definicija braka kao zajednice žene i muškarca. Već u srpnju sljedeće godine, prema preporukama Ustavnog suda RH, Sabor je ipak izglasao Zakon o životnom partnerstvu kojim se istospolnim parovima jamče sva prava kao i bračnim (osim posvajanja djece). Samo tri dana nakon što je 18. srpnja zakon potpisao tadašnji predsjednik Ivo Josipović, teolog Petar Marija Radelj upućuje prijedlog pokretanja postupka za ocjenu suglasnosti tog zakona s Ustavom. Zakon je objavljen u Narodnim novinama 28. srpnja, ali već sljedećeg dana apologetska udruga „Blaženi Ivan Merz“ upućuje još jedan, kako vidimo, neutemeljeni prijedlog pokretanja postupka ustavnosti. Posljednji prijedlog pak dolazi s puno „okolišanja“, tek 3. prosinca 2014. godine kada ga upućuje udruga „U ime obitelji“ na čijem je čelu Željka Markić koja je uskomešala homofobnu javnost u RH.
Zaštita „naravnog braka“
Nekoliko godina kasnije na kleronacističkom portalu Željke Markić, narod.hr čudom su se čudili kako to da se Zakon o subvencioniranju stambenih kredita odnosi i na životne partnere, praktički im osporavajući zakonski priznat status obiteljske zajednice.
Kad su životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić tužili državu zbog diskriminacije na temelju seksualne orijentacije jer im nije omogućeno udomljavanje djece, kleronacistička udruga „U ime obitelji“ podnijela je zahtjev za uvid u spis njihove privatne tužbe, i to kao zainteresirana strana – ali ne na strani tužitelja, nego tuženika tj. države. Prema dostupnim informacijama, to je bio prvi put u povijesti hrvatskog pravosuđa da se jedna udruga civilnog društva, koje većinom štite manjine, prava i interese građana, svrstala uz državu koja je u navedenoj tužbi ta koja je tužena zbog diskriminacije.
Pravdali su to svojim „pravnim interesom“ s obzirom na to kako „aktivno promiču zaštitu naravnog braka i obitelji“.
Početkom 2020. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je povijesnu odluku u kojoj je zaključio kako su sudovi i nadležna tijela dužni svima pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u „javnoj usluzi udomljavanja“. To bi značilo kako će istospolni parovi u Republici Hrvatskoj otad bez prepreka moći udomljavati djecu.
Čemu trud?
Bila je to još jedna gorka pilula za kleronacističku Opus Dei Željku Markić koja je potom bila najavila osnivanje „građanske inicijative okupljene oko neslaganja s odlukom Ustavnog suda".
Na konferenciji za medije održanoj povodom toga istaknula je kako je „Ustavni sud na taj način ignorirao volju građana izrečenu na referendumu o braku", kao i kako „činjenicu kako su građani na referendumu o braku jasno poručili kako su za zaštitu ustavnog braka kao zajednice žene i muškarca ne može promijeniti politička odluka da se sadržaj braka kao takvog pridoda homoseksualnoj zajednici koja s njim nije istovjetna“.
Bio je to još jedan pucanj u prazno, jer za to ne postoje nikakve pravne osnove.
I devet i pol godina nakon usvajanja Zakona o životnom partnerstvu koji je dijelu hrvatskih građanki i građana omogućio pravnu zaštitu i sigurnost nije jasno iz kakvih bi motiva netko, u ovom slučaju kleronacistička Opus Dei udruga Željke Markić i njezini istomišljenici, ulagao silno vrijeme i financije u to kako bi se ukinula teško izborena prava ljudima koje uopće ne poznaje, s kojima nema nikakve veze, niti su joj ikad učinili išta nažao.
Comments