Piše: Robert Caruza
Ljudi bez ideja, problemi bez rješenja, a Južna Hrvatska je, kako su fašisti s početka ‘90. prozvali Dalmaciju, kompenzacija za propali projekt Velike Hrvatske
Projekt Velike Hrvatske nije uspio, pa se, izgleda, njegovi zagovornici zadovoljavaju i s Južnom Hrvatskom, kako su u svome fašističkom narativu nazvali Dalmaciju. I opet, smo na početku priče, vrtimo se u zatvorenom krugu, Dalmacija prima šamare, odakle drugo nego iz – Zagreba, zbog njihovih osobnih nesposobnosti. Hoćemo li zbilja dopustiti podmuklo, planirano, sustavno i ciljano uništavanje i posljednjih institucija koje nas još ponekad podsjete kako živimo u Dalmaciji, a ne u Hrvatskoj. Izbor Dalmacije, nikako nije izbor službenog Zagreba, jer kad bismo stvarno željeli spriječiti – našli bismo način. Kada kažem „mi“, mislim prvenstveno na dalmatinske županijske vlasti, na parlamentarne i izvanparlamentarne dalmatinske stranke, dalmatinske medije, poznate Dalmatince, nevladine organizacije koje djeluju u Dalmaciji i što je najvažnije građane Dalmacije…
Primjećujete, radi se samo o nama, Dalmatinima i Dalmatincima, Dalmatinama i Dalmatinkama koji žive u našoj Zlatnoj regiji. Nemojmo biti uvjereni u to kako se svaki put mora ostvariti ono što odluči vlast koja stoluje u Zagrebu. Ne mora! Pogotovo ne baš uvijek. Ali, za to je potrebno i malo više hrabrosti, kuraža, prkosa i svega ostalog što kao temperamentni (kakvi svi sa ovih prostora i jesmo), znamo pokazati u svakodnevnom životu. Sad je samo pitanje, hoćemo li konačno nešto uraditi ili ne? Nema više trećeg izbora, nema vremena za čekanje i nema vremena za razmatranje „onog što je najpametnije učiniti“. Dakle, ili ćemo djelovati i jedinstveno braniti Dalmaciju od hibridog rata koji se protiv nje vodi iz Zagreba, otimačine, ubojstava, silovanja, protjerivanja... ili ćemo snositi kolektivnu krivnju jer smo dopustili da budućnost naše djece uništi pred našim očima.
Dalmacija i njeni stanovnici, uništavani s HRT. Hrvatska radio televizija čiji smo rad toliko puta kudili, zgražali se nad izgovorima njegovih voditelja i užasavali se od gomila laži koju su izbacivali u eter, a prije svega nas je zgrozilo nazadovanje koji je napravljen u programskom sadržaju i informativnom programu proteklih par godina – sada je na pragu svog nestajanja. Ostavit ću kritičarima, stručnjacima i drugima koji imaju vremena analizirati sve zasluge Zagreba u urušavanju dalmatskog identiteta kroz ono što i na koji način emitira HRT. Ovo je trenutak za akciju. Ili ćemo ga iskoristiti, ili nećemo. Vrijeme je za ujedinjavanje u prodalmatinske opcije (Dalmatinski klub i DDF) i za zajedničko poštivanje međunarodnih prava s naglaskom na Dalmaciju, ali i svih nas koji se osjećamo kao Dalmatini/Dalamtinci, Dalatine/Dalmatinke kako bi uspostavili svoje regionalne institucije, te dati do znanja svima onima koji su u ovih 30 i više godine počinili zločin protiv Dalmacije kako će biti uhićeni i kažnjeni, bez obzira radilo se tu o političkoj zlouporabi položaja, ovlasti i odgovornosti, ekonomskom kriminalu, uništavanju tvornica i izbacivanju radnika na ulicu ili o nečem petom.
Naravno, svi koji su počinili trebaju odgovarati pred sudom i biti kažnjeni. Neka nam nadležni organi kažu tko su ti ljudi, pa da znamo kako na njih više ne trebamo računati. Ipak, ma tko god oni bili i koliko god „bitni“ bili, jednom će ih sustići ruka pravde. U isto vreme, građani Dalmacije trebaju poslati jasnu poruku kako zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca više nećemo dopustiti gaženje dostojanstva Dalmacije i njenih stanovnika. Ne može i ne smije jedan ministar u Vladi RH, ne može nitko i nikada, reći kako Dalmacija nikada nije postojala, kako dalmatska nacija i dalmatski jezik nikada nisu postojali te kako su Dalmatini/Dalmatinci „lijeni trutovi“. Neka gospoda ministri i gospođe ministrice budu dovoljno hrabri, kada su već pokazali kako znaju biti i te kako drski, pa neka imenom i prezimenom prozovu one koji rade ili su radili Republici Hrvatskoj o glavi. Ukoliko su spremni na nešto takvo, tada zahtjevajmo neka budu i sasvim iskreni pa nek' podijele i poneku packu svojim partnerima i stranačkim kolegama, jer nije baš kako nasljeđe devedesetih nije odigralo značajnu ulogu u pripremi konačnog razaranja Dalmacije.
Jednom mi je gospodin koji se bavi brandiranjem rekao kako Dalmacija ima najveći potencijal sama po sebi biti veliki svjetski brand i prepoznatljiva diljem ove naše franje, no mora podvući crtu s Republikom Hrvatskom i zahtijevati ono što joj i po božjem i po ljudskom prvu pripada: reintegriranu autonomnu regiju. Ne znam što bih mu rekao nakon svih ovih godina. Dalmacija ne samo da nije na putu postati reintegrirana i autonomna, a kamo li brand, već je u tijeku proces u kojem nam pokušaju objasniti nam kako Dalmacija, njena nacija i njen jezik nikada nisu postojali i nikome nije potrebna, kad već imamo Republiku Hrvatsku. Neće nam to tako očigledno reći u prijenosu s jedne od četiri najvažnije režimske fake news televizije u Hrvatića, ali će raditi na tome tako da ćete sami početi razmišljati na njihov način. Već sad to rade. Ukoliko je sve što ćete uraditi to što ćete iz fotelje, zakrabuljeni pod lažnim imenom i s lažnom slikom na profilu, nešto prokomentirati na društvenim mrežama, pa se posvađati i popiti tri normabella kako biste mirno zaspali ali ćete odbiti članstvo i sudjelovanje u akcijama prodalmatinskih udruga, onda se ne morate ni truditi, otvorili ste vrata protivnicima Dalmacije neka urade šta god požele, pa i uvjeriti vas kako Dalmacija nikada nije postojala.
Comments