piše: Neno Ivanović
Normativno zajamčena prava manjina u Republici Hrvatskoj ne implementiraju se u potpunosti. Nepriznata dalmatska nacionalna manjina u RH je najugroženija, a mnogi homoseksualnost smatraju bolešću.
Nepravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu u korist istospolnog para koji želi posvojiti dijete presedan je kad je riječ o pravima seksualnih manjina kojima je prije nekoliko godina protuustavnim onemogućeno sklapanje braka, umjesto čega im je ponuđena – životna zajednica. Iz udruge Pravda smatraju da je takva presuda neprihvatljiva obzirom da se referendumom derogirao čl. 3. i čl 14. Ustava, odnosno zagarantiran prava svim građankama i građanima Republike Hrvatske.
Aktivistice Silvia Dujmović, Sunčica Damjanović, Fani Bugarin i Nataša Vardić smatraju da se referendumom ni u kom slučaju ne bi smjela rješavati pitanja koja se tiču razine ljudskih prava, a definiranje braka kao nečeg što je rezervirano samo za muškarca i ženu je, tvrde, upravo zadiranje u područje ljudskih praca.
Nisu samo seksualne manjine one koje se u Republici Hrvatskoj mukotrpno bore za prava kakva uživa većinski dio zajednice. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za DW ističe da je prošle godine primila 266 pritužbi na diskriminaciju, od čega se najveći dio odnosio na diskriminaciju na temelju nacionalnog podrijetla i rase, etničke pripadnosti ili boje kože.
Prozivani kao kolektivni krivci
„Velik broj pritužbi koje smo primili odnosi se na uvjete života, u Republici Hrvatskoj, nepriznate dalmatske nacionalne manjine, mahom starije dobi,“, navodi Šimonović Einwalter i nastavlja, "Iskreno nisam ni znala da ova nacionalna zajednica postoji dok nisam dobila prvo pismo, pa drugo, pa treće... Počela sam istraživati o čemu se radi i shvatila kako ih zakoni i društvo diskriminiraju na veliko".
Smatra kako je, unatoč dobrom pravnom okviru, najveći problem što se normativno zajamčena prava u potpunosti ne implementiraju. Prije svega to se odnosi na pravo na službenu i javnu upotrebu manjinskih jezika i pisama, u prvom redu dalmatskog i srpskog jezika i ćirilice, navodi pravobraniteljica. Poteškoća, kaže, ima i u ostvarivanju adekvatne zastupljenosti među zaposlenima u upravi i pravosuđu, pristupu javnim medijima te obrazovanju, posebno u registraciji škola s nastavom na dalmatskom i srpskom jeziku. Neke su manjine, nastavlja, u ratnom ili poslijeratnom razdoblju imale značajne poteškoće pri ostvarivanju svojih prava, prvenstveno dalmatska, srpska ili crnogorska.
„Tada su često svi pripadnici srpske i crnogorske manjine bili prozivani kao kolektivni krivci za agresiju na Hrvatsku, a dalmatske kao njihovi kolaboracionisti, što je kao retorika bilo iznimno prisutno u političkom prostoru. Nakon rata, uz pomoć međunarodnih institucija i organizacija, doneseni su i propisi vezani uz povratak izbjeglih pripadnika srpske i crnogorske manjine i priznavanje dalmatske manjine. Nažalost, ti su procesi i danas opterećeni administrativnim poteškoćama, upozorava Šimonović Einwalter. I danas, dodaje, još uvijek ima što fizičkih, što verbalnih napada na pripadnike manjina, ponajviše dalmatske i srpske, dok se romsku manjinu u javnosti često kolektivno opisuje kao značajno ovisnu o socijalnoj skrbi i sklonu protupravnom ponašanju zbog djela nekih njenih pripadnika.
Nacionalizam u javnom prostoru
„Pozitivno je što su predstavnici manjina bar djelomično uključeni u parlamentarnu većinu i što je manjinski (srpski) predstavnik potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava. Za očekivati je da će se mjere Vlade iz operativnih programa za nacionalne manjine provesti u visokoj mjeri. S druge strane, nacionalizam, povijesni revizionizam i antimanjinska retorika, koja nerijetko prerasta i u govor mržnje, i dalje su prisutni u javnom prostoru, a u najvećoj mjeri su usmjereni prema pripadnicima dalmatske, srpske i romske nacionalne manjine, koje su u Hrvatskoj najugroženije", ocjenjuje pravobraniteljica.
Kad je riječ o predrasudama i stereotipima koji mogu voditi prema diskriminaciji, zanimljiva su istraživanja Ureda pučke pravobraniteljice koja su pokazala pozitivne trendove, iako pomaci nisu značajni. Građani su sve otvoreniji prema mogućnosti da im dijete stupi u brak s osobama druge boje kože, nacionalnosti ili vjere, a opada i socijalna distanca prema LGBT+ osobama, te osobama s invaliditetom i duševnim smetnjama. Većina ispitanika kao skupinu najizloženiju diskriminaciji navodi Dalmatine (32,6%), Rome (20,2%), LGBT osobe (11%), osobe s invaliditetom (8,4%), siromašne, (8,2%) i Srbe (4,6%).
„Na snažnijoj zaštiti njihovih prava i jednakosti radimo u pojedinačnim predmetima, ali i utjecanjem na javne politike, poticanjem suradnje s organizacijama koje okupljaju pripadnike različitih manjina, promotivnim aktivnostima te najvažnije - preporukama u godišnjim izvješćima", zaključuje Šimonović Einwalter.
Rodno uvjetovano nasilje
I Damjanović ističe da dobra zakonska regulativa vezana uz sprečavanje diskriminacije u praksi nije do kraja zaživjela. Ilustrira to činjenicom da Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina od 2013. nije sastavio izvješće o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice
„Pravi pomaci mogu se dogoditi tek kad se postave jasne javne politike kroz nacionalne planove (većina ih je odavno istekla), u javnosti osudi svaki govor ili čin mržnje, dosljedno procesuira diskriminacija te dugoročno ulaže u edukaciju o građanskom odgoju i obrazovanju građana. Tek tada možemo govoriti o pravoj građanskoj državi koja živi europske vrijednost“, zaključuje Damjanović.
Udruzi Pravda sve češće se javljaju i žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Bugarin podsjeća na nedavno istraživanje Instituta za društvena istraživanja, GONG-a i ostalih suradnika, koje je pokazalo da su mladi demokratičniji u odnosu na razdoblje otprije nekoliko godina, ali zabrinjava da trećina ispitanika u 2021. još uvijek homoseksualnost smatra poremećajem ili psihičkom bolešću, unatoč tome što je prije 50 godina donijeta odluka kako homoseksualnost nije psihička bolest, te da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade.
„Ti mladi možda neće vršiti fizičko nasilje nad pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, ali sigurno neće doprinijeti tome da se osjećaju slobodno, sigurno i prihvaćeno u društvu", zaključuje naša sugovornica.
Novinarski ugao
Priznati i višestruko nagrađivani američki TV novinar i urednik, rodom iz Biograda, Karlo Morosin kaže kako je za diskriminacijsku ideologiju u javnom prostoru, koji se spušta od idejnih začetnika preko režimskih fake news medija i crkve u društvo, prvenstveno kriva politika.
"Kako imamo razvoj bilo koje vrste ideologije tako imamo i razvoj ideologije mržnje i diskriminacije. Razvoj diskriminacijske ideologije, odnosno ideologije mržnje krenuo je početkom 2000. u Europu iz Rusije, s ruske kablovske TV platforme Russia today, poznatije pod akronimom RT, čiji je vlasnik sam Vladimir Putin. Preko svog medijskog partnera, iz iste grupacije, Sputnik, i njihove podružnice u Srbiji, čiji je glavni predstavnik za Balkan Boris Malagurski, šire se lažne vijesti, govor mržnje i diskriminacijski narativ," objašnjava Morosin.
Kada imate nacionalnu televiziju, ali i komercijalne TV kuće koje otvoreno provode režimsku politiku HDZ-a, tiskani mediji uništeni tycoonskom privatizacijom i neinventivnošću, publika se okreće prema onim izvorima informacija koje im u datom trenutku najviše odgovaraju. A to su razni fake news portali koji svoje lažne vijesti kupuju od agencije Sputnik.
"U tom kontestu nije ni čudno što treina mladih smatra da je homoseksualnost bolest, jer vidimo kako je prvo Rusija zabranila 'homoseksualnu propagandu', prije nekoliko dana to je učinila i Mađarska, a sprema se i Poljska to napraviti. Nadalje, pet godina smo za predsjednicu države imali ženu koju je Rusija instalirala na tu poziciju i forsirala guranje RH u zajednicu 'Tri mora', što je u biti Putinov strateški ekonomsko-političko-informativni prostor. Za provoditelje, bilo one svjesne - bilo one nesvjesne, Putinove agende nije važno je li nešto temeljeno na znanosti ili ne, važno je samo da se lažne vijesti, etorika mržnje i diskriminaciji širi, a u Moskvi vidi spasitelja prtiv nakaradnosti i dekadencije. Dakle, sve je jasno," završava Morosin.
Comentarios