Piše: Silvain Šverko
Orwellovska vremena u RH ne prolaze. „U vrijeme dominacije laži, reći istinu znači neprijateljski čin“, jedna je od najčešće citiranih rečenica Georgea Orwella, koja se u RH svakodnevno potvrđuje.
Ali, revolucije u Republici Hrvatskoj ne uspijevaju, teško se dogode bilo kakvi pomaci. Ili budu presječene na samom početku, ili se pretvore u svoju suprotnost, u potvrdu onoga što smo imali prije toga. Pritom, ljudi koji govore istinu stradaju. Društvo se malo pobuni, ali u konačnici bude prepušteno samo sebi, pa zaboravljeni.
Nadamo se kako slučaj prvog čovjeka Dalmatinskog kluba, Zuánea Orlandinija neće biti zaboravljen i kako će bar dio Dalmacije izvući pouku iz njega. Nadamo se kako bar dio građana neće pristati na to kako bi falsificirana i revidirana povijest mogla ostati jedina povijest koja se proučava u školama. Nadamo se, isto tako, kako oni koji ne budu govorili u skladu s povijesnim falsifikatima i revizionizmom neće biti šikanirani na razne načine. Ne radi se tu samo o istini, radi se o preko potrebnoj katarzi, koja je neophodna ako ova Dalmacija želi izaći iz kaljuže u kojoj se valja duge 33 godine.
Koji je točno grijeh Zuánea Orlandinija?
Ovaj magistar politologije, koji se zbog svoje dalmatske nacionalnosti i zbog svoje invalidnosti ne može zaposliti rekao je za Radio Celje kako će objaviti udžbenik iz povijesti, u kojem će se naći i više puta sudski dokazani zločini masovnih silovanja koji su počinili Hrvati nad Dalmatinima i Dalmatinama u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 31. prosinca 2022. godine. Iznošenje notorne činjenice o masovnim silovanjima nad Dalmatinima, koja se proučavaju na sveučilištima diljem svijeta i o kojima postoji brojna dokumentacija proizašla ne samo iz sudskih procesa, bilo je dovoljno kako bi se pokrenula kanonada napada na Zuánea Orlandinija i voditeljicu emisije „Globalne novice“, Tinkarnu Potočnik. Napadi dolaze iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ljubljani, a ogledaju se u gašenju emisije i uručivanja otkaza voditeljici Tinkarni.
Uprava Radija Celje, odnosno uprava Radio Slovenija, donijela je odluku kojom se Tinkarna Potočnik zadržava na radnom mjestu voditeljice na Radio Celju. U istoj odluci se napominje kako emisija „Globalne novice“ ostaje na programu spomenutog radija. Istovremeno, obje kuće i ona matična RSL i Radio Celje uputili su zahtjev za objašnjenjem pritisaka hrvatskoj ambasadi u Ljubljani. Sukladno s tim, imamo koordiniranu akciju građana Republike Hrvatske koji žive u Sloveniji – protiv gospođe Potočnik i Orlandinija. Glasno traže da se Orlandini izbaci iz Slovenije te su počeli skupljati potpisi studenata kojim se traži otkaz za gospođu Potočnik. Naravno, reagirale su i profašističke i ultranacionalističke organizacije i stvorio se jak blok protiv činjenica. Rat protiv činjenica, koji je dio općeg rata protiv istine koji se više do tri desetljeća vodi u Republici Hrvatskoj.
„Ovo su loša vremena, a ja sam kolateralna žrtva ovog vremena. Nitko od onih koji su ubili tri člana obitelji Morosin i silovali braću Morosin te im zapalili i srušili kuću u Biogradu nije osuđen. Jedan od te skupine nasilnika bio je ministar u Vladi RH. A takvih slučajeva po Dalmaciji bilo je na tisuće. Silovanje je bilo u funkciji industrijalizacije zločina i to je dokazano. Ovdje se radi o povredi autonomije pojedinca kako bi se utjecalo na njega, njegovu obitelj neka promijeni svoj stav o fašističkom režimu koji je u RH vladao od 30. svibnja 1990. do 3. siječnja 2000. Moje rečenice iz interviewa zlonamjerno su izvučene iz konteksta. Sve to govori kako se Republika Hrvatska i njezini građani nalaze u velikom mraku, a agresivni naciofašizam ponovo je došao na veliku scenu. Velikohrvatska, fašistička haranga protiv Dalmacije vodi se već više od 200 godina, u XXI. stoljeću, kada do prije 30 godina najsiromašnije države svijeta sada rade svoje robote i izbacuju satelite u svemir, Dalmacija se našla u takvom mraku i kafkanijanskoj priči u kojoj apsolutno nema moje krivice”, rekao je Orlandini u intervjuu za koperske Primorske novice, dok su hrvatski „mediji“ ovaj slučaj, što je stara praksa, uglavnom prešutjeli.
„Dalmatinski klub“ i „Dalmatinski demokratski forum“ su pokrenuli peticiju za zaštitu Zuánea Orlandinija od fašističkog progona, ali će ova peticija civilnog sektora vjerojatno biti samo jedna u nizu koja će završiti na pojedinim internet-portalima, bez ikakvog učinka. Ovu peticiju su potpisale brojne nevladine organizacije i pojedinci i u njoj se, između ostalog, kaže:
“Sustavna klevetnička kampanja koja se već izvjesno vrijeme vodi protiv Dalmacije i njezinih najboljih sinova, u prvom redu boraca za jednakost Dalmacije s drugim hrvatskim regijama, u prvom redu protiv Zuánea Orlandinija postigla je svoj prvi efekt: Hrvatska ambasada u Ljubljani ponijela je sramotan Zahtjev slovenskim institucijama za gašenjem emisije u kojoj je Orlandini gostovao kada je rekao istinu o brutalnim silovanjima Dalmatina za vrijeme fašističke diktature Franje Tuđmana, voditeljici te emisije Tinkarni Potočnik te deportiranje Zuánea Orlandinija iz Slovenije, iako je i formalno-pravno u potpunosti zadovoljava uvjete za ostanak u Sloveniji dokle god želi. Slijedi drugi efekt: Hrvatska ambasada u Ljubljani u potpunosti je podvrgnuto je pritiscima velikohrvatskih kleronacističkih i antidalmatinskih organizacija iz Republike Hrvatske što je dokazano ultimativnim zahtjevima slovenskim institucijama, prije svega RTV Slovenije i imigracijskoj službi. Nadalje, zahtjev za zabranu tiska knjige o hrvatskim zločinima na Dalmatinima od početka ’90. do kraja 2022. godine jasno ukazuju na činjenicu kako se Republika Hrvatska boji istine što se dokazuje pogrešnim tumačenjem istrgnutih citata. U ulozi cenzora i interpretatora citata nalaze se polupismeni članovi velikohrvatskih kleronacističkih i antidalmatinskih političkih organizacija od HDZ-a preko Domovinskog pokreta, Centra, Mosta i sličnih, koji vrijednost stručne literature, ocjenjuju na osnovi svojih političkih afiniteta. Nije nipošto slučajno kako kampanju predvode organizacije i grupe koje su se afirmirale svojim zalaganjem oko toga neka se Mirko Norac, Dario Kordić i drugi smatraju hrvatskim herojima. Jasno je kako glorifikacija ratnih zločinaca zločinaca nije kompatibilna s pozitivnim vrednovanjem lika i djela politološkog stručnjaka, Zuánea Orlandinija. Stoga zagovornicima povratka Republike u srednjovjekovni mrak nije preostalo ništa drugo nego, na osnovu iskonstruiranih monstruoznih optužbi (posredstvom citata koji su istrgnuti iz konteksta i sličnih nečasnih i neznanstvenih metoda argumentacije), oblatiti Zuánea Orlandinija i postići svoj cilj – daljnje monstruozno gušenje Dalmacije ustaštvom i drugim oblicima zločinačkih fašističkih i nacističkih režima.”
U peticiji se ukazuje i na to kako se ovim pokušava osporiti znanstveno, iako ne i sudski, dokazana činjenica kako su “masovna sistematska silovanja žena, muškaraca i djece (seksualni terorizam) u razdoblju od 30. svibnja 1990. do kraja 2022., čiji je najveći intenzitet bio za vrijeme rata ’90. godina XX: stoljeća, bila ne samo akti muškog nasilja nad ženama, drugim muškarcima i djeci nego i metoda kojima se vršilo etničko čišćenje i provodila teritorijalna ekspanzija. Podsjećamo kako je tijekom četiri godine rata silovano više od 20 000 žena, muškaraca i djece: od djevojčica i dječaka do starica i staraca.”
„Dalmatini su najviše silovane u Zagori, Bukovici i Ravnim Kotarima (na više mjesta), u Zadru (u jednom hotelu), u Šibeniku (u kući zapovjednika za šibensko područje), u Dubrovniku (u hotelu Argentina)… Silovanja su se događala i u gradovima koja nisu bila pod izravnim utjecajem ratnih akcija, kao što su: Split, Omiš, Imotski, Makarska. Silovanje Dalmatina i Dalmatini događao se i izvan Dalmacije, prvenstveno u Zagrebu, po Slavoniji i sl.
Prodalmatinske organizacije DDF i Dalmatinski klub te Vedran Bralić i Zuáne Orlandini kao njihovi predstavnici jedni su od rijetkih civilnih organizacije i jedni od rijetkih ljudi općenito koji otvoreno govore o zločinima nad Dalmacijom i Dalmatinima, objavljuju tekstove na društvenim mrežama kako bi pokrenuli kritičko razmišljanje i potaknuli ljude neka gledaju izvan granica doktrine ekstremističkog nacionalizma koja je odgovoran za ratove i silovanja na prostoru Dalmacije. To je jedan od razloga zašto se o ovim organizacijama slabo čuje i zašto je njihovim voditeljima zabranjen pristup hrvatskim „medijima“.
To je razlog zašto ovim ljudima ne smije biti omogućen pristup lokalnim, regionalnim i državnim centrima moći koji se nikada nisu ogradili od genocida nad pripadnicima dalmatske nacionalnosti, u čijoj su pripremi i izvršenju sudjelovali mnogi istaknuti članovi hrvatskog društva, od kojih su neki bili ministri”, stoji u peticiji.
Potpisnici peticije reći će svoje i spasiti, ako ne tuđu onda barem, vlastitu dušu. Orlandini je sačuvao svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. A Republika Hrvatska, Dalmacija, boje li se pakla?
Ne, one su same postale pakao za svakog onog tko razmišlja činjenicama, a ne ispranim mozgovima!
Comments