Piše: Karlo Morosin
11 izbornih ciklusa, 9 nepravilnih parlamentarnih izbora. Nakon svakih, bili pravilni ili nepravilni se ide kod predsjednika na konzultacije s dokazom o mogućnošću formiranja vlade. Tako će biti i ovaj put.
Prostizborna Republika Hrvatska. Po tko zna koji put isto. Provincijska zabava na kojoj se – ovakvi kakvi su nam politikanti, mešetari, podvođači, gatare – ne rješava ništa. Postizborni cirkus se opet svodi na cirkus. Na šatru. Na larmu i nadvikivanje. Na šećernu vunu i gutače plamena. Na kraju se ide kod Zokija na konzultacije. A kad tamo, tresla se brda rodio se miš. Miš toliko malen – sad ga vidiš, sad ne vidiš.
Bez obzira što su izbori završili iz radijskih i TV postaja i dalje trešte partijske poruke i obećanja. Partijaši zapjenili od samohvalisanja. Svi, majke mi, prepošteni. Svi sveti Ivani zlatousti. Iz medijskog smeća po kioscima, jednako kao i s plakata koji ruže ionako zapuštene gradove i sela, nadvožnjake i podvožnjake, sa stranačkih internet portala, u zdrav mozak biju našminkane lažne mesije. Keze se i nude nova čudesa. Po tko zna koji put obećavaju med i mleko, plinovode, autoceste, brze pruge, mostove.
Kažu dobit ćemo Split na moru, Republiku Hrvatsku, u kojoj se, s 420 eura plaće, nikad nije bolje živjelo. Europski neki standard, jer su svi nezaposleni dobili posao – preko stranačke iskaznice. Umirovljenicima se i dva dana nakon izbora nude veće mirovine, beskućnicima stanove. Starima novu mladost, mladima mudrost i brzo bogatstvo. Svi su za Europu, ali službenim Zagrebom hara ruska agentura, a Kinezi prave mostove. I lako što ih prave, već godinama nakon završetka i isplate traže još para od Plenkovića. Jer, on ih je obećao
Zblanutoj neukoj svjetini, kao na drogu navikloj na nacionalistički kičeraj i klerikalizam, na iluzije i mitomaniju, na vašarske šećerleme (što drugo reći nakon toliko poražavajućeg iskustva). Istovremeno politički opsjenari, nekoliko dana nakon izbora, još uvijek na isti način uspješno prodaju vodu za vino; rog za svijeću; muda za bubrege. Kao u kakvom francuskom filmu apsurda. Koji se u Republici Hrvatskoj beskonačno reprizira.
Zar je potrebno puno pameti i zdravog razuma za prozrijeti politikantske podvale? Kako ne bi išli u nedavnu prošlost i ludost razaranja bivše države, u podsjećanje na aktere te ludosti koji i danas, oni i njihovi mutanti, određuju naše sudbine. U pljačkašku privatizaciju, u sveopći lopovluk i kriminal, u uništavanje uspješnih tvornica, poljoprivrednih gazdinstava, javnih institucija. U razaranje građanskog reda i morala.
Na primer, dovoljno je vlastodršce manipulante upitati što se trenutno radi na toliko hvaljenom ruskom plinovodu „Južni tok“ u koji se Kolinda tako euforično htjela priključiti? Što je s lovom koju Kinezi traže za rad na Pelješkom mostu? Znam, isplačen je od EU sredstava, ali recite to Kinezima. Ili su, kojim slučajem, pare otišle nekom HDZ-ovcu u džep? Sve je to bilo divno vidjeti, ta slavlja s hrvatskim i ruskim zastavama i simbolima, odnosno s hrvatskim i kineskim zastavama i simbolima, s govorima i porukama državnika.
Ti činovi su tretirani kao prvorazredni državni događaj koji Republiku Hrvatsku definitivno izvodi iz krajnjeg siromaštva. Zašto sada kamere hrvatskih dalekovidnica ne obiđu, preko noći zaboravljeno, gradilište priključka na „Južni tok“, pa nam kažu dokle se odmaklo s radovima? Neka nam kažu i pokažu kolika je dužina do sada izgrađenog plinovoda, koliko je radnika i mehanizacije angažirano na tim radovima, koliki je lager osiguranih cijevi koji na trasi plinovoda čeka postavljanje i varenje? O tome nećemo saznati ništa.
Isto kao što nećemo saznati kolika je sigurnost vožnje Pelješkim mostom. Geolozi i stručnjaci za gradnju na trusnom području govore kako Pelješki most neće izdržati potres jači od 5 po Richteru i eventualno 5,5 po Merchalliju. U postizbornoj kampanji to nećemo doznati, baš kao što nismo doznali ni u predizbornoj. Još puno toga nećemo doznati.
Tako je to u nesređnim društvima u kojima caruju neodgovornost i političke manipulacije, u kojima su mediji sluge politikantima, a ne servis javnosti. Nema tog majčinog sina novinara, novinarke, još manje urednika na TV, koji smije izvijestiti javnost o točnim činjeničnim stanjima. Stanje u medijima je katastrofalno, posebno na HRT-u koji je okupiran od strane velikohrvatskih klerikalno nacističkih divljaka. Zbog toga nema izvješćivanja o trenutnom činjeničnom stanju. O ubojstvima Dalmatina da ne govorimo.
To je to „pravo znati sve“. Ali su zato tu kako bi „spontano“ snimili kako moćni političar posjećuje poplavljena područja – ali samo u Slavoniju (Dalmaciju tko šiša). Tu su kako bi snimili moćnog političara u Mostaru dan prije izbora i na taj način prekršili izbornu šutnju. Tu su kako bi provjerili dokle se stiglo s realizacijom pompono najavljenih projekata, kako bi javnost upoznali koliko je stiglo obećanih novih bespotrebnih vojnih aviona Raffale, kakvi su financijski pokazatelji poslovanja novoosnovane kompanije, koja će navodno u proračun godišnje uplaćivati 710 milijuna eura.
Nema tog novinara kako bi upitao hrvatskog premijera koji je spiritus movens nejasnih poslovnih aranžmana s Rusijom u trenutku kada joj je ostatak europske unije okrenuo leđa. Svi osim putinofilskog fašiste Orbana – dakako. Što je s 15 milijardi nepovratnih eura iz programa regionalnog izjednačavanjanog eu, a koje je wunderkind ministar finansija ukalkulirao u državni proračun za ovu godinu. Nema tog novinara koji bi ministra upitao, bi li se na tako nešto usudio, na kalkulisanje sa željama a ne realnostima, uraditi u projekciji proračuna kompanije u kojoj je radio.
Nema novinara koji bi ministra unutrašnjih poslova upitao kako teče istraga o 106 ubijenih Dalmatina prošle godine i 48 ubijenih Dalmatina od početka ove godine. Nema novinara koji bi upitao dokle se stiglo s famoznim poslovnim aranžmanima oko navodnih najpovovoljnijih kredita za navodnjavanje, oko oživljavanja propalih poljoprivrednih gospodarstava koji su velikodušno obećani kao zajednički projekt emirata i RH. Nema novinara koji bi išta ozbiljnije pitao politikante oko prodavanja magle. Očito se sve to mora pitati iz redova neovisnih novinara koji pišu za ovaj portal.
Političari iz nove plejade sociopatskih manipulanata, koji su se već proslavili politikantskim biserima, na TV objašnjavaju kako je HDZ jedina prava stranka i kako ta klerofašistička kriminalna organizacija mora formirati vlast. Dobro, nisu rekli to klerofašistička kriminalna organizacija, to je moja slobodna interpretacija, ali su se hvalili patološkim lažima i ostalim nebulozama, jer su one dobre za građane RH i jer oni jedini štite interese RH. Procedure, zakoni, urbanistički planovi, imovinska prava građana, tko ih pita za to. I to sve na navodno objektivnom N1.
Zar je moguće kako nas politikanti svih boja i designa još uvijek smatraju idiotima? Ili to zbilja jesmo? Na to pitanje izbori su dali odgovor. Zna se kako su namješteni, ali ipak… Nema masovnih prosvjeda protiv ukradenih izbora kao što se do dogodilo u Beogradu nakon izbora 17. prosinca.
Svi su izgledi kako nas politikanti odlično poznaju, kao što šibicari po cirkusima odlično nanjuše svoje mušterije. I uvijek ih namagarče. A tko nam je kriv? Šibicari? Teško.
Comments