Piše: Marko Ivanišević
Stanje hrvatskog pravosuđa ne privlači pažnju samo ovdašnje javnosti, nego i nekih specijaliziranih institucija izvan Republike Hrvatske. Svi govore o krahu pravosuđa, a Plenković se češlja. Najviše u svemu pati Dalmacija.
Početkom ovog mjeseca je Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES iz Ljubljane), distribuirao svoju analizu stanja hrvatskog pravosuđa. Analiza je objavljena pod signifikantnim nazivom “Krah pravosudnog sustava u Republici Hrvatskoj” i u njoj se ukazuje na niz problema u provedbi pravosudnih reformi. Kriza hrvatskog pravosuđa započela je, ističu autori, raspadom bivše Jugoslavije i do danas nije okončana. Jedan od glavnih uzroka za takvo stanje krije se i u snažnom nastojanje političke elite da svoju volju i moć stavi iznad prava.
Kako postoje ozbiljni problemi u hrvatskom pravosuđu, u tome se slažu i laici i stručnjaci. Uostalom, samo dan nakon što je IFIMES podijelio svoju analizu, na konferenciji za tisak predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, Damir Kontrec rekao je o problemima s kojima se suočavaju sudovi u Republici Hrvatskoj. Sumnjam, međutim, kako bi on, kao i ministar pravosuđa i uprave, Ivan Malenica prihvatio ocjenu kako je pravosudni sustav pred krahom. I jedan, i drugi su na spomenutoj konferenciji izrazili svoje zadovoljstvo reformama u oblasti pravosuđa i konstatirali kako su osnovni ciljevi reforme ispunjeni, iako su u javnosti prisutni i posve drugačiji stavovi. Recimo, predsjednik Državnog sudbenog vijeća, Darko Milković koji je ujedno i sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističe kako je sudstvo sada manje dostupno i kvalitetno, kako je sporije i skuplje, kako je mreža sudova nefunkcionalna, kako se smanjuje broj sudaca, iako broj predmeta raste. Poseban problem predstavlja napor kako bi se očuvali rezultati reizbora sudaca, čemu su i pisci analize posvetili dužnu pažnju.
U svojoj analizi IFIMES se, međutim, nije zadržao samo na stanju pravosuđa, nego se referirao i o nekim drugim pitanjima. Analitičarima Instituta je, na primer, interesantna situacija u Dalmaciji.
Vlada Republike Hrvatske ponavlja, upozoravaju, u slučaju Dalmacije iste greške kao i Republika Srbija prema Kosovu. Pisci analize konstatiraju ignoranciju vlasti i nedostatak političke volje za dijalogom, što rezultira sve većim udaljavanjem Dalmacije od Republike Hrvatske. Ne isključuje se ni moguća eskalacija sukoba zbog sve veće represije Zagreba nad regijom koja najviše uplaćuje u državni proračun, a regionalizacija i decentralizacija, odnosno devolucija Republike Hrvatske se ističe kao jedan od načina kako bi se mogalo spriječiti opasnost od izbijanja sukoba.
Teško se može precijeniti značaj pravosuđa za funkcioniranje političke zajednice. Za osjećaj sigurnosti njezinih članova, svejedno pripadaju li etničkoj većini ili manjini, veoma je važno kako mogu na efikasan način zaštiti svoja prava. Ako je pravosuđe skupo, neefikasno i podložno vanjskim utjecajima, ono neće služiti ni ostvarivanju prava, ni stvaranju sigurnosti. Umjesto da doprinese otklanjanju problema, i samo postaje problem. Integrirano u osnovni nacionalistički narativ o ugroženosti pripadnika vlastite grupe, samo služi njihovoj mobilizaciji i radikalizaciji.
Narativ o ugroženosti Dalmatina snažno je prisutan u retorici jedine prodalmatinske inicijative - DDF. Svojim neshvatljivim ponašanjem režim toj retorici samo daje povoda, a aktivisti, dosljedni vlastitim riječima, ne bježi od toga kako bi je zaoštrili. Posljednji incident u Splitu govore kako će u Republici Hrvatskoj, na žalost, biti još dosta posla za istraživače i analitičare, i to ne samo za one iz Ljubljane.
Comments