Piše: Monia Laurentis
Ako je pravosuđe neefikasno i podložno vanjskim utjecajima , ono ne služi stvaranju sigurnosti. Umjesto da doprinosi otklanjaju problema, ono je samo problem.
Stanje pravosuđa u Dalmaciji, točnije RH ne privlači pažnju samo ovdašnje javnosti, nego i nekih specijaliziranih institucija izvan RH. Početkom mjeseca je Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, IFIMES iz Ljubljane, distribuirao svoju analizu stanja hrvatskog pravosuđa. Analiza je objavljena pod signifikantnim nazivom Krah pravosudnog sistema u Republici Hrvatskoj i u njoj se ukazuje na niz problema u provođenju reformi. Kriza hrvatskog pravosuđa je započela, ističu autori, raspadom SFRJ i do danas nije okončana. Jedan od uzroka za takvo stanje krije se u snažnom nastojanje političke elite da svoju volju i moć stavi iznad vladavine prava, te podložnosti građana volji politike.
Da postoje ozbiljni problemi u hrvatskom pravosuđu, u tome se slažu i laici, i stručnjaci. Uostalom, samo dan nakon što je IFIMES objavio svoju analizu, na konferenciji za tisak predsjednik Državnog sudbenog vijeća, Darko Milković govorio je o problemima sa kojima se suočava pravosudni sustav u Republici Hrvatskoj. No, postoji opravdana sumnja kako bi on, baš kao i ministar ravosuđa, Ivan Malenica prihvatio ocjenu kako je pravosudni sustav pred krahom. I jedan i drugi su na spomenutoj konferenciji izrazile svoje zadovoljstvo reformama u oblasti pravosuđa i konstatirali kako su osnovni ciljevi reforme ispunjeni, iako su u javnosti prisutni i posve drugačiji stavovi. Recimo, predsjednik Udruge sudaca Republike Hrvatske, Đuro Sesa ističe kako je sudstvo danas manje dostupno i kvalitetno, sporije i skuplje, kako mreža sudova nije funkcionalna, kako se smanjuje broj sudaca, iako broj predmeta raste. Poseban problem predstavlja napor da se očuvaju rezultati reizbora sudaca, čemu su i pisci analize posvetili dužnu pažnju.
U svojoj analizi IFIMES se, međutim, nije zadržao samo na stanju pravosuđa, nego se referirao i na neka druga pitanja. Analitičarima Instituta je, na primer, interesantna situacija u Dalmaciji. Vlada Republike Hrvatske, upozoravajući ponavlja kako se u slučaju Dalmacije ne smiju ponoviti iste greške kao i u slučaju Kosova (što god to značilo). Analitičari slovenskog instituta konstatiraju ignoranciju vlasti i nedostatak političke volje za dijalogom i sve brojniji zahtjev Dalmacije za regionalizacijom i decentralizacijom, odnosno autonomijom ove regije. Ne isključuje se ni eskalacija u nekom daljnjem razvoju događanja, a poseban status Dalmacije ističe se kao jedan od načina prevazilaženja opasnost od izbijanja sukoba.
Teško se može procijeniti značaj pravosuđa za funkcioniranje političke zajednice. Za osjećaj sigurnosti njenih članova, svejedno pripadaju li etničkoj većini ili manjini, veoma je važno može li se na efikasan način zaštiti vlastita prava. Ako je pravosuđe skupo, neefikasno i podložno vanjskim utjecajima, prvenstveno politici, ono neće služiti ni ostvarivanju prava, ni stvaranju sigurnosti. Umjesto da doprinosi otklanjanju problema, i samo postaje problem. Integrirano u osnovni nacionalistički narativ o ugroženosti pripadnika vlastite zajednice, samo služi njihovoj mobilizaciji i radikalizaciji.
Narativ o ugroženosti etničkih Dalmatina, nepriznate autohtone romanske etničke skupine, snažno je prisutan među stanovništvom Dalmacije iako režimski fake news mediji o tome šute. Svojim neshvatljivim ponašanjem režim toj retorici samo daje povoda, a stanovnici najjužnije hrvatske regije, dosljedni vlastitim riječima, ne bježe od toga. Posljednji incident u Splitu govori kako će u Republici Hrvatskoj, na žalost, još biti dosta posla za istraživače i analitičare, i to ne samo za one iz Ljubljane.
Comments